Citiraj tridesetri prvotno napisa
inace mi bas nije jasno zasto se na ovakvim topicima cesto naglasavaju stvari u stilu:
U svakom slucaju, vaznije mi je da su oni sretni, da su zdravi, da ih nitko ne gnjavi, da su znatizeljni, zaigrani...
to se podrazumijeva, mislim da je to svakom normalnom roditelju vaznije od inteligencije.
ali kao da jedno iskljucuje drugo.
i precesto to ispada kao neki tabu, govoriti o natprosjecnoj inteligenciji ili nadarenosti.
a na forumu ima toliko tema tipa "koje ce mu boje biti oci?", "kada ce mu izrasti bujna kosa?". zasto je to ok, a nije ok raspravljati o inteligenciji?
Skroz se slažem. Zašto čovjek ne bi bio sretan ako ima inteligentno dijete? Nema to veze s ljubavi. Svog sina bih jednako, a možda i više voljela da nije tako pametan, ali me njegova pamet beskrajno raduje i ne znam zašto bih se pravila da nije tako. Inteligencija je dobro svojstvo, predispozicija temeljem koje dijete u životu može daleko stići. Potrebno je uz to još mnogo toga drugoga, ali potrebna je i inteligencija. Stvarno ne vidim zašto bi to bio neki tabu, maltene kao da je nepristojno govoriti o pameti djece. Dapače, o tome treba itekako govoriti i ne samo govoriti nego omogućiti iznadprosječno inteligentnoj i nadarenoj djeci da se razviju u skladu sa svojim mogućnostima. To je, nažalost, u našem obrazovnom sustavu samo iznimno moguće. Prevladavajuća situacija je nažalost takva da najpametnija djeca najviše nastradaju u sustavu od vrtića nadalje.