zašto mora tako biti?

[anki]

pa nekoga ne ispunjava biti samo doma s djecom. ja sam postojala i prije svoje djece, imala sam neke interese i potrebe, školovala se i ne mogu to samo tako odbaciti. ne bi se osjećala potpunom. postala bi nervozna nakon nekog vremena i ne bi se više kvalitetno mogla posvetiti svojoj djeci. znam da nismo svi isti, ali eto, ja sam takva. i ne peče me savjest zbog toga.

[ivanche]

Ma ja u biti imam sreće što mogu raditi na svakom mjestu na kojem ima kompjuter. Nije da ja ne volim ono za što sam školovana, tj. za što se još uvijek školujem. Ali to mogu raditi i doma za gušt.
MM i ja imamo dogovor da uvijek jedno od nas dvoje bude doma sa djecom. Dobro, ne znam što život nosi i da li će to biti moguće, no mi ćemo pokušati to izvesti.
T unatoč tome ide u vrtić, zato jer joj je doma bilo dosadno i imala je problema sa socijalizacijom. I svako jutro prigovara da neće ići, a svako popodne ne želi doma.
Klinci su takvi, uvijek izvuku ono najbolje iz onog što im se pruža.
J se probudio, idemo se dojiti

[nevena]

i ja se pitam zasto mora biti tako? a nazalost, odgovor je zbog novaca. da ih imamo dosta bila bi fuul time mama. ovako nemogu. i zapravo ono sto mi je grozno u cijeloj prici je ujutro kad joj kazem iskreno da bih radje bila s njom doma i mazila se po cijele dane nego isla raditi. i kakvu joj poruku time saljem: svaki dan radim nesto protiv svoje volje. a jos groznija pomisao mi je lagati joj i reci da se veselim ici raditi, kad se ne veselim. morat cu jos jedanput procitati juula da vidim jel on sta rekao o ovoj temi.
mislim da bi potpuno druga situacija bila kada bi se mogle ujutro izlezavait i maziti do mile volje i onda polako i lezerno otici u vrtic, ostati par sati pa opet doma. zapravo ovaj tempo 8-satnog radnog vremena ubija. barem mene.

i da, nije problem vrtic, lijepo se uklopila i lijepo joj je, djeca su draga, tete su drage i tu je sve ok. problem je samo sto obadvije osjecamo da smo premalo vremena zajedno. a to vrijeme prolazi i nemoze se vratiti. uh, da mi je jedan vremeplov ili vremokret

[mamazika]

Meni je krasno raditi na 4 sata - tako sam bila kad mi je prvi sin imao 12-18 mjeseci, zbog distonog. I to sam uspjela dobiti da radim od 12-16, jer smo vježbali ujutro - ne bi imalo nikakavog smisla biti doma dok on spava. Tako si u kontaktu s ljudima i strukom, a opet ti ostane puno vremena za klince i za kućansku tlaku.
Ovako, ujutro se jedva vidimo, ja dodjem doma najranije u 5, piše se zadaća, nikud ne stignemo popodne... s mlađim imam još manje vremena (stariji je malo problematičan pa treba više oko njega :/ ) i tako mi je žao zbog toga... Da sam na 4 sata odradili bi zadaću dok je mlađi u vrtiću i imali bi cijelo popodne za druženje. Ovako nastojimo što bolje iskoristiti vikende. Srećom, za sad nema zadaća za vikend :D

[makita]

Mene hvata otvoriti obrt koji bi radio sezonski, samo se moram još malo propitat vezano za papire, bojim se tih poduzetničkih voda da mi ne preuzmu, da se ne otmu kontroli, što opet ne bi imalo smisla, a opet moram bit produktivna toliko da ima smisla otvaranje obrta...
Svakako, ideja mi je da se sezonski jače radi, a tada bi se MM mogao naštimat s godišnjim, slobodnim danima....
Ja mislim da bi se dobro osjećala ko full time mama, raduckala bi rado tek da se financijski ne slomimo, a opet toliko kolko mene ispunjava...ovo na 4 ure mi je baš privlačno, kao i ono da sam biraš radno vrime