Evo kako emocionalnu inteligenciju definiraju autori koncepta EI (Salovey i Mayer)

"a form of social intelligence that involves the ability to monitor one’s own and others’ feelings and emotions, to discriminate among them, and to use this information to guide one’s thinking and action"”

Mayer i Cobb navode sljedeće "mentalne sposobnosti" koje čine EI:

1. Identifikaciju, percepciju i ekspresiju emocija
2. Utjecaj emocija na procese mišljenja (to uključuje i procese povezivanja emocija sa vanjskim podrazajima, te utjecaj emocija na rjesavanje problema)
3. Razumijevanje emocija
4. Upravljanje (kontrola) emocija

Sto se pak tiče urodjenosti EI-a stvar je prilično složena. Baš u području emocija i učenja emocionalnog reagiranja veliki utjecaj ima okolina, tj. odgoj. Možda čak i veći nego kod "obične" inteligencije.
Uostalom nije bitno kakav netko ima urodjeni potencijal, koji je i btw. nemjerljiv (barem za sada), već način kako ga je razvio.
Naše su emocije prilično bazična stvar (potječu iz dubljih, evolucijski starijih dijelova mozga) i često prije nego reagiramo kognicijom, reagiramo emocijama. Svi ljudi u manjoj ili većoj mjeri mogu doživjeti sve bazične emocije, no na odgoju je zadaća da osobu usmjeri i nauči na što i kako treba reagirati, da nauči prepoznavati (i uvažavati) emocije drugih osoba. Odgoj uči i manipulirati emocijama, kako vlastitih, tako i tuđih ...