zašto mora tako biti?

[vikiikatja]

Ovo pišem samo da si malo olakšam dušu...
Već sam se predstavila, ali idem još jednom radi lakšeg razumijevanja mog trenutnog duševnog stanja.
Imam sina ( ne samo ja, ima ga i MM) od 8,5 i kći od 4,5.
Viktora sam rodila s 27 godina i iako sam mislila da znam sve o bebama (nećaci su se rađali i rasli pored mene ), mališa me potpuno iznenadio. Dosta sam se teško snašla, ali brzo smo se ushemili. On je super dečko. Dobra duša,nježan, nenasilan (koliko se to može biti), pažljiv, užasno osjećajan, koliko mogu skužiti dobar frend i omiljen u društvu. Neki puta tvrdoglav ( po horoskopu je lav ), ali tko nije...
Onda smo dobili Katju. Činilo se kao da od odmah zna što treba raditi. Kad joj se spavalo ona je spavala, kad je bila gladna ona je cicala...bla bla. Nekao sam kužila kao da je što se kaže neka stara duša koja ima sjećanja od prije. Inače je rak po horoskopu ( i znak i podznak i mjesec ima u raku). Još je mala pa ju upoznajem, ali sam skužila da stvarno vuče nešto od prije i povremeno nam izbacuje takve filozofske teze da padamo u nesvijest. Inače je osjećajna, vedra, ali ponekad i ćudljiva i totalno ima svoje mišljenje o svemu. Što je O.K. i tako treba biti. Ali prošle i ove godine izgleda da ima problema s vrtićem, odnosno s tim svakodnevnim tempom koji je prilično nemilosrdan. Djeca joj idu na živce, tete joj idu na živce i iako ode u vrtić bez puno prigovora, ono što me ubija, je da ispred njene sobe kao da ju vidim da uvene. I to je ono što me ubija. Ne mogu joj pomoći, moram raditi i nemam drugog izbora. Kužim da je dijete kojem bi bilo idealno da ide u vrtić na par sati, a ne ovako, po cijele dane. I pravila joj baš nisu draga, odnosno kužim kako poštivanje zadanih pravila u njoj izaziva upravo suprotno .
Danas me je pitala: ( u autu dok smo se vozile do vrtića, prvo je malo šutjela..) mama,zašto to tako mora biti? Ja pitam:Što to? Ona kaže:pa da ti moraš raditi, a ja moram ići u taj glupi vrtić?
I tu se ponovno slomim. Fakat, zašto tako mora biti?
Pliz, recite mi da i vas lupaju gilt tripovi i da ne vidite smisao u tome što radite dok s vašom djecom najveći dio dana provode neki drugi ljudi???!!!!

[Bubica]

i nama je u toj fazi bilo jako teško, B se protiv vrtića najviše bunio uptavo između četvrte i pete godine. Prije toga i poslije toga ništa, kao rukom odneseno...

Nije lako, traži puno strpljenja...

[flower]

i biti iskrena...da je to tvoja odluka da tako provodite dane.

[NatasaM...]

i biti iskrena...da je to tvoja odluka da tako provodite dane.

Ovo mi je tako tesko. Kako objasniti Ledi? Sva djeca idu u vrtic, nema se s kime igrati do kasno popodne, a uporno trazi drustvo - zato je saljem u vrtic. Trenutno sam na porodiljnom i kombiniram ranije dolazenje po nju, saljem je svaki drugi dan, ostavim je doma kad god zakaslje i tako ... vidim da joj je nesto lakse na takav nacin, ali ...

Kad bih joj rekla "ides zato sto se stalno trazis s nekim igrati, a ja ne mogu ici po tudjim kucama smetati ljudima kad im djeca dodju iz vrtica" bilo bi iskreno. Ali grozno. Tek ce u travnju morati ici zbog toga sto je nemam kome ostaviti kad se vratim na posao. Stvarno ne znam sto joj reci.

[Zorana]

Vikiikatja, bas mi je zao radi malene.
Ne znam sta da ti napisem ustvari. Danasnji nacin zivota je takav kakav je. I neupitno nije dobar za svu djecu. Nazalost, nemamo izbora nego odvagati situaciju kakva je i procijeniti sta mozemo, sta moramo i kako u to sve uklopiti djecu kao ravnopravna ljudska bica.
Po tvom opisu mi se cini da su nam djeca slicna. Meni je situacija prilicno drugacija tj. lakse je. Moja kcer ode u vrtic tri do cetiri puta tjedno, na dva do tri sata. Odlucili smo tako jer nam se to cini kao momentalno najbolji nacin da nauci jezik zemlje u kojoj zivimo.
I vidim da ona nije bas odusevljena. To jednostavno nije dio njezinog svijeta. Ima boljih dana, losijih dana...kad bas zaskripi dozvolim joj da ostane doma. Imamo jedan dan u tjednu kad moze ostati doma, po izboru.....ali ja sam na porodiljnom pa imam mogucnost krojiti nam nesto slobodniji raspored nego sto to imaju mame koje rade.
Kazem, ne znam kakve su vam financijske i druge mogucnosti i u kojoj mjeri mozete ili ne mozete izaci u susret djetetu.
U svakom slucaju zelim i malenoj i tebi da nadjete snagu u prolazu kroz ovo tesko razdoblje.

[mendula]

Mene ovih dan muči totalno isto pitanje i isti osjećaj. Moja mala nije htjela u vrtić nakon dva tjedna našeg godišnjeg. Vrištanje, suze, drama, odupiranje. Ne u vrtiću (do tamo nismo ni došli), nego još kod kuće: kad treba ustati iz kreveta, pa kad se treba obući, pa kad treba izaći iz kuće, ući u auto - svaka "postaja" svoja drama jednakog intenziteta. Sad je doma s Nonom do daljnjega. Odbija ikakav dogovor i kompromis koji uključuje odlazak u vrtić.
Mi vjerujemo da joj je u vrtiću loše (da ne nebrajam sad zašto).
Ne mogu joj reći da je odluka da ide u vrtić moja odluka, jer to znači da je moja odluka da se osjeća loše, jako loše. Mislim da flower nije time ni mislila na situacija ovako jakog otpora.
Nadam se da će nam Nona biti zdrava i u snazi da izgura još neko vrijeme (ne znam uopće koliko) da ih obje čuva.
Da razmišljam o nekoj globalnoj promjeni - da, razmišljam. Nemam pojma šta dalje. Otkazati vrtić, promijeniti vrtić, naći čuvalicu, prestati raditi?

[litala]

mendula, prebacit kucu malo juznije, pa cemo organizirat komunu :D

[mendula]

[vikiikatja]

to si dobro rekla-biti iskrena...
Ali drugačija odluka bi za sobom povukla tisuću drugih konsekvenci koje su gotovo neprovedive ( mislim na financijsku konstrukciju, kredit,bla,bla)

ja sam više mislila na taj "default" koji nam se dogodio s emancipacijom i osamostaljenjem ( da me nebi krivo razumjeli, žestoka sam zagovornica ravnopravnosti), po kojem ja radim, a oko mene je čitav niz prihvatilišta i zbrinjavališta za djecu.
Možda se opet tako osjećam zbog ponedjeljka, ali stvarno mi se čini prirodnim da se moja bitanžica ( princezica ) može maziti u krevetu do koliko hoće, kasnije da može izabrati što hoće jesti, pa se oblačiti do koliko želi...a ja se veselo muvam po kući, idemo u šetnju, kuham ručak, sačekujem sina iz škole...
Ai, dobro si rekla. To sam sama izabrala.Buaaaa.

[Lutonjica]

e jeste mi danas pogodile temu
zara zadnje 3 tjedna nije bila u vrtiću - prvo su bili BiNG praznici, a onda je imala vodene kozice.
i danas je bio prvi dan vrtića i JA sam ujutro dobila takav proljev da nisam mogla vjerovati. malo mi i pozlilo i samo sam razmišljala : joj super, sad mi je zlo, pa je ne mogu voziti u vrtić, ostat će doma, super!!

ok, na kraju sam se sabrala, i odvela ju i naravno da sam zdrava i da je to bilo samo zbog njenog vrtića - nedavno sam pisala na jednom topiku da mi vrtić uopće nije sjeo (općenito vrtić kao način zbrinjavanja djece, ne naš vrtić, ili naša grupa ili nešto slično) i da se ne mogu s njim pomiriti.

i lomim se.
sad sam 7 mjeseci trudna, doma sam, ali svejedno imam obaveza za koje trebam mir.
također, čak i kad nemam posla, užasno mi je iscrpljujuće ovako trudna cijeli dan provesti sama s njom, stvarno me to izmori fizički, ali i psihički (ovo sam si konačno osvjestila i priznala nedavno, i prebrodila osjećaj krivnje što ponekad trebam odmor od vlastitog djeteta)
i kako da ja sad tu budem iskrena?
znaš, zara, i ja mislim da je vrtić užasno bezveze i teško mi je što si tamo i ja bih najradije da ne ideš tamo, ali mama je trudna i umorna i ne može se brinuti o tebi sama cijeli dan. a fakat ne mogu

i onda mi još dođe da plačem, jer će ova beba najvjerojatnije morati u jaslice s godinu dana, a to mi je užasno (zara je krenula tek s 3 u vrtić)

ma bua

[Zorana]

Znaci ideja onoga sto ti se cini prirodno ti je u suprotnosti s onim sto zagovaras? (pliz nemoj shvatiti kao uvredu)

[kloklo]

Pridružujem se koletivnom plakanju :O(

Kad mi se Leona ujutro objesi oko vrata i uverava me: neću ja mama plakati za tobom, neću, ali da znaš da sam jako tužna kaj ideš raditi.

Joj, srce mi hoće puknuti

U tim trenucima ponovo i ponovo proklinjem prvu glupavu sufražetkinju koja se išla boriti za pravo na rad, a da nije smislila kako to izvesti bez da djeca trpe ni kriva ni dužna :/

Zorana, nemoj zahebavat trudnicu, buš dobila ječmenac

[Lutonjica]

ne shvaćam kao uvredu
već sam s majom o tome raspravljala i mislila da sam si razrješila stvar, ali nisam.
da, neprirodno mi je da ide u vrtić, užasno mi je to, i stravično tužno.
i da, šaljem je tamo jer se trenutno uistinu ne mogu za nju sama cijele dane brinuti (probala sam i doživjela pravi živčani slom u kojem se uopće nisam mogla brinuti za nju nego su mi po cijele dane svekrva i mama visile kod mene)
a nakon porodiljnog ću morati ići raditi. zbog love. morat ću i gotovo. i neću imati novca za tetu čuvalicu, djeca će morati u vrtić.

[Zorana]

Ma ja sam to napisala za vikiikatju, ona je spomenula da joj se cini prirodno biti doma, pa se nadovezala na emancipaciju itd.


Sto se jecmenca tice, mogli bi si ih uzajamno dijeliti.

[ms. ivy]

možda vam bude lakše:

Full time mame i drustva nenaklonjena djeci

drugi dio...

i treći

[flower]

quote]Ne mogu joj reći da je odluka da ide u vrtić moja odluka, jer to znači da je moja odluka da se osjeća loše, jako loše. Mislim da flower nije time ni mislila na situacija ovako jakog otpora. [/quote]
jesam, iskrenost je uvijek teska.
gle - nije to njihova odluka, vec nasa, ponekad biramo izbore koji su losi za njih (ili ima i boljih, ali za njih ili nemamo snage ili nemamo love ili smo ih takve izabrali).

[mendula]

Zato je sad doma.

[BusyBee]

Mendula (i ostale) .. pricao mi je TM kad je bio u uredu da je drama. Misica mala.

Mene je Ema nedavno, u krevetu, pred spavanje, isto pitala, zasto to tako treba biti. I onda smo dosta dugo pricale o tome.
Ja sam joj ovo zadnje "polugodiste" u vrticu skratila boravak do poslije rucka. Ne zelim ni poceti pisati sto to znaci meni i mom radnom danu (koji nadkonadjujem svakako), ali vrijedi.

[vikiikatja]

da, nemreš vjerovat, prirodno mi je i jedno i drugo. Odnosno, svako gledano u svom vremenskom okviru. Prirodno je da je majka s djecom doma, a opet mi je i prirodna (više bi rekla) ravnopravnost od emancipacije. Što ti hoću reći je da sam majka koja radi full time job. Znači, ja sam ih rodila ( što je oduvijek prirodno), ali i radim ( što je odnedavno-zadnjih par stoljeća prirodno)
I to me ubija. Znam da moram raditi, ali imam i taj zov koji kaže, prirodno je da mi sin dođe doma iz škole, a ja ga čekam nasmiješena sa skuhanim ručkom...A i prirodno je da imamo negdje živjeti, a tek odnedavno prirodno da zbog tog kredita moram šljakati ko sumanuta.
Ma, tak sam sva zbrkana. Ali da nebi pomislile da sam neki neradnik, pa da ostajanje doma priželjkujem zbog ljenosti.Upoznala sam i takvih žena, koje pod krinkom majčinstva ostaju doma i ne rade zapravo zbog potrebe za neradom, i onda budu koma mame svojoj djeci. Tog sam se nagledala.
Nisam takva. Ono što bi zapravo htjela je: da radim malo ( čitaj 4 sata), malo da bitanžica ode u vrtić ( na igranjac), da mi sin ne mora visiti na boravku od ve do ve, a svi zajedno većinu dana zajedno. To bi bilo idealno...

[Zorana]

Imas li mogucnost ostvariti takvo ili slicno radno vrijeme?

[Zdenka2]

I kod mog M. je bio problem. On je uvijek volio i trebao društvo djece, ali, da se je njega pitalo radije bi ostao doma sa mnom. Ja sam imala užasnu grižnju savjesti, jer je bio vrlo mali kad je morao u vrtić, ali cijena toga da bude drugačije dovela bi nas u probleme koji bi se još teže reflektirali na sve nas. I on je meni postavljao ista pitanja koja postavlja tvoja kći. Ja sam ga odvela na svoj posao, objasnila sam mu što radim i zašto. Objasnila sam mu da ja volim svoj posao i da radeći ga zarađujem novac od kojeg živimo i plaćamo sve ono što nam je potrebno i što nas veseli. Naravno, to njega nije u potpunosti usrećilo, ali mu je nešto značilo to što zna kamo ja odlazim i što radim dok je on u vrtiću. I nastojala sam biti što poštednija, što se tiče vremena koje je provodio u vrtiću. Tada sam radila na fakultetu, pa mi je bilo teže nego sada, ali ipak smo nastojali da ne bude u vrtiću full time. I tako je prošlo vrijeme do trenutka kad nam je prvi put rekao: zašto ste tako rano došli? Ja bih se još igrao s Ivanom. Onda smo došli u fazu čekanja njega da završi igru. Sada ponovno pokazuje želju da bude što više kod kuće i sa mnom, a mislim da je to zato što je zbog promjena grupe i nekih drugih stvari došao u situaciju da nema adekvatnog prijatelja u svojoj grupi. Pustimo ga ponekad da malo duže ostane doma ujutro i ranije dođemo po njega. Za cijelo vrijeme blagdana nije išao u vrtić. Ali eto, još pola godine i onda slijedi škola, s malo strožom disciplinom. Uglavnom, kao i druge cure, savjetujem ti da budeš iskrena, ali ne da pokazuješ svoju nesigurnost i tugu, jer to onda prelazi na dijete. Objasni joj činjenice zbog kojih moraš raditi i zbog kojih ona mora ići u vrtić. Da, još nešto - ja sam u toj fazi intenzivno poticala druženje s djecom iz vrtića - predloži joj da pozove neke prijateljice kući na igru - bolje će se povezati.

[kloklo]

Ono što bi zapravo htjela je: da radim malo ( čitaj 4 sata), malo da bitanžica ode u vrtić ( na igranjac), da mi sin ne mora visiti na boravku od ve do ve, a svi zajedno većinu dana zajedno. To bi bilo idealno...

Bi, to bi bilo prekrašno

[Romeo&Julija]

Zato što sam mogla birati ostala sam doma sa svojom djecom.Nikada osim preškole nisu bili u vrtiću.Sveg sam se odrekla radi njih,ma nek su pored mene ee onda mi je srce na mjestu.Znam da se negdje ne može živjet sa jednom plaćom,nama za sad uspjeva.Sretna sam što sam uvjek tu za njih,i što mi ništa ne promiče.Nemogu svi tako ito potpuno razumjem,moja odluka je bila više djece ali i ostanak kod kuće i stvarno nisam nikad požalila.Puno pozdrava!

[vikiikatja]

ne mogu smanjit radno vrijeme, ali stvarno pokušavam izbjeći sve što se može. Ako nema šefa zbrišem ranije, pa onda nadoknađujem navečer kad svi (ako) zaspu...
Svaka čast onima koje su ostale doma, ja moram priznati da o tome prije nisam niti razmišljala. Radila sam i prije nego sam ih rodila, onda ih rodila, pa nastavila raditi, borila se i jurila ko luda da stignem i prije vremena u vrtić, malo bi zapala u krizu, pa onda vidjela da tako rade svi oko mene, pa onda ispočetka.
Sad sam samo malo tužna i znam da ću bitanžici sve nadoknaditi kad se vidimo popodne i da će mi već pred spavanje visjeti s glave. I htjela sam vidjeti da nisam jedina, jer mislim da ipak nije lako odlučiti ostati doma. Još jednom, svaka čast vama koje jeste. Ja vam većinu vremena zavidim.

[hrčkić]

ta pomisao da mi se uopće ne da trošiti vrijeme na posao, stranke i njihove probleme dok moje dijete čuva neka druga osoba mi u tolikoj mjeri truje radni dan da sam još manje produktivna, pa onda nosim posao i doma i radim kad N. uspavamo. da ne kažem u kojem stanju smo MM i ja bili nakon što smo proveli prekrasnih 10 dana zajedno preko BiNG - koma! A onda, postoji i jedna druga istina i jedan drugi kut gledanja, a to je da u ova današnja nesigurna vremena imamo odlične poslove gdje nas nitko ne "maltretira", za koje smo dobro plaćeni, što opet bitno utječe na naš način života u pozitivnom smislu. tako da nisam pametna..kako isključiti te negativne misli i pokušati iz svega izvući samo najbolje. u svakom slučaju i MM i ja maštamo o tome što je vikiikatja napisala, odnosno da imamo obaveza dnevno do max. 4 sata, a ostalo da uživamo zajedno nas 3

[suncokret]

Moji blizanci će u trećem mjesecu krenuti u vrtić jer ja moram početi raditi u četvrtom i već mjesec dana imam grč u želucu i bojim se kako će to sve izgledati.
Da mogu ostala bi sa njima bar još godinu-dvije (sad će imati tri god), ali to je neizvedivo.Doduše u vrtiću će biti "samo" od 8 do 14h, ostaje nam gotovo cijelo ljeto, tri tjedna zimi, ali najljepše bi nam bilo da smo doma.
Bojim se samo da svoje strepnje od vrtića ne prenesem na njih i stalno pričamo o tome kako će im lijepo biti u vrtiću, što će sve tamo raditi i sl.

[anki]

vas muči problem s vrtićem, gdje još (kao) imaš izbora...ali kaj kad ti se dogodi ko meni jučer, kad mi je mali rekao (dok se kupao):
ja više ne volim ići u školu!tužan sam!
a ja probam okrenuti na šalu: kaj da te onda ispišemo?
on: ma znam da ne možete, obavezno je ići...ne znam kak ću izdržati još tih 10 godina...
ja: pa kak 10, imaš još 6 i pol...
on: kak?
ja: pa srednja ti nije obavezna...
on: joj fala bogu....nema šanse da bum išel u srednju....

dobro, tješim se da je to depra poslije praznika, ipak je bio doma mjesec dana, cijele dane smo bili skupa, igrali se, zezali....a sad opet škola...
ali nije mi baš bilo svejedno kad mi je to tak rekao...

[vikiikatja]

a jooj

[AdioMare]

Ja sam ga odvela na svoj posao, objasnila sam mu što radim i zašto. Objasnila sam mu da ja volim svoj posao i da radeći ga zarađujem novac od kojeg živimo i plaćamo sve ono što nam je potrebno i što nas veseli.

... ali mu je nešto značilo to što zna kamo ja odlazim i što radim dok je on u vrtiću.

Mislim da ovo puno pomaže u fazi pregovora.
Kada sam joj i jutros rekla da ja moram otići kratko na posao (ona je doma jer je bolesna) jer moram kolegici koja radi sa mnom "dati svoje ključeve od ladica da si uzme što joj za posao treba, moram direktoru reći da ću danas izaći ranije jer mi je djevojčica bolesna, a ona će do tada ostati sa bakom i tatom"... zaplakivala je jer je bolesna, ali se i primirila jer je znala kuda idem, a ja sam joj objasnila zašto. Taj moj posao joj nije imaginarni pojam, već mjesto koje je ona doživjela.
Kažem, može pomoći.

[Romeo&Julija]

Ja se isto tako divim vama koje radite,pa kući posla pa djeca.Svaka čast i skidam kapu.

[AdioMare]

dobro, tješim se da je to depra poslije praznika, ipak je bio doma mjesec dana, cijele dane smo bili skupa, igrali se, zezali....a sad opet škola...
ali nije mi baš bilo svejedno kad mi je to tak rekao...

Zlato malo...
Ja nisam voljela ići u školu.
Možda bih ja voljela ići u školu, da je mama mogla samnom .
Dakle, nije bio problem u školi, već u tome da sam ja najbolje funkcionirala u našem obiteljskom ambijentu i ljudima koji ga čine. Vremenom sam oguglala, ali taj osjećaj nevoljkosti i u najbanalnijim situacijama, npr. izaći iz kuće i pohoditi neke od institucija (liječnik, MUP, škola) meni je i dalje ostala tlaka.
Što to, očito od presudne važnosti, utječe na malu osobu da se formira na način da je baš svako odvajanje od rod. doma čini nesretnom, ili se, mala dušica, takva već rodi?

[mendula]

Dakle, nije bio problem u školi, već u tome da sam ja najbolje funkcionirala u našem obiteljskom ambijentu i ljudima koji ga čine. Vremenom sam oguglala, ali taj osjećaj nevoljkosti i u najbanalnijim situacijama, npr. izaći iz kuće i pohoditi neke od institucija (liječnik, MUP, škola) meni je i dalje ostala tlaka.
Što to, očito od presudne važnosti, utječe na malu osobu da se formira na način da je baš svako odvajanje od rod. doma čini nesretnom, ili se, mala dušica, takva već rodi?

I mene ovo jako zanima. Možda je stvar u emocinalnom sazrijevanju? Možda se neki zaostatak stalno vuče i nikako da se nadoknadi? flower, ajd nam nešto napiši...

[Zdenka2]

Ljudi, kad su školska djeca najsretnija? Kad nema škole. Gledala sam jednom jedan fantastični ratni engleski film: za vrijeme zračnog napada na London, svi bježe u skloništa; kad izlaze, vide da je bomba pala na školu i potpuno je razorila. Mali dječak iz te obitelji sklapa ruke i pun sreće pogleda u nebo uz riječi: Thank you, Adolf!

Ja imam dvije mlađe sestre - bile smo uvijek odlične učenice, dapače stavljali su nas za uzor drugoj djeci. Ali naša mama uvijek priča da smo, kada bi nas netko pitao volimo li školu, u zboru odgovarale: Ne! Ja sam školu počela voljeti tek u Klasičnoj gimnaziji, kad sam se našla i u učenju i u društvu koje sam tamo imala. Moja sestra je kao djevojčica uvijek molila mamu da je ispiše iz škole i isto kao Ankin sin, odlučila da je njoj osnovna sasvim dosta i to ne cijela, nego četiri niža razreda, toliko da nauči čitati, pisati i računati, a onda će se zaposliti kao čistačica. Danas je ona žena koja je postigla visoke akademske stupnjeve u vrlo zahtjevnoj struci, kao i ostale dvije. Hoću reći, ne treba se previše zabrinjavati zbog takvih izjava, sve dok dijete u školi funkcionira.

U vrtiću su drugi problemi, zbog emotivne vezanosti za roditelje, ali i tu ima pomoći. Jako je važno kakve su tete. Moj M. je puno lakše mogao prebroditi vrtić kada je imao nježne tete, koje su ga htjele pomaziti i poljubiti. Kad su bile grube, dolazilo je (i dolazi) do sukoba. Oni to nekako uvijek tako narihtaju da bude good guy + bad guy.

[mendula]

Ili im mi roditelji nesvjesno prenosimo takve rezervirane stavove i odnose, ne samo prema vrtiću...
Ako je tako, onda je to već stvar evolucije.

Danas je ona žena koja je postigla visoke akademske stupnjeve u vrlo zahtjevnoj struci, kao i ostale dvije. Hoću reći, ne treba se previše zabrinjavati zbog takvih izjava, sve dok dijete u školi funkcionira.

Mene brine da bih je prisiljavanjem na vrtić, tj. na prihvaćanje onoga što je protiv njenih dubokih osjećaja, učila da treba gaziti samu sebe da bismo mi bili zadovoljni / opstali. I da nema načina da se to negativno stanje promijeni.
Zapravo očijukam s idejom full time mama.

[vikiikatja]

Očijukanje s idejom Full Time mama!!! To je to! Taj mi izraz cijelo vrijeme fali da se u potpunosti izrazim!
Bravo!

[Zdenka2]

Mene brine da bih je prisiljavanjem na vrtić, tj. na prihvaćanje onoga što je protiv njenih dubokih osjećaja, učila da treba gaziti samu sebe da bismo mi bili zadovoljni / opstali. I da nema načina da se to negativno stanje promijeni.
Zapravo očijukam s idejom full time mama.

Ako ti želiš biti full time mama, to je onda drugo pitanje, dapače, slažem se da je to najbolje za dijete u toj dobi. Ali, ne bih se složila da prilagođavanje djeteta nekim činjenicama života znači da ono mora gaziti samo sebe. Živimo onako kao što možemo, svi smo tu podjednako zadovoljni ili nezadovoljni. I mislim da ima načina da se negativno stanje promijeni - promjenom stava.

[apricot]

Ja sam miljama daleko od pomisli na full-time mamu i znam da to nije za mene, ali umirem kada ona kaže: mama, ja bih da smo mi siromašni (nakon svih priča o potrebi za poslom/radom/zaradom)

I zato mantram kako je vrtić super stvar...

[enela]

vas muči problem s vrtićem, gdje još (kao) imaš izbora...ali kaj kad ti se dogodi ko meni jučer, kad mi je mali rekao (dok se kupao):
ja više ne volim ići u školu!tužan sam!
a ja probam okrenuti na šalu: kaj da te onda ispišemo?
on: ma znam da ne možete, obavezno je ići...ne znam kak ću izdržati još tih 10 godina...
ja: pa kak 10, imaš još 6 i pol...
on: kak?
ja: pa srednja ti nije obavezna...
on: joj fala bogu....nema šanse da bum išel u srednju....

dobro, tješim se da je to depra poslije praznika, ipak je bio doma mjesec dana, cijele dane smo bili skupa, igrali se, zezali....a sad opet škola...
ali nije mi baš bilo svejedno kad mi je to tak rekao...

A ne, trenutno je i srednja obavezna, točnije od 2007/08. Barem tak najavljuju...

[flower]

mama, ja bih da smo mi siromašni (nakon svih priča o potrebi za poslom/radom/zaradom)

ovo je i moja pokupila iz vrtica, valjda tako tjese djecu - mama je isla raditi pa ce ti nesto kupiti...
ja sam to svojoj izbila iz glave - da novac nije rzlog zasto ja radim, barem ne primarni razlog.

[NatasaM...]

Ljudi, kad su školska djeca najsretnija? Kad nema škole.

Ja sam obozavala skolu, i dan danas jako volim uciti i otkrivati nove stvari.

ja sam to svojoj izbila iz glave - da novac nije rzlog zasto ja radim, barem ne primarni razlog.

Ovako je i kod mene. Volim svoj posao.

Ali, opet me boli kad ujutro place da nece ici, iako me ne pogadja onako kao prije, cini mi se da pomalo place iz navike. Sad vec ima "svoje" drustvo u vrticu, za razliku od prosle godine.

[Zdenka2]

Ljudi, kad su školska djeca najsretnija? Kad nema škole.

Ja sam obozavala skolu, i dan danas jako volim uciti i otkrivati nove stvari.

Moj cijeli život je učenje, čitanje, pisanje, to sam ja. Ono što sam htjela reći je da se ne treba zabrinjavati ako dijete nije ludo za školom, ali funkcionira u njoj. Moj sin još ne ide u školu, ali se pitam kako će mu biti. On jako, jako voli učiti i saznavati nove stvari i zna vrlo mnogo za svoju dob, ali on voli učiti u slobodnoj, a ne u zadanoj formi. Ja to razumijem, jer sam i ja bila i jesam takva. Najbolje sam učila i radila kad sam se osjećala slobodnom. Ali, ipak, treba se prilagoditi školi, jer drugačije ne ide.

Ta nužnost prilagodbe na jednoj drugoj razini vrijedi i za vrtić. Ja sam svom sinu isto tako objasnila da volim svoj posao i da ne mogu bez njega. Naravno da mi je potrebna i plaća, ali najveći dio te plaće je sam posao koji radim. M. je par puta volim li više njega ili posao. Naravno, njega više volim, ali i posao mi je potreban da bih bila ja. To sam mu pokušala objasniti i usporediti s nekim stvarima koje on voli raditi. Ako to voli raditi i potrebno mu je vrijeme za to, ne znači da ne voli mamu, obitelj, prijatelje. Tako i ja.

[anki]

On jako, jako voli učiti i saznavati nove stvari i zna vrlo mnogo za svoju dob, ali on voli učiti u slobodnoj, a ne u zadanoj formi.

Ali, ipak, treba se prilagoditi školi, jer drugačije ne ide.

ovo je takooo točno, bar u našem slučaju....i sad sve ovisi kod kakve će učiteljice doći; no to je sad već druga tema...
mi smo u vrtiću imali predivnu tetu, nemam dovoljno riječi kojima bi ju nahvalila; mislim da je dovoljno reći, da kad je luka ugleda, u stanju je šprintati preko cijelog igrališta da bi joj se bacio u naručje i izljubio je
ne moram ni reći da nije bilo apsolutno nikakvih problema s ostajanjem u vrtiću, odlascima na skijanje....

[ivanche]

Nije mi jasno, ako novac nije primarni razlog što radiš koji je to onda razlog :?

[flower]

volim svoj posao, osjecam se dobro kad ga radim.

[Lutonjica]

Nije mi jasno, ako novac nije primarni razlog što radiš koji je to onda razlog :?

u principu, strašno je tužno ako ti je novac primarni razlog što radiš

[Zorana]

Tuzno, ali kod mnogih je tako.

[Lutonjica]

i to je tužno
cmolj

[vikiikatja]

volim one dane kad se na poslu osjećam dobro, kad me ispunjava to što radim (potsjećam da nisu svi baš tako idilični ), ali još više volim one dane kad sjedne plaća.
I najviše volim kad dođem doma, i počinje after (noon) party!

[anki]

Nije mi jasno, ako novac nije primarni razlog što radiš koji je to onda razlog :?

možda nisam baš super primjer jer ja sebi mogu organizirati radno vrijeme kak ja hoću, tak da nitko ne pati... ja volim ono kaj radim. mislim da bi izludila da moram raditi nešto što ne volim, samo zbog love.

[ivanche]

Ma još uvijek mi to nije jasno, jer ako ne radiš radi novaca možeš raditi i biti doma s djecom. Nisam u toj situaciji pa valjda zato ne kužim.
Ja ne radim, ali da radim to bi bilo isključivo zato da dobijem plaću da mogu nahraniti i obući svoju djecu.