Zahvaljujući restriktivnom zakonu o medicinski pomognutoj oplodnji, tisuće Talijana prisiljeno je u drugim državama podvrgavati se postupcima medicinski pomognute oplodnje ili preimplantacijske genetske dijagnostike (PGD).
Rezultati novog istraživanja koje je proveo Opservatorij za zdravstveni turizam pokazuju četverostruki porast broja odlazaka na liječenje u druge zemlje od stupanja na snagu novog zakona o pomognutoj oplodnji od prije tri godine. Zabranu postupaka preimplantacijske genetske dijagnostike pomoću koje se mogu identificirati embriji koji nose ozbiljne genetske poremećaje neuspješno se pokušalo sudski osporiti 2006.
Novi talijanski zakon koji glasi kao najrestriktivniji u Europi donesen je u prosincu 2003. kao odgovor na reputaciju Italije kao zemlje u kojoj je vladao «zakon divljeg zapada» u području medicinski pomognute oplodnje.
Zakon omogućava postupke medicinski pomognute oplodnje samo heteroseksualnim parovima u reproduktivnoj dobi koji žive zajedno i kojima je klinički dokazana neplodnost. Zabranjeno je zamrzavanje zametaka (tzv. krioprezervacija zametaka), donacija spolnih stanica (gameta), surogat majčinstvo, istraživanja na embriju te omogućavanje postupaka pomognute oplodnje ženi bez pratnera ili homoseksualnim parovima.
Zakon također ne dopušta oplodnju više od triju jajnih stanica te nalaže da sve oplođene jajne stanice moraju biti vraćene u maternicu zajedno. Talijanima se također brani korištenje preimplantacijske genske dijagnostike bilo u koje svrhe.
Novo istraživanje koje obuhvaća podatke iz 27 centara u 9 europskih država i SAD-u uspoređuje broj talijanskih parova korisnika usluga tih centara prije i nakon uvođenja ovog restriktivnog zakona. Istraživanje pokazuje da je broj Talijana koji odlaze na liječenje neplodnosti narastao s 1066 parova u 2003. godini na 4173 u 2005. godini, a kao najpopularnija zemlja u koju odlaze navodi se Španjolska.
Podaci iz 7 španjolskih klinika za liječenje neplodnosti pokazuju da je broj parova koji dolaze na liječenje porastao sa 60 na 1365 te da talijanski pacijenti predstavljaju 10-50% ukupnog broja njihovih pacijenata.
Druge dvije najpopularnije države u koje Talijani odlaze na liječenje su Belgija i Švicarska, osobito u kantonu Ticino u kojem se govori talijanski.
Opservatorij za reproduktivni turizam osnovala je Udruga privatnih klinika za liječenje neplodnosti Cecos. Predsjednik udruge, dr. Andrea Borini kaže da je primjena novog zakona utjecala na uspješnost postupaka pomognute oplodnje koji se provode u Italiji te u British Medical Journalu (BMJ) navodi da je uspoređujući s godinama prije uvođenja novog zakona, broj ciklusa liječenja u 2005. kao i postotak uspješnosti isti, osim kod žena starijih od 40 godina, on smatra zbog ograničenja kojim se smiju vratiti samo tri oplođene jajne stanice.
Dalje dr. Borini kaže, da je porastao broj blizanačkih trudnoća u skupini mlađih žena, sa 16 % na 21 % od ukupnog broja trudnoća, a broj trojki je porastao s 1.8 na 4.3% zbog toga što zakon nalaže da se sva oplođena jajašca vrate u maternicu.
U studenom 2006. godine talijanski Ustavni sud odbio je žalbu paru koji ima visoki rizik od rođenja djeteta s talasemijom, a koji je htio obaviti pretragu preimplatacijske genske dijagnostike kako bi bili sigurni da im neće biti vraćen embrij zahvaćen ovim poremećajem krvi. Ginekolog Giovanni Monni kaže za BMJ da je spomenuta žena bila šokirana zakonom te da se nije mogla složiti s činjenicom da će joj možda vratiti embrij za kojeg ne zna je li zahvaćen talasemijom tim više što je u prošlosti već imala dva pobačaja jer je pretraga uzimanja uzorka korionskih resica (CVS) bio pozitivan na talasemiju.
Spomenuti par je samo jedan u nizu parova koji su zbog takvog zakona prisiljen pomoć potražiti u drugim zemljama u kojima je dopuštena pretraga preimplantacijske genske dijagnostike.
eimplantacijske genetske dijagnostike (PGD).
Rezultati novog istraživanja koje je proveo Opservatorij za zdravstveni turizam pokazuju četverostruki porast broja odlazaka na liječenje u druge zemlje od stupanja na snagu novog zakona o pomognutoj oplodnji od prije tri godine. Zabranu postupaka preimplantacijske genetske dijagnostike pomoću koje se mogu identificirati embriji koji nose ozbiljne genetske poremećaje neuspješno se pokušalo sudski osporiti 2006.
Novi talijanski zakon koji glasi kao najrestriktivniji u Europi donesen je u prosincu 2003. kao odgovor na reputaciju Italije kao zemlje u kojoj je vladao «zakon divljeg zapada» u području medicinski pomognute oplodnje.
Zakon omogućava postupke medicinski pomognute oplodnje samo heteroseksualnim parovima u reproduktivnoj dobi koji žive zajedno i kojima je klinički dokazana neplodnost. Zabranjeno je zamrzavanje zametaka (tzv. krioprezervacija zametaka), donacija spolnih stanica (gameta), surogat majčinstvo, istraživanja na embriju te omogućavanje postupaka pomognute oplodnje ženi bez pratnera ili homoseksualnim parovima.
Zakon također ne dopušta oplodnju više od triju jajnih stanica te nalaže da sve oplođene jajne stanice moraju biti vraćene u maternicu zajedno. Talijanima se također brani korištenje preimplantacijske genske dijagnostike bilo u koje svrhe.
Novo istraživanje koje obuhvaća podatke iz 27 centara u 9 europskih država i SAD-u uspoređuje broj talijanskih parova korisnika usluga tih centara prije i nakon uvođenja ovog restriktivnog zakona. Istraživanje pokazuje da je broj Talijana koji odlaze na liječenje neplodnosti narastao s 1066 parova u 2003. godini na 4173 u 2005. godini, a kao najpopularnija zemlja u koju odlaze navodi se Španjolska.
Podaci iz 7 španjolskih klinika za liječenje neplodnosti pokazuju da je broj parova koji dolaze na liječenje porastao sa 60 na 1365 te da talijanski pacijenti predstavljaju 10-50% ukupnog broja njihovih pacijenata.
Druge dvije najpopularnije države u koje Talijani odlaze na liječenje su Belgija i Švicarska, osobito u kantonu Ticino u kojem se govori talijanski.
Opservatorij za reproduktivni turizam osnovala je Udruga privatnih klinika za liječenje neplodnosti Cecos. Predsjednik udruge, dr. Andrea Borini kaže da je primjena novog zakona utjecala na uspješnost postupaka pomognute oplodnje koji se provode u Italiji te u British Medical Journalu (BMJ) navodi da je uspoređujući s godinama prije uvođenja novog zakona, broj ciklusa liječenja u 2005. kao i postotak uspješnosti isti, osim kod žena starijih od 40 godina, on smatra zbog ograničenja kojim se smiju vratiti samo tri oplođenje jajne stanice.
Dalje dr. Borini kaže, da je porastao broj blizanačkih trudnoća u skupini mlađih žena, sa 16 % na 21 % od ukupnog broja trudnoća, a broj trojki je porastao s 1.8 na 4.3% zbog toga što zakon nalaže da se sva oplođena jajašca vrate u maternicu.
U studenom 2006. godine talijanski Ustavni sud odbio je žalbu paru koji ima visoki rizik od rođenja djeteta s talasemijom, a koji je htio obaviti pretragu preimplatacijske genske dijagnostike kako bi bili sigurni da im neće biti vraćen embrij zahvaćen ovim poremećajem krvi. Ginekolog Giovanni Monni kaže za BMJ da je spomenuta žena bila šokirana zakonom te da se nije mogla složiti s činjenicom da će joj možda vratiti embrij za kojeg ne zna je li zahvaćen talasemijom tim više što je u prošlosti već imala dva pobačaja jer je nalaz pretrage uzimanja uzorka korionskih resica (CVS) bio pozitivan na talasemiju.
Spomenuti par je samo jedan u nizu parova koji su zbog takvog zakona prisiljen pomoć potražiti u drugim zemljama u kojima je dopuštena pretraga preimplantacijske genske dijagnostike.
RESTRIKTIVNI TAL. ZAKON O MPO OPLODNJI TJERA TALIJANE...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom