 |
|||
Sorry, ali mislim da previše očekujete od djeteta od malo preko 3 godine. Možeš ti 1000 puta reći da se tako ne smije gasiti, ali misliš li da je dijete u toj dobi sposobno to razumjeti? Milsim na razloge zašto se tako ne smije. Jer ako samo kažeš :"Ne smiješ to i to", ne vidim ni svrhu ni mogući rezultat ukoliko dijete ne razumije razloge zašto se to ne smije.zibba prvotno napisa
Pa sad,ne budemo djetetu od tri i po godine objašnjavali da može otići hard disk,ali vjeruj mi da i te kako razumije:Nemoj dirati,potrgati ćeš!
(i moj dvogodišnjak razumije da ne smije paliti/gasiti kompjuter)
A kod nas je MM taj koji najviše drži kontrolu u svojim rukama. Koliko toliko držim je i ja, ali on je autoritet
a što ako radi neku glupost dok si ti na wcu ili piješ vodu u kuhinji, pa se dogodi nezgoda jer tebe nije bilo da ga hvališ?
odvraćanje pažnje mi se čini kao upravo to- odvraćanje. znači, dijete nije naučilo obrazac (ne)poželjnog ponašanja i čuvati se od opasnosti nego mu je samo pažnja s nečeg opasnog i nepoželjnog ODVRAĆENA. penjanje po namještaju, vraćam ti se brzo!!!
Zibba, razumijem te u potpunosti. Ono što ti je savjetovala vedranaV mi se čini ok. Tako kod nas funkcionira.
Stvarno ste napale zibbu bez razloga. P ared u kući treba biti. Ne vidim nikakvu pozitivu u tome da pustimo djecu da rade što hoče. Pravila moraju biti postavljena i djeca ih se moraju držati.
ronin, mamuška
Zašto mama uvijek mora biti bad guy?
Thank you!Zašto mama uvijek mora biti bad guy?
isti problem imam, al je u mom slučaju MM-eva mama ta koja me potkopava.
pokušaj sjesti s mužem i porazgovarati o tom...
lako je nabrajati savjete pshihološkog aspekta, kad ti u praksi ne djeluju...najčešće jedna strana nema razumjevanja :/ .
ako je već situacija sa kćerkicom nepopravljiva (nije ona loše već pametno dijete, al fali autoritet) a ona iskorištava maminu i tatinu nesuglasnost i maženje ostalih, probaj da se na drugom djetetu ne zalomi ista situacija.
To draga :DZašto mama uvijek mora biti bad guy?
To treba riješiti TM, a ako ne želi/boji se/neće se suprotstaviti mami... onda ti to sredi. Niti jedan odnos ma niskim nije vrijedan lošeg odnosa sa svojim djetetom,a dokle god netko smanjuje tvoj autoritet i proturiječi ti pred djetetom, odnos mama-djete nemože biti dobar.isti problem imam, al je u mom slučaju MM-eva mama ta koja me potkopava .
Pa zato što u svemu tome s obzirom da ne popustim kao svi drugi ja i jesam babaroga u cijeloj toj priči, a svi ostali su taaako super.TATA MATA (napisa):
S druge pak strane ti po ovom kaj si napisala niti jednom nisi stala na njegovu strani i rekla maloj...zar ne mislis da je sada dosta ?...ves si cekala i cekala da tata popusti.
Zašto mama uvijek mora biti bad guy?
Danas razgovarala s MM i on se složio da tako više ne može jer si mala počinje previše toga dopuštati. Dogovor je pao i nadam se da če se toga držati. Dakle više nema scenarija:
JA- tuširanje, piđama i krevet.
MALA- još malo.
MM- pusti ju još malo.
ili bilo kojeg drugog .
bravo za TM (naravno, da nije tebe...) :D
izuzetno mi je drago zbog postignutog dogovora.
zibba super :D
Takva je situacija i kod mene,ali mene to ne smeta- kad sam umorna možeš me i bagerom gaziti.meni je potpuno jasno. moja mala jako nemirno spava, svako malo nadjem njeno stopalo na mom licu, udara me (nesvjesno) nogicama po ledjima, stalno joj je vruce (uveli smo spavanje bez pidzame, samo da bi olaksali cijelu situaciju, al ni to nije puno pomoglo), otkriva se a lezi izmedju nas. ili kad osjeti mene pored sebe ( u polusnu) se penje po meni, grli me. de facto ni ja ni ona ne spavamo.
A kad netko želi potkopati moj autoritet onda me čuje. Na taj način nisam gruba do djeteta,a djete zna da mogu biti još "opasnija".Ali kod mene se radi o malo kompliciranijoj situaciji.
too zibba :D Iskreno se nadam da će sada sve skupa bolje funkcionirati.
Vidjeti češ da će malena biti zbunjena prvo vrijeme jer tata nije na njenoj strani i ne popušta. Tako je i kod nas bilo.
Govorio sam o ovom konkretnom slucaju !Thank you!Zašto mama uvijek mora biti bad guy?
No međutim možemo otvorit poseban topic pa cemo tamo u detalje.
Nabrzake sam pročitala temu i samo u par riječi želim reći svoje mišljenje. Pliz me nemojte napadati jer mi se čini potpuno oprečno od svega što ste napisale. A možda i nisam dobro pročitala.
Ja ne mislim da mama i tata moraju imati jednake odgojne metode. Nismo isti kao osobe, pa tako ni ne možemo imati ista mišljenja. I mislim da je uredu da se razlikujemo jer tako svima, pa i djeci šaljemo poruke kako smo stvarno svi različiti. Što stvarno i jesmo.
A o autoritetu općenito imam sasvim negativno mišljenje.Ne želim da me djeca gledaju kroz neku prizmu ex- katedra autoriteta i uopće ne volim upotrebljavati taj termin. MM i ja imamo zajednička načela, i imamo neka pravila, a sve drugo je stvar nas samih. Trudimo se taj ples otplesati zajedno, ali ponekad raspalimo individualni rock and roll, pa se opet vratimo u stiskavac.
Mislim da je kod vas više stvar u poštovanju tebe, tvojih odluka i tvojih izgovorenih rečenica. Iz iskustva znam da se takva potkopavanja događaju kada se partneri ne doživljavaju ravnopravno, odnosno ne poštuju međusobno.
A sve te sitne-dnevne neposlušnosti ionako nisu nešto gdje stvarno čovjek mora biti čvrst. Vidjet ćeš da kad prođe neko vrijeme, puno stvari na koje si tako gubila energiju- postaju nebitne i mislit ćeš na njih kao na što stvarno nisi smjela gubiti vrijeme.Čvrstoća i zajedništvo se traži kod puno ozbiljnijih stvari...
Ja se slažem s tobom vikikatja. Ja se ne mogu protiv sebe složiti sa MM-om, kad se ponekad jednostavno ne slažem, samo zato da bi mi imali naoko jedinstven stav. Tako je i s njim. Ili smo oboje previše tvrdoglavi-bar se ne moramo pitati na koga nam je kćer toliko tvrdoglava.
Važno da se slažemo u bitnim stvarima-nikada ne tući dijete, ne vikati (barem se truditi), nikad ne reći zločesta si..
A to što on smatra da bi trebala obući ovo, a ja mislim da bi nešto drugo, što sam ja dopuštala da se igra s puno više stvari koje nisu bile igračke, a njemu se na to kosa dizala na glavi..što ja tu mogu, razlike u mišljenju, odgoju...ali mislim ne previše bitne.
dijana, vikiikatija, svi smo mi takvi. Ja i MM imamo više puta različito mišljenje o igračkama, knjigama, odjeći, izlascima... To je normalno. Bit je u tome da ako jedan roditelj kaže nešto djetetu, drugi ga nesmije proturiječiti. Bar ne u bitnim stvarima.
Npr. onaj koji ga stavlja u kaznu jedini smije prekinuti kaznu.
tako je pliska
a neznam ni zašto se pojam autoriteta shvaća negativno. ako roditelj ima autoritet ne znači da tuče dijete i ostale strahote.
Ja ne shvaćam pojam autoriteta negativno, ali ga baš previše ni ne zarezujem. Autoritet dođe sam od sebe ako imaš dobro izgrađen odnos sa djetetom, pun povjerenja. Meni puno znači da mi dijete sve kaže, da mi ništa ne krije. Ona jest još mala, ali vidim da povjerenja ima, i da se naša "suradnja" razvija u dobrom smjeru.
KAD TATA RUŠI AUTORITET
I ja imam sličan problem kao i zibba.
Moj trogodišnjak je u jako prkosnoj fazi (barem se nadam da je to samo faza). Na primjer - u dučanu stojimo u redu i on liže kolica, ja mu kažem da to ne radi, ali on i dalje liže prljava kolica, nakon nekoliko opomena iz kolica vadim kinder jaje i govorim mu da ću to vratiti na što on počne urlati. Mali se okrene mome suprugu koji ga smiruje i govori mu da to nesmije raditi, vraća kinder jaje u kolica, meni prigovara jer sam mu to uzela i to tako da mali to čuje. I na kraju moj sin se na mene počinje derati da će si tražiti drugu mamu, da mene nevoli, i da neka se maknem...
To se događa svaki puta kad ja djetetu nešto prigovotim. Neki dan me počeo udarati s igračkom, i nakon nekoliko opomena, ja mu uzmem igračku, mali plače, ide tati koji ga odmah nosi, tješi, ja mu govorim da me udarao (što nije prvi puta, u zadnje vrijeme je postao takav prema svima), da sam mu uzela igračku i da zbog toga plače, ali suprug ga tješi, govori mu da mesmije nikoga tući i daje mu crtić s riječima: "a gle šta ti je tata kupio".
Kad sam pokušala razgovarati - samo pokušala jer nisam uspjela, rekao je "pa da ga bacim kad mi dođe i hoće da ga nosim i plače". ja mu kažem - "netrebaš ga baciti, jednostavno mu lijepo reci da me nije smio udarati - ni mene ni nikoga drugoga i da ga nebudeš nosio, jer ovakvim ponašanjem si mu pokazao da je u redu što me je udarao, i još mu daješ novi ctrić kao nagradu" a on kaže da nemože podnjeti kad mali plače, i da si nemože pomoći. Inaće on dosta malo vremena provodi doma, ali kad je doma, sve što ja postignem s djetetom on upropasti.
Ja s malim idem često svuda - vodim ga u maximir, u zološli vrt, u kino, kazalište, u lunapark, u park. i on to jako voli, i nikad nemam nikakvih problema s njime. Svaki vikend nekuda idemo, a često i u tjednu.
Kod kuće mu čitam, slikamo, kad kuham ako želi pomoći dam mu njegov nožić i posudice i povrće pa zajedno kuhamo, a često se i sam zaigra dok ja nešto radim po kući. Kad smo sami u glavnom me posluša, a ako je prkosan to riješim bez puno problema, i dalje je sve u redu. Ali kad su prisutni tata ili svekrva - to je raspašoj - pljuje, udara nas, penje se po namještaju, baca igračke, prkosi....... Ako ga ja opomenem, ili mu uzmem igračku on odmah trči po utjehu kod bake ili tate koji ga odmah grle i tješe, tako da u zadnje vrijeme se u glvnom maknem i pravim se da ništa ne vidim.
U vrtiću je dobar, tete kažu da je jako inteligentan, voli djecu, sudjeluje u svim aktivnostima, ali u zadnje vrijeme je postao prkosan. Neki dan je htio spavati u čizmama, malo se durio i na kraju poslušao tete. Tako i doma radi, ima neku svoju ideju, i ako sam s njime sama ja to s njime riješim, ali ako su i ostali prisutni, to je natezanje po sat vremena uz plač i nervozu.Svekrva ne živi s nama, ali čim čuje da smo doma odmah se nacrta k nama, "da čuva maloga". Muž je htio da ona ide s nama ove godine na more - da čuva maloga, ali sam nekeko uspjela odgovoriti ga od toga. Rekla sam mu da mi nitko netreba čuvati dijete na moru, ionako s posla dolazim oko 5 -6 sati i premalo sam s njime.
No ovo je stvarno predugačak tekst, ali već sam očajna. Neznam šta da radim. S njima se nemogu dogovoriti, ni razgovarati, odmah se vrijeđaju, i rade po svome, a mali je sve više i više razmažen i prkosan, jer kad ja nešta kažem ne, tata i baka kažu da.
Kad je bolestan, kad mu dajem ljek (kapam nos...) oni izađu van iz kuće jer to nemogu slušati..........
Više neznam što da radim!!!!!!!!!!!!!!!!
To što je mali trogodišnjak prkosan je posve normalno. To je dob kada djeca počinju osjećati sebe kao osobe i prva izrazitija postaja na putu odvajanja od roditelja. To prvenstveno osjećaš ti, kao mama, jer je dijete za tebe bilo više vezano.
Međutim, ponašanje tvog muža je jako zbunjujuće za dijete i nije fer prema tebi. On ne treba kažnjavati dijete, ali mu mora reći i ukazati na ono što nije dobro učinio. Nagrada za loše ponašanje je katastrofalna pogreška. Ne samo da je dijete zbunjeno zbog toga što mu se ne kaže jasno što valja, a što ne valja nego ga se još i "miti" nagradama, kao da će zbog toga drugi puta promijeniti svoje ponašanje. Moraš ozbiljno razgovarati s mužem.
Zdenka, kako se ti postavis prema djetetu koje "prkosi"?
nisam bas prevec pri vremenu pa krecem sa odgovorima od tebebome zibba i mama courage,pripazite vi da vam klinke još u zatvoru jednog dana ne završe.....
nego stray_cat jedno pitanjce:zamisli ovu situaciju:imaš troje male djece,jedno drugom do ramena.
Dijete od petnaest mjeseci ide prema strmim stepenicama jer ga trogodišnjak doziva sa dna stubišta a za to vrijeme četverogodišnjak nakon što si mu triput to izričito to zabranila pokušava provjeriti temperaturu na roštilju.....Jel bi cirkusirala ili tražila konkretne mjere da se to ne ponovi?
Još jednom napominjem,u našoj se kući fizičke kazne ne provode.
Autoritet roditelji imaju.
I ljubav svoje djece,beskonačnu.
nemam troje male djece jedno drugom do uha jer fizicki nisam u stanju to hendlati da svi budu odgovarajuce zbrinuti. roditeljstvo je puno vise od radjanja, pa recimo da smatram da trudnoce i djecu treba planirati
ja cak ni ves masinu necu kupiti impulsivno, a u pitanju je samo eventualno lose potrosen novac, tako da je ova situacija sa troje male djece kod mene neizvediva kao ideja pa se ni necu zamarati rjesenjem
jao mairok bas ti nije lako, ali bojim se da nema drugog rjesenja osim razgovora i DOGOVORA s muzem i svekrvom. Imam prilike vidjeti djecu te dobi kojoj mame kazu jedno, tate drugo, ta djeca u pravilu onda ne razlikuju prihvatljivo ponasanje od neprihvatljivog, a sve najcesce zavrsava prepirkama izmedju partnera. Ja imam srecu da sam izgradila autoritet kod drugih ljudi o donosenju odluka vezano uz moje dijete i za sada svi to postuju, a suprug i ja smo se davno dgovorili da pred djetetom ne raspravljamo o necijoj odluci, pa sad nadam se da ce funkdionirati i u buduce.
uvijek sam se pitala (gledajući svoje prijatelje i njihov odnos prema djeci, te involviranost baka, deda i drugih u odgoj u smislu 'miniranja' roditelja i beskrajne tolerancije prema djetetu), kako očekivati od djeteta da bude poslušno i da razumije neke stvari, kad mu se stalno nameću dvostruki (ili višestruki) kriteriji???? mislim, da li oni zaista vjeruju da tako čine uslugu djetetu ili samo žele olakšati sebi (ono, ne mogu ga/je slušati da plače, i slična otrcana opravdanja)? sada i sama imam dijete, i mislim da, bez obzira na sve naše različitosti u stavovima, mišljenjima i metodama, roditelji moraju biti kompaktni i dosljedni pred djetetom u smislu odgojne uloge, a nesuglasice i razilaženja u mišljenju rješavati nasamo. pa, ipak se radi o bračnim partnerima i roditeljima, koji bi trebali imati isti cilj, a to je odgojiti zdravo, sretno, odgovorno (...) dijete!!!
joj, radost, pisale smo u isto vrijeme
nisam bas prevec pri vremenu pa krecem sa odgovorima od tebebome zibba i mama courage,pripazite vi da vam klinke još u zatvoru jednog dana ne završe.....
nego stray_cat jedno pitanjce:zamisli ovu situaciju:imaš troje male djece,jedno drugom do ramena.
Dijete od petnaest mjeseci ide prema strmim stepenicama jer ga trogodišnjak doziva sa dna stubišta a za to vrijeme četverogodišnjak nakon što si mu triput to izričito to zabranila pokušava provjeriti temperaturu na roštilju.....Jel bi cirkusirala ili tražila konkretne mjere da se to ne ponovi?
Još jednom napominjem,u našoj se kući fizičke kazne ne provode.
Autoritet roditelji imaju.
I ljubav svoje djece,beskonačnu.
nemam troje male djece jedno drugom do uha jer fizicki nisam u stanju to hendlati da svi budu odgovarajuce zbrinuti. roditeljstvo je puno vise od radjanja, pa recimo da smatram da trudnoce i djecu treba planirati
ja cak ni ves masinu necu kupiti impulsivno, a u pitanju je samo eventualno lose potrosen novac, tako da je ova situacija sa troje male djece kod mene neizvediva kao ideja pa se ni necu zamarati rjesenjem
jel da ja ovo preskocim? ili da procitam kao da ne planiram ni trudnoce ni djecu jer sam troje djece rodila u manje od 7 godina? :/ rodila sam impulsivno?
ne citam sve i ne citam bas redovno, ali je ovo drugi put da netko tko ima jedno dijete implicira da se troje djece u "kratkom" vremenu ne planiraju, stancaju i radjaju impulzivno.
i ako roditelj ima problema sa odredjenom situacijom - ne znaci automatski da je nepromisljeno krenuo u roditeljstvo - ti si unaprijed predvidjela sve sto ti se s djetetom dogadja? nista te ne iznenadjuje?
svaka ti cast.
pokušala sa razgovarati s njime, ali on to ne doživljava kao nešto važno. On misli da je disciplina nešto ružno i on je poistovjećuje sa strogošću.
Mi provodimo prekrasno vrijeme zajedno. Moji roditelji nisu previše vremena provodili samnom, zato ja prema svom djetetu to želim promijeniti. želim mu omogućiti prekrasno i nezaboravno djetinjstvo, sa puno doživljaja... Nitko osim mene ga ne vodi okolo. Muž mu stavi crtić, malo se hrvaju i krevelje - i to je sve. On nezna drugačije.
On ne shvaća šta radi vlastitom djetetu. Od divnog, pametnog djeteta radi razmaženo derište i tiranina.
Preostaje mi samo da pomoću trikova riješavam situaciju iz dana u dan, i da me M počne slušati zato što to želi. Naivno se nadam da će do toga doći.
Nadam se da će uz razne aktivnosti koje mu organiziram će prestati tražiti utjehu u tati i baki kad mu nešta kažem, jer jako voli ići svuda. Svaki dan pita "Mama kuda ćemo ići sutra..." Išli smo i u tehnički muzej i bio je oduševljen avionima i htio je da kupimo helikopter.........
Sigurna sam da će tvoj klinac znati prepoznati tvoj kvalitetni autoritet kad malo odraste. Žao mi je što sad ne vidiš ohrabrenje. Vjerujem da si na dobrom putu. Samo nastavi hrabro i strpljivo dalje.
Nevidim ohrabrenja, jer ga nemam. Malo mi je ipak lakše jer sam veliki optimista i pozitivac. Samo s vremena na vrijeme popucam po šavovima. A odgoj djeteta je nešto jako važno i ozbiljno. Krivo mi je zbog toga što mi se događa jer obožavam svoga M i želim mu sve najbolje - (kao i svaki roditelj svojem djetetu) i ne želim nu nametati zabrane. Želim mu dozvoliti (u stvari mu i dozvoljavam) da sve što poželi da slobodno pogleda, proba, istraži, osjeti - naravno uz moju pomoć dok je još tako mali. Želim da se puno smijemo i veselimo jer mi je on velika radost i nešto najbolje i najljepšešto mi se u životu dogodilo. A to je sve teško izvedivo uz situacioju u kojoj smo sada.Sigurna sam da će tvoj klinac znati prepoznati tvoj kvalitetni autoritet kad malo odraste. Žao mi je što sad ne vidiš ohrabrenje. Vjerujem da si na dobrom putu. Samo nastavi hrabro i strpljivo dalje.
Joj, Zorana, teško pitanje. Ali, nekog iskustva s tim imam, jer je moj M. izrazit u svemu, pa tako i u prkosu. Sve do četvrte godine smo imali svakodnevne prkosne ispade. Mislim da pristup ovisi o djetetu, ali evo mog primjera:
Prvo, jasno sam stavljala do znanja što je prihvatljivo, što nije i što očekujem. To uključuje i granice dopuštenoga prema mojoj osobi. Ja jesam njemu mama i jesam na raspolaganju, ali sam i čovjek i očekujem da on moje granice poštuje.
Drugo: Bila sam fleksibilna u nebitnim stvarima, ali nisam odstupala u bitnima. Naime, bili smo u fazi kad je svemu pružao otpor, a ja nisam htjela provoditi kompletno njegovo budno vrijeme u svađi. Zato sam na hladno, s MM odredila koji su nam trenutni prioriteti, odnosno koje stvari želimo prve riješiti i držali smo se toga. U stvarima koje su nam bile manje bitne smo popuštalli.
Treće: uvijek sam jasno dijelila svoj stav o nekom lošem ponašanju, od stava prema M. S obzirom da me on jako voli i ja njega, uvijek sam imala asa u rukavu - a to je da je zapravo uvijek htio doći k meni i pomaziti se (osim kad je imao tantrume). Zagrlila bih ga i mazila i šutjela bih, a o problemu bih govorila tek kad bi se on potpuno smirio.
Četvrto: važno je na problematično ponašanje reagirati odmah i to samo na to - ne pretjerivati u prodikama i ne širiti razgovor na druge stvari.
Peto: nije izravno vezano, ali sam primijetila da dijete pada u nervozu onda kad nema red. Mi smo održavali red u spavanju - za to smo puno žrtvovali, u jelu i slično. Djeca, vole i trebaju svoje rutine i pomoću njih stvaraju red u svojoj glavi. Dobro je, ako se može, izbjegavati situacije neprimjerene za dijete (dućani, puno ljudi, kasni ostanci, sadržaji dosadni za djecu).
Eto, sve to od 1-5 i još poneke taktike sam mijenjala i prilagođavala iz dana u dan. Nisam uvijek bila sigurna da dobro postupam, nisam uvijek ni dobro postupala. Ali, eto, danas imam (uglavnom) vrlo suradljivo 6,5 godišnjaka i daleko su iza mene ti dani žestokih borbi.
Mariok, TM mora promijeniti svoje ponašanje, jer inače će se stvari pogoršavati. Ako mu ti nisi dovoljan "autoritet", pođite k nekom dječjem psihologu ili u neku radionicu za roditelje.
Litala, ja mislim da je prekrasno imati više djece i nadam se da ću se uskoro naći barem u 2/3 tvoje situacije.
litala, nemam pojma kak si ti radjala posto se ne poznajemo u real llife a kao i svako odgovorna si za svoje postupke
ni tebe ni nikog nisam kanila iziritirati ali ono sto ja mislim i kazem se vrlo razlikuje od onog sto vi mislite i radite. ja jednostavno stvari osjecam i radim na osjetno drugaciji nacin od vas i jednostavno pisem o svojem vidjenju roditeljstva, odgoja i usput spominjem postojecu literaturu na tu temu, knjige koje sam procitala
Knjiga "how to negotiate with kids" od scott brown je vrlo dobra knjiga.
vise se ne sjecam ko je napisao knjigu o bjesu, o ljutnji... naime nasa balkanska kultura se vrti oko toga da je u pravu onaj koj je jaci i vrlo cesto i veze izgledaju tako i vrlo cesto je veza organizirana kao dominantan i submisivan pratner i sve se svodi na borbu za prevlast. niko nikog ne slusa, nema komunikacije, u pravu je onaj koj jace vice, koj jace lupa sakom po stolu....
ukratko, prica se vrti oko toga da ako neko misli nesto drugo o istoj temi, postupa drugacije nego vi to ne znaci da je ta osoba protiv vas, to nije razlog za sukob ili za borbu za prevlast nego bi trebalo pregovorom doci do nekog kompromisa (tu takodjer dolazi i nacin kako cete hendlati klinca, nije neophodno vas nacin onaj pravi, partner takodjer ima pravo na svoje misljenje)
i sad to samo stavite u vas odnos sa djetetom, klinci isto imaju pravo na svoje vidjenje situacije, po meni i sa njima treba pregovarati i dogovarati i pokusati ih voditi ne na komandu nego pozitivnom motivacijom
(i opet nemam vremena za duze pisanje, citav dan na prekide pokusavam napisati ovaj post)
Razlika između odnosa s partnerom i odnosa s djetetom je prije svega to da partnera ne odgajamo, a dijete odgajamo.
Neovisno o tome slažemo li se oko načina odgoja djece ili ne ,a drago mi je da ti ide tako savršeno,jer ja otvoreno priznam-meni ne ide;ovo što si napisala zvuči jako ružno.nisam bas prevec pri vremenu pa krecem sa odgovorima od tebebome zibba i mama courage,pripazite vi da vam klinke još u zatvoru jednog dana ne završe.....
nego stray_cat jedno pitanjce:zamisli ovu situaciju:imaš troje male djece,jedno drugom do ramena.
Dijete od petnaest mjeseci ide prema strmim stepenicama jer ga trogodišnjak doziva sa dna stubišta a za to vrijeme četverogodišnjak nakon što si mu triput to izričito to zabranila pokušava provjeriti temperaturu na roštilju.....Jel bi cirkusirala ili tražila konkretne mjere da se to ne ponovi?
Još jednom napominjem,u našoj se kući fizičke kazne ne provode.
Autoritet roditelji imaju.
I ljubav svoje djece,beskonačnu.
nemam troje male djece jedno drugom do uha jer fizicki nisam u stanju to hendlati da svi budu odgovarajuce zbrinuti. roditeljstvo je puno vise od radjanja, pa recimo da smatram da trudnoce i djecu treba planirati
ja cak ni ves masinu necu kupiti impulsivno, a u pitanju je samo eventualno lose potrosen novac, tako da je ova situacija sa troje male djece kod mene neizvediva kao ideja pa se ni necu zamarati rjesenjem
Iz svake tvoje rečenice nekako se sam po sebi nameće stav:Tko vam je kriv što imate troje male djece,kaj niste čuli za kontracepciju?
Da,ja imam dvoje malih,silno želim i treće.I ne poričem da bi mi bilo puno lakše s jednim,bi,ali što ću kad me djeca ispunjavaju i za njih živim,ona su moj trag i produžetak na ovom svijetu i naprosto ih želim imati puno.
Jel ja time nisam odgovorna,ili što?
Otkuda ti pobogu ideja da ljudi koji imaju više djece djecu imaju impulzivno???Konkretno na trećem djetetu "radim"godinu dana i ne ide mi,jel to impulzivno?
Baš sam žalosna kad na ovom forumu pročitam ovako nešto.
Stray, zašto ti svoje stavove najčešće pišeš u tako žestokom, napadačkom i nerijetko omalovažavajućem tonu prema onima koji rade drugačije? Ili čak prema onima koji rade slično, ali ne na dlaku isto kao i ti?
Pišeš s takve nebeske visine ko da smo mi svi nedotupavci koji nitu su što iskusili u životu niti pročitali slova neke literature na koju se stalno pozivaš, a ti si kakti iz nekog drugog svemira jer si "totalno drugačija od drugih". Pa jesi, drugačija si po tome što ne znaš niš napisat a da od toga ne radiš dramu i odlaziš u strašne krajnosti...takve rasprave onda nisu nimalo konstruktivne, bilo bi svima, pa i tebi, ugodnije da malo ublažiš ton :/
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom