U samom centru grada smo ali u mirnoj ulici. Buka automobila kao iz velike daljine, u 4h ujutru prvi tramvaj, potpuno prazan sjuri se ka Trgu, Hogar Strašni - patuljasti Šnaucer iz komšiluka oko 6h izleti napolje i čuje se samo cvil, cvil i dvorišne mačke kako grebu po drveću. Dok popodne uspavljujem Nađu ptičice pod prozorom pevaju, David je zaboravio vežbanku danas, mama ga viče sa balkona. U 23h odnose smeće, posle toga tišina...
Zimi, naročito kad padne sneg, ranoranioci greju i čiste aute, onda lopata grebe po betonu - MM otkopava naš, po običaju kasni, žuri...
Baka iznad nas oko ponoći razmešta krevet, komšija do nje ispraća goste.....
Naša mašina vrti po drugi put, peru se bebine stvari. Frižider zuji, pas lagano hrče, kljucka tastatura.

Kad odem na selo ili u vikendicu jako mi fale svi ti zvukovi. Uveče me uhvati neka tuga, knedla u grlu, ja bih kući...