 |
|||
Ma svaka cast malim genijalcima...da ih je bar više !tridesetri prvotno napisa
zakaj bi to bilo bedasto?
Samo sam izrazio svoje mišljenje...a ono je...opcenito mi hvalisanje ide na jetra..u stilu...svaki cigan svoga konja hvali.
Razumijem u jednu ruku roditelje ali sve u svoje vrijeme u na pravom mjestu.
po meni nema bas nista cudno u tome da hvalimo svoju djecu.
i ne znam koje bi mjesto bilo bolje za to nego ovaj forum.
O.K. 8)
meni ne smeta to da roditelji hvale svoju djecu.
ali mi je cudno da nekog tko ima bebu od nekoliko mjeseci brine hoce li ta beba biti inteligentnija i naprednija od drugih i po kojim se znakovima to moze znati.
moja djeca su takva da oboje imaju podrucja u kojima su od malena naprednija od prosjeka i podrucja u kojima zaostaju za prosjekom.
Za tonceka sam uvjerena da je natprosjecno inteligentan, ali ne i genijalan. I sigurna sam da je to objektivna procjena. Istodobno znam da je motoricki vrlo ne-napredan.
Za tonku mi je jos tesko procijeniti: motoricki je dosta napredna za svoju dob, pokazuje za sad zavidnu prostornu ifizicku inteligenciju, dok verbalno mozda zaostaje ili ulazi u prosjek.
Ima vec gotovo dvije godine, a ja jos uvijek mislim da je rano da to objektivno procijenim.
Osim toga djeca se razvijaju skokovito, pa su predvidjanja prilicno nezahvalna stvar.
U svakom slucaju, vaznije mi je da su oni sretni, da su zdravi, da ih nitko ne gnjavi, da su znatizeljni, zaigrani...
RE:
Prema sjecanjima mojih roditelja ja sam trebala biti genijalac: prohodala sa 10mj, pricala sa 15mj, ostavila pelene sa 12mj, pisala Tito (molim ne smijati se, to su bila ta vremena) i Tata sa 18mj, tecno razgovarala prije 2g, ali nista od toga
Tata mata, pa cime punimo stranice Ljetno-jesenskih beba, Zimsko-proljetne djece i sl. nego hvaljenjem
Ja mislim da je anima zaljubljena u svoje dijete, pa je to htjela podijeliti s nama. Kao što smo i mi (barem ja) zaljubljeni u svoje i mislimo da je ono naj-naj. Samo kaj ja mislim da to druge ljude ne zanima, i ne treba zanimati. I doista se može shvatiti kao hvalisanje.
Meni sva djetetova dostignuća i divljenja istima ostaju u krugu šire familije. Za ostale prezentiram samo probleme i tražim pomoć
Ne znam da li je ovo citirano znanstveno utemeljeno, ali ja sam uvijek mislila da pamet nije nasljedna, kao (na sreću) ni glupost.Inteligencija je jako velikim dijelom uvjetovana genetski.
sama po sebi, kognitivna inteligencija ne znači lak ili lakši život, uspjeh, puno para itd. bitna je i socijalna (emocionalna) komponenta. I, da, takva uvjetovana genetski razvija se čitav život.
I prema nekim teorijama ima više vrsta inteligencija i neki imaju zastupljene sve, neki samo poneke. onda ih se obično zove darovitostima.
Ono što sam htjela reći, nema veze inteligencija, radite na njihovom samopouzdanju i samopoimanju, a za to svi imamo vremena do treće godine. Nešto se još može ispraviti do sedme. To je bitno.
Thalia hat gesprochen
pamet i inteligencija nisu isto.
inteligencija je znanstveno dokazano nasljedna, iako i uvjeti u kojima dijete zivi i razvija se imaju nekog utjecaja.
A zakaj hvala na odgovoru, ali mislim da će većina shvatiti što sam htjela reći.
:?
A zakaj imaš PP.
ajmo se vratit na pocetak. evita cak nije pitala za svoju bebu, nego je postavila opcenito pitanje:ali mi je cudno da nekog tko ima bebu od nekoliko mjeseci brine hoce li ta beba biti inteligentnija i naprednija od drugih i po kojim se znakovima to moze znati.
po meni je pitanje na mjestu jer postoje znanstvene studije koje to potvrdjuju. ako ima i suprotnih teorija, molim lijepo navedite.Zanima me da li će dijete biti inteligentnije ako je fizički i psihički naprednije od drugih (4 mj. trenutno, ali kao da je 6-7)?
inace mi bas nije jasno zasto se na ovakvim topicima cesto naglasavaju stvari u stilu:
to se podrazumijeva, mislim da je to svakom normalnom roditelju vaznije od inteligencije.U svakom slucaju, vaznije mi je da su oni sretni, da su zdravi, da ih nitko ne gnjavi, da su znatizeljni, zaigrani...
ali kao da jedno iskljucuje drugo.
i precesto to ispada kao neki tabu, govoriti o natprosjecnoj inteligenciji ili nadarenosti.
a na forumu ima toliko tema tipa "koje ce mu boje biti oci?", "kada ce mu izrasti bujna kosa?". zasto je to ok, a nije ok raspravljati o inteligenciji?
OK, onda ja mogu dati odgovor iz svog iskustva. Moj stariji sin je bio izuzetno motorički napredno dijete, samostalno se posjeo s 5 mjeseci i samostalno prohodao s 9 mjeseci i 11 dana, komunikacija s okolinom mu je bila odlična, isto su svi mislili da je stariji.
Bez obzira što je moj sin, realno gledajući ne bih rekla da je inteligentniji od svojih vršnjaka niti je u nečemu iznadprosječan. Kratko i jasno.
Možda ću nekome zvučati kao nemajka ali samo sam realna. A vjerojatno nije imao od koga naslijediti inteligenciju.
evita je definitvno pitala za svoju bebu, sudeci po njenom potpisu.
teme tog tipa su mi isto bedaste, na njih se niti ne javljam.a na forumu ima toliko tema tipa "koje ce mu boje biti oci?", "kada ce mu izrasti bujna kosa?". zasto je to ok, a nije ok raspravljati o inteligenciji?
ja nisam previse znanstvenih studija o navedenoj tematici citala, ali u inicijalnom pitanju definitivno pronalazim nekoliko problematicnih tocaka.
prvo, sto tocno znaci da je dijete od 4 mjeseca psihicki napredno, sto tocno obuhvaca psihicka naprednost? Kako se manifestira?
i u kakvoj su tocno vezi inteligencija i fizicki napredak?
ja cak dozvoljavam da su naprednost u ranim mjesecima i kasnija inteligencija u nekoj vezi, i da je to mozda potkrijepljeno znanstvenim studijama, ali ta veza sigurno nije tako jednoznacna i stroga da bismo na temelju nje mogli raditi predvidjanja u pojedinacnim slucajevima.
i ja ne mislim da je inteligencija tabu. meni su primjerice, izmjerili (vise puta pa je valjda pouzdano) natprosjecni IQ. pa zato znam koliko to malo u zivotu znaci.
da te pitam nesto. da se tvoj sin kao sto si navela samostalno posjeo s 5 mjeseci i samostalno prohodao s 9 mjeseci i 11 dana, te da je jos uz to progovorio s 10 mjeseci, da je sa godinu dana vec slagao recenice, da je s 18 mjeseci pjevao cijele pjesmice i prepoznavao sve boje, da je sa dvije godine znao vecinu slova i brojao na dva jezika.Moj stariji sin je bio izuzetno motorički napredno dijete, samostalno se posjeo s 5 mjeseci i samostalno prohodao s 9 mjeseci i 11 dana, komunikacija s okolinom mu je bila odlična, isto su svi mislili da je stariji.
Bez obzira što je moj sin, realno gledajući ne bih rekla da je inteligentniji od svojih vršnjaka niti je u nečemu iznadprosječan. Kratko i jasno.
bi li i dalje mislila da nije inteligentniji od svojih vršnjaka i da nije iznadprosječan?
ne treba iz toga raditi famu. ako je prema razvojnim tablicama normalno da dijete prohoda sa 12 mjeseci onda je prohodavanje s 9 mjeseci iznadprosjecno.
jednako tako ako je dijete u svim podrucjima po nekoliko mjeseci ispred vrsnjaka onda je ono iznadprosjecno. bez obzira na to da li je njegova mama sklona hvalisanju ili ne.
istina, nije bilo potrebe da to naglasavam.
Skroz se slažem. Zašto čovjek ne bi bio sretan ako ima inteligentno dijete? Nema to veze s ljubavi. Svog sina bih jednako, a možda i više voljela da nije tako pametan, ali me njegova pamet beskrajno raduje i ne znam zašto bih se pravila da nije tako. Inteligencija je dobro svojstvo, predispozicija temeljem koje dijete u životu može daleko stići. Potrebno je uz to još mnogo toga drugoga, ali potrebna je i inteligencija. Stvarno ne vidim zašto bi to bio neki tabu, maltene kao da je nepristojno govoriti o pameti djece. Dapače, o tome treba itekako govoriti i ne samo govoriti nego omogućiti iznadprosječno inteligentnoj i nadarenoj djeci da se razviju u skladu sa svojim mogućnostima. To je, nažalost, u našem obrazovnom sustavu samo iznimno moguće. Prevladavajuća situacija je nažalost takva da najpametnija djeca najviše nastradaju u sustavu od vrtića nadalje.
pa recimo ako je normalno da beba u dobi od 4 mjeseca poseze za igrackom, onda je beba koja to radi u dobi od mjesec dana psihicki napredna.sto tocno znaci da je dijete od 4 mjeseca psihicki napredno, sto tocno obuhvaca psihicka naprednost? Kako se manifestira?
ili ako je normalno da beba od osam mjeseci premjesta igracku iz jedne ruke u drugu, onda je beba koja to cini sa 4 mj. napredna.
ja mislim da je evita mislila na motoriku (ili se varam?), a motoricki razvoj je totalno povezan sa inteligencijom.i u kakvoj su tocno vezi inteligencija i fizicki napredak?
istina, veza izmedju naprednosti u ranim mjesecima i kasnije inteligencije nije jednoznacna ni stroga, ali je vrlo velika vjerojatnost da ce beba koja je u svim podrucjima napredna, biti osoba sa natprosjecnom inteligencijom.ja cak dozvoljavam da su naprednost u ranim mjesecima i kasnija inteligencija u nekoj vezi, i da je to mozda potkrijepljeno znanstvenim studijama, ali ta veza sigurno nije tako jednoznacna i stroga da bismo na temelju nje mogli raditi predvidjanja u pojedinacnim slucajevima.
slazem se da natprosjecni IQ ne znaci puno u zivotu i da je bitnija emocionalna inteligencija ali to je vec druga tema i nema bas previse veze s ovom raspravom.meni su primjerice, izmjerili (vise puta pa je valjda pouzdano) natprosjecni IQ. pa zato znam koliko to malo u zivotu znaci.
Je, znanstveno utemeljeno. Stalno se lome koplja oko utjecaja genetike i/ili nasljeđa, al sad su se ipak izjasnili za nasljeđe.Ne znam da li je ovo citirano znanstveno utemeljeno, ali ja sam uvijek mislila da pamet nije nasljedna, kao (na sreću) ni glupost.Inteligencija je jako velikim dijelom uvjetovana genetski.
sama po sebi, kognitivna inteligencija ne znači lak ili lakši život, uspjeh, puno para itd. bitna je i socijalna (emocionalna) komponenta. I, da, takva uvjetovana genetski razvija se čitav život.
I prema nekim teorijama ima više vrsta inteligencija i neki imaju zastupljene sve, neki samo poneke. onda ih se obično zove darovitostima.
Ono što sam htjela reći, nema veze inteligencija, radite na njihovom samopouzdanju i samopoimanju, a za to svi imamo vremena do treće godine. Nešto se još može ispraviti do sedme. To je bitno.
Thalia hat gesprochen
No, to ne znači da je set in stone, jerbo takva je znanost fluidna
A ako si pitala za samopouzdanje/samopoimanje, to je definitivno znanstveno utvrđeno.
Re: Razvoj i inteligencija
i da napokon odgovorim eviti.Zanima me da li će dijete biti inteligentnije ako je fizički i psihički naprednije od drugih (4 mj. trenutno, ali kao da je 6-7)?
ako ti je beba u gotovo svim podrucjima naprednija od drugih i ako je uz to neuobicajeno budna i svjesna, ima dugacku koncentraciju, ako je izrazito znatizeljna, ako je izrazito aktivna i ima visak energije, ako se rano pocela smijati, ako je hipersezibilna (npr. smetaju joj etikete na odjeci), ako spava manje nego sto je normalno za dob, ako je fascinirana knjigama, ako intenzivno reagira na buku, bol, frustraciju...onda ce vrlo vjerovatno biti i natporsjecno inteligentna. barem je tako prema onome sto sam ja saznala na onim linkovima koje sam prije navela.
Ne kuzim ovo?A ako si pitala za samopouzdanje/samopoimanje, to je definitivno znanstveno utvrđeno.
da na tome treba budno raditi do treće godine. inače imam problema s izražavanjem, a tek sad... uf
Meni je skroz ok kad se roditelji ponose pametnim djetetom.
ALI.
Postoji nešto što se ne zove bez vraga roditeljska subjektivnost
Počesto sam imala prilike vidjeti navodne male genijalce u akciji i redom je bila riječ o simpatičnoj, slatkoj dječici po svemu u okvirima svoje dobi.
Jedna me poznanica stvarno znala uveseliti s navodnim postignućima svog genija. O čemu se radilo? Ajmo reći da je malo slobodnije tumačila neke slučajnosti.
Pravih je genijalaca vrlo, vrlo malo.
Ako se ne varam pitanje je bilo da li će dijete biti inteligentnije u budućnosti ?da te pitam nesto. da se tvoj sin kao sto si navela samostalno posjeo s 5 mjeseci i samostalno prohodao s 9 mjeseci i 11 dana, te da je jos uz to progovorio s 10 mjeseci, da je sa godinu dana vec slagao recenice, da je s 18 mjeseci pjevao cijele pjesmice i prepoznavao sve boje, da je sa dvije godine znao vecinu slova i brojao na dva jezika.Moj stariji sin je bio izuzetno motorički napredno dijete, samostalno se posjeo s 5 mjeseci i samostalno prohodao s 9 mjeseci i 11 dana, komunikacija s okolinom mu je bila odlična, isto su svi mislili da je stariji.
Bez obzira što je moj sin, realno gledajući ne bih rekla da je inteligentniji od svojih vršnjaka niti je u nečemu iznadprosječan. Kratko i jasno.
bi li i dalje mislila da nije inteligentniji od svojih vršnjaka i da nije iznadprosječan?
ne treba iz toga raditi famu. ako je prema razvojnim tablicama normalno da dijete prohoda sa 12 mjeseci onda je prohodavanje s 9 mjeseci iznadprosjecno.
jednako tako ako je dijete u svim podrucjima po nekoliko mjeseci ispred vrsnjaka onda je ono iznadprosjecno. bez obzira na to da li je njegova mama sklona hvalisanju ili ne.
Da, moje dijete u dobi koju sam navela i je bilo naprednije od ostale djece, ali sada kao skoro osmogodišnjak on je sasvim normalno prosječno dijete.
Re: Razvoj i inteligencija
Eto sve što si opisala mogu potpisati u svezi ponašanja mog sina u toj dobi, osim duge koncentracije. Baš naprotiv ona je bila gotovo nemoguća i trebalo je puno rada s njim da se to popravi. Čak smo zbog toga i tražili odgodu upisa u osnovnu školu, dobili ju nakon opsežnih psiholoških testiranja.i da napokon odgovorim eviti.Zanima me da li će dijete biti inteligentnije ako je fizički i psihički naprednije od drugih (4 mj. trenutno, ali kao da je 6-7)?
ako ti je beba u gotovo svim podrucjima naprednija od drugih i ako je uz to neuobicajeno budna i svjesna, ima dugacku koncentraciju, ako je izrazito znatizeljna, ako je izrazito aktivna i ima visak energije, ako se rano pocela smijati, ako je hipersezibilna (npr. smetaju joj etikete na odjeci), ako spava manje nego sto je normalno za dob, ako je fascinirana knjigama, ako intenzivno reagira na buku, bol, frustraciju...onda ce vrlo vjerovatno biti i natporsjecno inteligentna. barem je tako prema onome sto sam ja saznala na onim linkovima koje sam prije navela.
Problem je u tome što su roditelji skloni preuveličavanju. Npr., Kaleb već mjesecima govori "ajde" kad me požuruje (tj. kad čeka da izvadim ciku
Isto tako sam negdje na internetu vidjela snimku djevojčice od nekih dvadesetak mjeseci koja za svojom mamom ponavlja složene riječi - meni to uopće ne imponira, to može i papagaj. No, ima ambicioznih roditelja koji drilaju djecu i onda ih proglašavaju genijalcima. Ne kažem da je tomu uvijek tako, ima iznimno inteligentne djece, ali osobno sam do sad upoznala samo jedno za koje je iste sekunde vidljivo da odskače od prosjeka.
Potpisujem a zakaj i Lunu.
I roditelji ce vecinom tvrditi da je njihovo dijete natprosjecno inteligentno, u manjini su oni koji tvrde da je prosjecno, dok nikad nisam srela nikog tko bi bar se pozalio kako misli (ili se boji) da je ispodprosjecno - u najgorem slucaju su lijeni ili tako nesto. A odraslih koliko hoces...
muhur i potpisMeni je skroz ok kad se roditelji ponose pametnim djetetom.
ALI.
Postoji nešto što se ne zove bez vraga roditeljska subjektivnost
Počesto sam imala prilike vidjeti navodne male genijalce u akciji i redom je bila riječ o simpatičnoj, slatkoj dječici po svemu u okvirima svoje dobi.
Jedna me poznanica stvarno znala uveseliti s navodnim postignućima svog genija. O čemu se radilo? Ajmo reći da je malo slobodnije tumačila neke slučajnosti.
Pravih je genijalaca vrlo, vrlo malo.
Koliko se ja sjećam gradiva iz psihologije, postoji 7 vrsta inteligencije..
E, sad, kod tako malo djece mislim da se baš ništa ne može predvidjeti. neka su djeca jednostavno motorički naprednija, neko vrijeme, a onda ustale svoj neki ritam.
Mislim da kod inteligencije vrijedi ono pravilo, "kad na jednu rupu začepiš, na drugu pušta". primjer, MM je s 1,5 god :shock: čitao SVA slova, s 2,5 je već čitao knjige. Danas je sav u knjigama. Ali je zato imao 8 mjeseci i nije samostalno sjedio. Rušio se k'o kruška. I danas ima dvije lijeve...
Ne zamaram se time koliko mi je sin napredan/genijalan/inteligentan, bitno mi je da to što ima u životu dobro iskoristi. Batali svu inteligenciju ako čovjek prokocka život i spava na klupama...
Psihotomorički razvoj je jako usko povezan, ali djeca stvarno mogu i kompenzirati to što su motorički slabije npr. razvijenijim govorom, ali mogu baš i kasniti u govoru radi slabije motorike (npr. kažu da djeca progovore nakon što prohodaju jer su zaokupljena prohodavanjem). Djeca se stvarno jako različito razvijaju i ja stvarno ne znam koliko taj rani razvoj utječe na to koliko su kasnije 'pametni' tj. koliko se to povezuje sa kasnijom inteligencijom, ima baš i suprotnih primjera jako inteligentnih ljudi koji su se vrlo specifično razvijali kao djeca. A i pitanje je što je napredno, meni je moje dijete u govoru hiperturbosuperčudo, a psihologinja baš i nije pala u nesvijest od čuda
to je jedna od teorija. zapravo pristupa.
da, ovako i ja mislim
potpisujem!Meni je skroz ok kad se roditelji ponose pametnim djetetom.
ALI.
Postoji nešto što se ne zove bez vraga roditeljska subjektivnost
Počesto sam imala prilike vidjeti navodne male genijalce u akciji i redom je bila riječ o simpatičnoj, slatkoj dječici po svemu u okvirima svoje dobi.
Jedna me poznanica stvarno znala uveseliti s navodnim postignućima svog genija. O čemu se radilo? Ajmo reći da je malo slobodnije tumačila neke slučajnosti.
Pravih je genijalaca vrlo, vrlo malo.
Meni je recimo, jako puno osoba reklo da je Isa izuzetno intelektualno napredno dijete, ali ja ga nikad nisam proglašavala za genijalca.
Naravno, imam priliku da vidim "razliku" između njega i vršnjaka i nije da je ne vidim,ali neću da mu lijepim etiketu genijalca,kad će se ona(ako je on stavrno genijalac) vremenom sama zalijepiti.
Neosporna je činjenica da ja uživam u svim njegovim napredcima, ali ga ne forsiram. Čak šta više, dugo sam se bojala forsiranja, pa me na kraju dijete molilo da radimo " nešto više".
Sada, osluškujem njegove interese i nastojiim odgovorit na njih i pri tome uživam u svakom koraku koji podijeli sa mnom.
Jučer je recimo složio puzzle od 108 komada(uz moju pomoć u traženju dijelova, kojih je on većinu našao i SVE sam uklopio), ne trebam vam reći koliko sam bila ponosna
NJemu idu te stavri za koje treba mozgati, ali je zato trapav po temi jela i pića
Ajde da se i ja jednom slozim sa Lunom, odnosno ona sa mnom !
Mislim da nam je ovo već drugi ili treći put :shock: :DAjde da se i ja jednom slozim sa Lunom, odnosno ona sa mnom !
Slažem se s ovim što je napisala white musk. Mislim da je kontraproduktivno pričati djetetu o njegovoj pameti ili genijalnosti, dovoljno je samo pružiti mu mogućnosti njegovog maksimalnog razvoja. Pri tome ne mislim na zatrpavanje djeteta "slobodnim" aktivnostima.
Nedostatak ove diskusije je u tome što neki od nas pričaju o malim bebama, a drugi o većoj djeci. Kod malih beba se, po mom mišljenju, može skužiti njihova inteligencija, ali se ne može ništa preciznije definirati, dok su kod veće djece te stvari ipak, barem donekle mjerljive. Postoje mogućnosti obrade djeteta kojima se može ustanoviti je li dijete iznadprosječno. Iako je i to pomalo dvojbeno, jer su tipovi inteligencije različiti i ne moraju se svi dati tako lako izmjeriti u djetinjoj dobi.
slažem se sa Zdenkom i mislim da djetetu treba pokazat da primjećujemo njegove uspjehe i nagradit ga za iste, ali NI U KOJEM SLUČAJU ner smijemo lagati prvo sebe, a onda ni dijete.
Jako je bitno, nakon vala sreće i zadovoljstva koji nas preplavi kad dijete napravi neki pomak, skinuti ružičaste naočale i onda izvršiti valorizaciju istog.
Analitični moramo biti, za dobrobit naše djece.
Jučer sam dugo razmišljala o Isaovom pogledu i znam da je i MM i mene( a kako s ekasnije ispostavilo i ljekara koji me porodio i babicu) jako dojmio njegov pogled.
On je čim se rodio, bukvalno, tako bistro i jasno gledao, da je čovjek bukvalno mogao steći dojam da on sve kuži šta se oko njega dešava.
a ovde ih je više no igdje jer nas većina doji
e jesam pretjerala sa ovim bukvalno
Nemoguce ! :shock:Mislim da nam je ovo već drugi ili treći put :shock: :DAjde da se i ja jednom slozim sa Lunom, odnosno ona sa mnom !
svemir se bliži svome kraju
Dovoljno je rec...MARIA71, dame i gospodo !svemir se bliži svome kraju
ja se s ovim uopce ne slazem. premda razumijem otprilike o cemu govoris. nasa baka moju kcer uci vrste auti i onda se okolo hvali kako mala s dvije godine prepoznaje sve vrste i misli da je mala zbog toga genijalkaPostoji nešto što se ne zove bez vraga roditeljska subjektivnost
Počesto sam imala prilike vidjeti navodne male genijalce u akciji i redom je bila riječ o simpatičnoj, slatkoj dječici po svemu u okvirima svoje dobi.
da bi se moglo pricati o tome sto je napredno, izrazito napredno ili genijalno potrebno je biti upoznat sa razvojnim tablicama.
a medju informiranim roditeljima ja osobno ne poznajem nikoga tko svoje dijete proglasava natprosjecnim bez razloga. jedna od najvecih zabluda u vezi nadarene djece jest "svi roditelji misle da im je dijete nadareno".
roditelji usporedjuju svoje dijete sa drugom djecom od rodjenja i ako su upoznati s razvojnim obrascima uglavnom (u 84%slucajeva) su u pravu kad tvrde da su im djeca nadarena.
koliko se sjecam ovdje se uopce ne prica o genijalcima, nego govorimo o natprosjecno ili izvanredno inteligentnoj djeci. a prema novijim istrazivanjima njih ima puno vise nego sto se prije mislilo (6 do 10 puta vise nego sto se mislilo).Pravih je genijalaca vrlo, vrlo malo.
kad vec spominjemo genijalce, pravih genijalaca jest malo, a vjerovatno ih je jos manje upravo zato sto nemaju mogucnost razviti i izraziti svoju genijalnost. nase drustvo i skolstvo je izrazito nazadno sto se tice potpore natprosjecnoj djeci i njihovim roditeljima.
ima ovakvih i onakvih primjera, i naravno ima iznimaka.Djeca se stvarno jako različito razvijaju i ja stvarno ne znam koliko taj rani razvoj utječe na to koliko su kasnije 'pametni' tj. koliko se to povezuje sa kasnijom inteligencijom, ima baš i suprotnih primjera jako inteligentnih ljudi koji su se vrlo specifično razvijali kao djeca
ali nadarenost ne nestaje. odnosno nadareno dijete ce postati nadarena osoba. jedino je pitanje sto je nadarenost. to sto je neko dijete prohodalo prije nego sto je normalno ili sto je bistro gledalo od rodjenja ne cini ga genijalcem.
ali ako dijete vec u bebackoj dobi cini stvari koje su totalno neprimjereno napredne u njegovoj dobi, i tako u gotovo svim podrucjima, onda govorimo o nadarenom pojedincu (a lako moguce i o genijalcu).
slazem se jedino sa zdenkom:
biti natprosjecan je izuzetno tesko, kao sto je tesko i biti roditelj naprednom djetetu jer napredno dijete je dijete s posebnim potrebama.Stvarno ne vidim zašto bi to bio neki tabu, maltene kao da je nepristojno govoriti o pameti djece. Dapače, o tome treba itekako govoriti i ne samo govoriti nego omogućiti iznadprosječno inteligentnoj i nadarenoj djeci da se razviju u skladu sa svojim mogućnostima. To je, nažalost, u našem obrazovnom sustavu samo iznimno moguće. Prevladavajuća situacija je nažalost takva da najpametnija djeca najviše nastradaju u sustavu od vrtića nadalje.
ja kao friski moderator odgoja bi ovo prebacila na odgoj - samo ne znam kako...
tamo cu se nadovezati...
APSOLUTNO TOČNO!
I 33, što ti imaš od toga što si podijelila s nama da ti je dijete nadprosječno inteligentno? :?
Drugo je kad dijete poznaješ. Ovak, ostaje samo dojam hvalisanja. Bez uvrede.
ne možeš ti, mora ti prebaciti moderatorica KSO.
Evo, imam jedno pitanje koje se ne tiče uspoređivanja svojeg djeteta s ostalima, nego je sasvim praktične prirode:
na koji način se mogu (ako se uopće mogu) uskladiti intelektualni i emocionalni razvoj djeteta? Vidim da su se ovdje svi uhvatili tumačenja inteligencije, IQ-a, tablica i ostalog. Ok, dijete ima visok IQ, ili je čak natprosječno, super. Ali što je s emocionalnim razvojem? Može li dijete trpjeti ako su inteligencija i emocionalni stupanj zrelosti u raskoraku? Može li se to na vrijeme uočiti (a ne kad dijete krene u školu i počnu ozbiljni problemi)?
(pitanje postavljam čisto teoretski, nema apsolutno nikakve veze s mojim djetetom, da se ne bi krivo shvatilo)
ja nigdje nisam napisala da je moje dijete nadprosjecno inteligentno. dijana, gdje si to procitala?
ja sam prepricavala ono sto sam procitala o nadarenoj djeci.
istina jest, ne bih citala da me nije zanimalo, odnosno da nije bilo potrebe. i istina jest suosjecam puno vise sa mukom roditelja nadarene djece, nego sa onima koji ih osudjuju kao hvalisavce. ja sam ih samo htjela malo obraniti.
Nisam stručnjak na tom području ali mislim da se taj raskorak može u predškolskoj dobi uočiti i da to uglavnom i je problem kod nadarene djece.
Osobno se ne slažem s generaliziranjem da je biti iznadprosječan jakoo teško, to ovisi o brojnim faktorima, obitelji, sredini u kojoj dijete odrasta kao i o drugim osobinama samog djeteta...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom