Kako često djeca budu nepravedno osuđena?
Da vam ispričam kako sam se danas posramila...
Idemo mi na plac, ostavimo tatu na kavi, a Leona i ja odemo nabaviti stvari za ručak. Na kraju balade kupimou dućanu i tri životinjska carstva.
Na putu do birca prođemo pokraj prosjakinje koja u krilu drži curicu Leoninih godina.
Tako mi se smilila ta musava, a tako slatka curica da sam joj pružila jednu čokoladicu koju je primila sa premilim osmjehom
I sad slijedi frka...Leona je za to vrijeme zvjerala okolo i tek nakon što smo zamakle za ugao ona digne dreku, baca se po podu, histerizira i iz hrpe nerazumljive vriske ja razaznam "curica" i "čokoladica2 i pretpostavim da Leona protestira što sam njenu čokoladicu dala nekome bez da sam je uopće pitala.
Uh, bila sam tako ljuta na sebe, jer fakat nisam bila fer, a s druge strane sad mi je fakat bilo glupo vraćat se i otimat djetetu ono što sam joj dala!
I tako se ja mučim s Leonom, ispričavam joj se i usput pokušam objasniti da je curica siromašna i da je bilo lijepo od nas da joj damo nešto, predložim da odemo Leoni kupiti drugu čokoladu, ali ona je van sebe jer je već umorna od jurcanja, glada i pospana i ne mre se kontrolirat.
Naravno da sa svih stolova okolnih birceva bleje u nas, ja je vučem do našeg stola, brzo kupimo stvari da zbrišemo odande i onda se u toj gunguli javi neka baba i krene gnjavit Leonu kako je zločesta.
Ja mirno objasnim da nije zločesta već povrijeđena, jer sam bez pitanja njenu čokoladu dala drugom djetetu, na što me ova pogledala blijedoteleći i počela se smijati: Ahahaha, neš ti velike uvrede!
Ja reko: čujte, da vi hodate sa prijateljicom i da ona odjednom da knjigu koju ste upravo kupili, nekom prolazniku na cesti bez da vas je išta pitala, vi ne bi bili povrijeđeni i ljuti?
Joj, pa, to je nešto drugo!
Ma, nemojte, po čemu je to nešto drugo? Vi imate pravo na osjećaje, a dijete nema?
Daje se nisam htjela prepucavati,a u međuvremenu se Leona smirila, prestala jecati i ja ponovo s njom pokušam popričati o događaju i majko moja, odjednom skužim kaj mi dijete cijelo vrijeme govori:
Mama, ja sam sama htjela curici dati čokoladicu! Zašto si dala moju čokoladicu umjesto mene?
Sad je bio red na meni da zanijemim od iznenađenja i odmah poslije toga srama...pa ja sam si dijete optužila da je škrto malo PIP koje urliče kad ostane bez čokolade, a ono - sasvim obrnuto!
Uh, kako mi je bilo neugodno, baš mi je bed...u onom plaču i vrisku nisam dobro razumjela kaj govori i pretpostavila najgore! Nemajka jedna!
Sve se onda smirilo, zagrlile smo se, izljubile, ispričala sam joj se još jednom i dogovor je pao da drugi put ne krene odmah s vriskom već da pokuša mirno reći kaj je muči da izbjegnemo ovakve nesporazume
U svemu tome je ona curica najbolje prošla, jer je dobila još jednu čokoladicu, ovaj put od Leone koja je bila jako sretna zbog toga
Ali zašto vam ovo pričam...
Inače si utvaram da sam jako strpljiva i da rijetko optužujem Leonu na prvu loptu, pa me svaka moja kriva procjena malo štrecne da još više pazim na fer play...
A koliko često dječica nadrapaju i budu proglašavana zločestom, ovakvom i onakvom jednostavno zato jer se starcima lakše zderati na njih nego istražiti kaj se zapravo događa u maloj glavici i uostalom poput one ženske misle da njihovi osjećaji nisu nešto čime bi se trebalo zamarati :/
Kolko često vi shvatite da ste nepravedno reagirali?
 |
|||
Odgovori s citatom
)
Ancica prvotno napisa
!
