Nama su zvukovi vrlo bitna stavka naše svakodnevice budući da živimo u širem središtu grada, u prometnoj ulici. Dominantni su zvukovi grada, to je dio našeg životnog prostora, promet, razgovor prolaznika, cika djece, bicikli... U samoj kući, budući da je pod grednjak, na nekim mjestima parket karakteristično škripi, čuje se uvijek klik-klak mog računala, tatina svirka iz neke sobe, karakteristični zvukovi naših starinskih vrata, rad kombi-bojlera i ventilatora, šištanje i pištanje čajnika, Marinova trka i cika, glasovi njegovih plišanih životinja koje oživljava, trka dječaka koji stanuju iznad nas i lajanje njihovog psa kad se veselo strmoglavljuje po stepenicama izlazeći na ulicu, a deda ga utišava, ponekad (srećom rijetko) i karaoke njihove mame, svađe naših prvih susjeda koji se stalno sastaju i rastaju i još toga. M. kaže da voli zvukove naše kuće i da voli prije nego što zaspi osluškivati zvukove iz kuhinje ili naš razgovor u dnevnom boravku. Jednom mi je na moru rekao da mu fale zvukovi naše kuće i da se kod kuće ne boji noću, jer čuje poznate zvukove.