legnem ja sinoć moju Lo u njen krevetić, a ona se sve vrti i vidim kako će na kraju tražit da je pribacimo kod nas u krevet.
i počne ona kako bi kod nas, kako je kod nas mekan krevet, kako je njen malen.....a ja je sve odgovaram od nauma.
u jednom trenu legne ona u svom krevetiću i sve govori: aaaaa, aaaaa, aaaaa.
- šta ti je Lo?
- boli me noga
- od čega te boli noga?
- udrija me miki (toj joj je najdraži ljubimac).
- i šta ćemo sad?
- aaaa, strašno me boli noga
- a šta će mama učinit da ti prođe noga?
- pribaci me u svoj krevet i neće me više bolit, a miki će čuvat moj krevet.
normalno da je došla u naš krevet dok nije zaspala.