slažem se sa Zdenkom i mislim da djetetu treba pokazat da primjećujemo njegove uspjehe i nagradit ga za iste, ali NI U KOJEM SLUČAJU ner smijemo lagati prvo sebe, a onda ni dijete.
Jako je bitno, nakon vala sreće i zadovoljstva koji nas preplavi kad dijete napravi neki pomak, skinuti ružičaste naočale i onda izvršiti valorizaciju istog.
Analitični moramo biti, za dobrobit naše djece.


Jučer sam dugo razmišljala o Isaovom pogledu i znam da je i MM i mene( a kako s ekasnije ispostavilo i ljekara koji me porodio i babicu) jako dojmio njegov pogled.
On je čim se rodio, bukvalno, tako bistro i jasno gledao, da je čovjek bukvalno mogao steći dojam da on sve kuži šta se oko njega dešava.