Neki od Vas već znaju, a za one koji neznaju: imam dva sina, stariji D.ima 7 godina, a mlađi M.4 godine. Ja sam inaće osoba nježna do besvjesti, razumna i mama račica u horoskopu, e sad, MM se ne slaže s nekim stvarima koje ja radim, a tiće se odgajanja naše djece. Npr.da li je pogrešno što i sada kad su već donekle malo veći, legnem navećer s njima u krevet u njihovoj sobi, pa nerjetko s njima i zaspim, ali toliko malo vremena provodimo zajedno, pa nam je navećer onako baš lijepo kad smo zajedno i kad se mazimo i prićamo prije spavanja.
Da li griješim kad nakon što su bili malo zločkasti, pa tata provodi sankcije, bilo vikanjemili zabranama, ja odem k njima pa ih stavim u krilo i "tješim" svojom blizinom, makar nikada ne "tućem" kontru onome što je tata odredio, već sam kao "mala utjeha" i samo pojašnjavam gdje su pogrješili i kako naći rješenje da se to ne događa.
Griješim li što ih ponekad hranim u sobi dok gledaju crtić, ali manji toliko slabo jede, da ponekad uz crtić baš dobro smaže tanjur mahuna, a koje za stolom nikad nebi pojeo.
MM-ova teorija je da moraju sami ići na spavanje, da se jede iskljućivo za stolom i da time što ih ja grlim nakon njegovih sankcija, samo pobijam njegove rijeći, a što ja stvarno nikad ne radim.