Dosljednost i zajednicka fronta prije svega?

[BusyBee]

Cesto citam msiljenja da je dosljednost i zajdinicko istupanje supruznika pred djecom "formula" uspjesnog odgoja. Slazete li se doista s time i koliko je to doista fer prema djeci, osobito ova ujedinjena fronta dvije odrasle osobe? Ja ne.
Ja razmisljam da je vazno jedino biti dosljedan u pracenju i osluskivanju djeteta i djetetovih poruka, da je normalno da u nekim stvarima mama i tata imaju drugaciji pogled i pristup i da je ok da budu razliciti (i pod ovim ne mislim da potkopavaju medjusobno autoritet).

Npr.
Ja nesto ne dozvolim ili prekinem i ona se raspili skroz. Do sad je poznajem dovoljno dobro da kuzim zasto place i ako shvatim da je ona prerasla neku od mene postavljenu granicu, nesto s cim je prije bila ok, i da sam ja sad njoj nametnula nesto sto joj opasno rusi njene granice, ponekad ne ostajem dosljedna u zabrani. Ali uvijek idem s porukom: "Cini mi se da je tebi zaista jako stalo do xy, a da ja to nisam shvatila." i dogovorimo sto cemo dalje, ne nuzno dosljedno mom prvom postupku.
Ili..
MM je sklon reci NE automatizmom, osobito kad je umoran. Kad vidim da je pretjerao ili skuzim da je nepravedan prema Emi, ja ne idem tako da ponistim sto je on rekao nego na glas da on cuje (i shvati moju poruku da mislim da je pretjerao) razgovaram s Emom da bi tata mozda nesto dozvolio/napravio ako bi znao koliko je njoj to vazno i neka se proba s njim dogovoriti oko xy. I onda se ona njemu vrati i pokusa se dogovoriti.
..
ponekad, kad skuzim da sam bila prekruta, a ne znam kako ponistiti tu krutost, a vidim da sam je vise povrijedila nego sto je iz posljedice naucila da se nesto ne smije... onda joj nesto sto trazi dozvolim "na kredit", dakle, da unaprijed potrosi neku povlasticu, u zamjenu za njen buduci trud da reagira prihvatljivije u konfliktnoj situaciji.

Dosljedni 100% smo u samo nekoliko stvari, koje su nam jako bitne i vazne po njen razvoj, njenu sigurnost i sl. Sve ostalo je podlozno pregovorima i dogovorima.

[flower]

niti sam dosljedna ko mazga niti odgajamo na isti nacin, puno toga moze kod mene sto kod njega ne i obrnuto...

[Zdenka2]

Ja se s tim nikako ne slažem. Jednom smo o toj temi razgovarali u Školi za posvojitelje i ja sam izrazila svoj stav da imam u nekim stvarima pravo na izdvojeno mišljenje. Ja sam osoba, MM je osoba i mi se ne moramo u svemu slagati ni kad se radi o djetetu. Tamo je bilo rečeno da roditelji niti ne moraju predstavljati neki monolit, živi zid nasuprot djetetu. Između ostaloga, ja i ne želim potencirati situaciju; mi i dijete, kao da mi roditelji stameno stojimo nasuprot djetetu.

S druge strane, mislim da roditelji moraju biti suglasni oko prioriteta u odgoju i k tome ići zajednički, da se moraju dogovarati. Mislim da jedan roditelj ne smije dezavuirati drugog na taj način da dijete samo trči od jednog do drugog roditelja, znajući da će jedno od njih popustiti i dopustiti mu ono što želi. U nekoliko navrata, kad mi se izrazito nije sviđala reakcija MM prema djetetu, to sam mu rekla nasamo. Mislim da je imalo više efekta, jer sam mu mogla naširoko objasniti zašto tako mislim. Da sam to pričala pred djetetom, on bi bio povrijeđen što dezavuiram njegov postupak, a dijete bi bilo zbunjeno. U nekim, pak, situacijama, kad je MM reagirao iz svoje nervoze, po mom mišljenju nepravedno, pred njim sam stala na stranu djeteta. I na kraju, mi smo različite osobe i po temperamentu, imamo različite uloge i meni je sasvim normalno da se to u odgoju osjeća, sve dotle dok se mi ne razilazimo toliko da to djeluje pogubno na odgoj, odnosno na dijete.

[anchie76]

Mislim da je totalno nerealno ocekivati da ce se mama i tata slagati oko svega. Prije svega oni su 2 razlicite jedinke koje su odrasle u razlicitim primarnim obiteljima koje su onda utjecale na njihov rast i razvoj, i na to sto im je danas prihvatljivo ili nije, i na jos milion stvari. Uvjerenja i stavovi su im o raznim stvarima drugacija jer su oni sami kao jedinke totalno razliciti.

Jesper je zgodno rekao da razlicitost u tim situacijama nije problem. Problem je samo ako roditelji tu razlicitost percipiraju kao problem

Mislim da su ti trenuci divna prilika za pokazati djetetu kako razgovarati i pregovarati kad se dodje do razlicitog misljenja. Svi mogu puno nauciti iz toga. Da je lako, nije, ali nije niti nemoguce

[vikiikatja]

Apsolutno se slažem sa svime gore navedenim.
Već sam to negdje napisala, ali ja stvarno nisam ista kao i MM, nisam uvijek jednako raspoložena kao on, u puno stvari imamo jednake stavove, ali u puno i nemamo.
Imamo dvoje djece koji su različiti, znači sveukupno nas je četiri. Time želim reći, da i kada bi nas dvoje disali kao jedno, opet bi to morali prilagoditi njima dvoma, svakom pojedinačno.
Nemojte me krivo shvatiti, mi funkcioniramo kao obitelj i MM i ja imamo jednake stavove u pogledu životnovažnih pitanja, ali npr.kad ja ocjenim da ih je zbog nečeg ispilio bez veze, signaliziram mu, ili mu potiho kažem da pretjeruje.
Pokušavamo ne istrčavati pred njih sa oprečnim stavovima ( zapravo, to gotovo nikad ne radimo), ali znaju i ja želim da znaju da nismo jednaki.
Ja sam ja, a MM je MM, Viki je Viki, a Katja je Katja.
I nema onog s jedne strane roditelji, a s druge djeca.

[TATA MATA]

[emily]

niti sam dosljedna ko mazga niti odgajamo na isti nacin, puno toga moze kod mene sto kod njega ne i obrnuto...

i kod nas je ovako. ponekad mislim da bih mogla biti dosljednija :/
i nam bas tako jako puno toga u cemu MM i ja imamo razlicite granice, ali postoje i takve stvari
i malci to znaju

[emily]

i nam bas tako jako puno

ovo je trebalo biti i nema...

[Deaedi]

Iako nastojim da MM i ja imamo slice stavove i reakcije oko nekih bitnih stvari, razlike naravno da postoje.
I mislim da su upravo te razlike jako bitne, jer ce H nauciti da nisu svi ljudi isti, da reagiraju razlicito, da se razlicito i ponasaju.

Inace, nastojimo da ima vise toga sto je H dozvoljeno, nego zabranjeno. Odnosno, dopusteno joj je SVE, osim onoga sto ugrozava njenu sigurnost ili na neki nacin ugrozava ili smeta nekog drugog.

[ronin]

Mislim da nitko nije apriori objašnjavao dosljednost po svaku cijenu;zaista je nemoguće da se s muževima slažemo u svim stvarima,kako u svakodnevnom životu tako i u odgoju.
I mislim da se ne može generalizirati tipa:mi ćemo uvijek zajedno pred djetetom;ili s druge strane svatko vuče na svoju stranu pa nek dijete upozna različitosti...
Sve ovisi o situaciji,ali jedno ne smijemo zaboraviti:dijete ne smijemo zbuniti ni dovesti ga u situaciju da stalno kod jednog roditelja vrši pritisak da postigne svoje unatoč zabrani drugog roditelja.

I da,BusyBee jako mi se sviđa primjer koji si dala kako si prilično diplomatski izrazila (suprotno)mišljenje a dijete pritom nisi zbunila...baš dobro......to su te nijanse kojima nažalost ne vladamo svi u jednakoj mjeri,ali Bože moj,učimo dok smo živi.

[Pliska]

Sasvim je normalno imati različita mišljenja u nekim stvarima i situacijama. Mi smo dvije različite osobe sa različitim iskustvima i odgojem.

Često se desi da reagiramo na različite načine i tu se slažem sa primjerima od Zdenke2 Bitno je ne svađati se i ne dozvoliti dijetetu da se stavi između nas. To onda ne funkcionira :/

[bauba]

sve sam sigurnija da je djete najlakše roditi...

[Deaedi]

sve sam sigurnija da je djete najlakše roditi...

Ima nesto u tome. Dobro, mozda ga je najlakse napraviti .
Moja mama kaze da je malo dijete mala briga, veliko dijete velika briga.

No, najteze je biti dosljedan, cesto ni ja nisam dosljedna u svojm stavovima, a kamoli tek kada se umjesa jos MM, bake, djedovi,.....

[Anci]

malo podižem ovu temu

kako vi ovakve stvari rješavate u praksi?

dal je ok raspravljati pred djetetom- s jedne strane pokazuješ djetetu da je u redu imati svoj stav, da svi na to imamo pravo, a s druge strane- ne znam zbunjuje li to dijete :/

ako mama kaže DA, tata NE (sad banaliziram) dal je ok reći djetetu: mama i tata će se dogovoriti i to riješiti nasamo
ili
raspraviti pred njim- naravno uz uvažavanje i poštovanje?

ili dijete napravi nešto loše (udari)- mama nije za kaznu, tata bi zabranio crtić ili neku drugu privilegiju?

kod nas bi MM ovako riješio, tj. s nekom zabranom i to mi kaže nasamo, ali nekako postupi po mom, tj. samo porazgovaramo s njom, ukažemo kako mi mislimo da je u danoj situaciji trebala postupiti

[lexy]

ja mislim da nikako pred djecom ne treba ulaziti u neke rasprave, sukobljavanja mišljenja jer neminovno tada dolazi i do povišeg tona i malo žešće komunikacije koje dijete, pogotovo malo dijete, može protumačiti kao svađu. tada je ono izgubljeno, gleda malo oca, malo majku, zbunjeno je. takve razlike u razmišljanju u vezi odgoja djece treba definitivno raspraviti nasamo. ako već dođe do nesuglasica oko kazne onda treba postupiti kako je jedan od roditelja rekao bez obzira što se drugi ne slaže, ali to ne pokazati pred djetetom. djeci se ne treba slati dvostruke, zbunjujuće signale tipa -tata da, mama ne da, pa ja radije slušam tatu. Koliko puta se meni ne sviđa reakcija MM, pa pregrizem jezik i nasamo mu to kažem. svi smo mi različiti, različitih mišljenja i temeperamenta , ali pred djecom i s djecom roditelji se moraju slagati u nagradi, kazni, mišljenju, .... pa makar samo prividno. sve je u životu kompromis, pa tako i brak,ali i odgoj djeteta.[/quote]

[BusyBee]

ja mislim da nikako pred djecom ne treba ulaziti u neke rasprave

Ja nisam tako iskljuciva.
Ako se ne radi o neslaganju za koje znate da ce dovesti do zucnije rasprave, dakle, ako se radi o necemu oko cega cete se kulturno dogovoriti bez podizanja tenzija i tonova, sasvim je ok raspraviti i dogovoriti pred djetetom.
Ako unaprijed znate da ce rasprava prerasti u svadju, onda radije ostaviti raspravu za kasnije.

ako već dođe do nesuglasica oko kazne onda treba postupiti kako je jedan od roditelja rekao bez obzira što se drugi ne slaže

Mi tada uvazimo stav blazeg roditelja (u tom trenutku blazeg roditelja) i dogovor ostavimo za kasnije.

[Ora]

Ima djelova s kojima se slažem i dijelova s kojima ne.

Smatram da je važno da je osoba dosljedna i da se drži svoje riječi. Time automatski dajemo i primjer djetetu da ako je nešto "obećano" da se toga treba i pridržavati.

Također smatram da nije dobro pred djetetom ulaziti u rasprave s partnerom zašto ne ovako ili onako jer će dijete ostati zbunjeno.

I mislim da je jako važno kada se dijete kazni ili mu se nešto zabrani objasniti zašto je kažnjen ili zašto to ne smije jer sama rijeć "ne" dijetu ništa ne znači.

[Anci]

:
I mislim da je jako važno kada se dijete kazni ili mu se nešto zabrani objasniti zašto je kažnjen ili zašto to ne smije jer sama rijeć "ne" dijetu ništa ne znači.

mom djetetu ni kazna ništa ne znači, ja ne vidim njen smisao pa je ni ne primjenjujem

ali i to je naka druga tema...

ako već dođe do nesuglasica oko kazne onda treba postupiti kako je jedan od roditelja rekao bez obzira što se drugi ne slaže

Mi tada uvazimo stav blazeg roditelja (u tom trenutku blazeg roditelja) i dogovor ostavimo za kasnije.

ovako nekako i kod nas

[marta]

malo podižem ovu temu

kako vi ovakve stvari rješavate u praksi?

dal je ok raspravljati pred djetetom- s jedne strane pokazuješ djetetu da je u redu imati svoj stav, da svi na to imamo pravo, a s druge strane- ne znam zbunjuje li to dijete :/

Ja smatram da je OK raspravljati pred djetetom. MM i ja nismo na jednoj strani fronte, a djeca na drugoj. Stovise, ta implikacija da se s djecom sukobljavamo na nekakvoj fronti iliti ratujemo mi se nikako ne svidja.
MM i ja nismo jedno, ne razmisljamo na isti nacin niti imamo istu proslost da bi mogli jednako suditi.

Cak smatram da je neke stvari pozeljno raspraviti pred djecom, jer je jedna od mojih najvecih zamjerki mami, ako ne i NAJveca, upravo to da nikad nije rekla mom starom(niti bilo kome drugome) da u nekom trenutku pretjeruje. Nego bi poslije pokusavala izgladiti stvar, a sto se mene tice, to je bilo "pujpik ne vazi".

[Luna Rocco]

malo podižem ovu temu

kako vi ovakve stvari rješavate u praksi?

dal je ok raspravljati pred djetetom- s jedne strane pokazuješ djetetu da je u redu imati svoj stav, da svi na to imamo pravo, a s druge strane- ne znam zbunjuje li to dijete :/

Ja smatram da je OK raspravljati pred djetetom. MM i ja nismo na jednoj strani fronte, a djeca na drugoj. Stovise, ta implikacija da se s djecom sukobljavamo na nekakvoj fronti iliti ratujemo mi se nikako ne svidja.
MM i ja nismo jedno, ne razmisljamo na isti nacin niti imamo istu proslost da bi mogli jednako suditi.

Cak smatram da je neke stvari pozeljno raspraviti pred djecom...

XXXXXXXXXXX

[leonisa]

nadovezujem se u iksiranju

[Vlvl]

I ja potpisujem.
Iako rasprava pred klincem zna biti naporna, jer se mali uključuje aktivnom podrškom (zapravo navijanjem) onome tko je u tom slučaju za njegove želje, a prekida i čak omalovažava onog tko je protiv. Ali vrijedno je truda, inače ispada mi protiv njega, ili još gore: ma tebe je ona nagovorila. Ujedno uči raspravljati - da vrijeđanjem neće postić što želi, da ne pobjeđuje onaj koji se glasnije dere, i da smo svi sretniji kad nađemo rješenje u kojem se nitko ne osjeća poražen.
Osim toga, ako je prisutan može pridonijeti svojim argumentima, koje neki put moramo uvažiti. Kad se mi unaprijed dogovorimo, pa mu prenesemo odluku, možda smo previdjeli nešto važno.

Znamo i prekinut, odgodit raspravu, ako smo preumorni, nervozni, u žurbi ili se iz drugog razloga čini da to baš sada neće dovest do zadovoljavajućeg rješenja. Tu se treba oduprijeti njegovom pritisku da se sad baš sad odluči o tome - to požurivanje je još jedna mana rasprave u troje.

[spooky]

Mislim da je totalno nerealno ocekivati da ce se mama i tata slagati oko svega. Prije svega oni su 2 razlicite jedinke koje su odrasle u razlicitim primarnim obiteljima koje su onda utjecale na njihov rast i razvoj, i na to sto im je danas prihvatljivo ili nije, i na jos milion stvari. Uvjerenja i stavovi su im o raznim stvarima drugacija jer su oni sami kao jedinke totalno razliciti.

Jesper je zgodno rekao da razlicitost u tim situacijama nije problem. Problem je samo ako roditelji tu razlicitost percipiraju kao problem

Mislim da su ti trenuci divna prilika za pokazati djetetu kako razgovarati i pregovarati kad se dodje do razlicitog misljenja. Svi mogu puno nauciti iz toga. Da je lako, nije, ali nije niti nemoguce

x i
baš sam o tome neki dan raspravljala s MM

[Anci]

Mislim da je totalno nerealno ocekivati da ce se mama i tata slagati oko svega. Prije svega oni su 2 razlicite jedinke koje su odrasle u razlicitim primarnim obiteljima koje su onda utjecale na njihov rast i razvoj, i na to sto im je danas prihvatljivo ili nije, i na jos milion stvari. Uvjerenja i stavovi su im o raznim stvarima drugacija jer su oni sami kao jedinke totalno razliciti.

Jesper je zgodno rekao da razlicitost u tim situacijama nije problem. Problem je samo ako roditelji tu razlicitost percipiraju kao problem

Mislim da su ti trenuci divna prilika za pokazati djetetu kako razgovarati i pregovarati kad se dodje do razlicitog misljenja. Svi mogu puno nauciti iz toga. Da je lako, nije, ali nije niti nemoguce

x i
baš sam o tome neki dan raspravljala s MM

izgleda da smo svi imali slične rasprave
neki dan

[lexy]

[quote]
Ne slažem se. Kako ti možeš znati da rasprava neće krenuti u nepoželjnom smjeru?! Ne možeš predvidjeti ni svoje reakcije a kamoli tuđe. A da dijete postane svjedokom cijele te situacije, I don't think so!
Osim toga, koja je poanta rasprave pred djetetom?! Postoje i druge metode kako dijete naučiti boriti se za pravo mišljenja, izmjenu istih, poštivanje drugačijeg mišljenja, toleranciju i bla, bla. Raspravljati pred djecom u tu svrhu možete oko bilo čega, npr. sportu, filmovima, hrani...
Ali raspravljati o njegovom odgoju ili ne daj Bože, svađati se pred njim, NO, NO, NO!!!! Pogotovo ne pred mlađom djecom!

[ana.m]

Naravno da muž i ja nemamo uvijek isto mišljenje oko svega, ali se trudimo da ako jedno od nas kaže nešto da ne može ili da može da ga ovaj drugi podrži u tome, a kasnije između sebu se dogovaramo kako i zašto tako.

[lexy]

Busybee je napisala/o:
Ja nisam tako iskljuciva.
Ako se ne radi o neslaganju za koje znate da ce dovesti do zucnije rasprave, dakle, ako se radi o necemu oko cega cete se kulturno dogovoriti bez podizanja tenzija i tonova, sasvim je ok raspraviti i dogovoriti pred djetetom.
Ako unaprijed znate da ce rasprava prerasti u svadju, onda radije ostaviti raspravu za kasnije.

Sorry, ponavljam jer nisam ubacila citat na koji odgovaram.
Ne slažem se. Kako ti možeš znati da rasprava neće krenuti u nepoželjnom smjeru?! Ne možeš predvidjeti ni svoje reakcije a kamoli tuđe. A da dijete postane svjedokom cijele te situacije, I don't think so!
Osim toga, koja je poanta rasprave pred djetetom?! Postoje i druge metode kako dijete naučiti boriti se za pravo mišljenja, izmjenu istih, poštivanje drugačijeg mišljenja, toleranciju i bla, bla. Raspravljati pred djecom u tu svrhu možete oko bilo čega, npr. sportu, filmovima, hrani...
Ali raspravljati o njegovom odgoju ili ne daj Bože, svađati se pred njim, NO, NO, NO!!!! Pogotovo ne pred mlađom djecom!

[Anci]

[/quote]Ali raspravljati o njegovom odgoju

što misliš pod ovim?

MM i ja smo suglasni oko glavnih- da tako kažem- stvari: nema fizičkog kažnjavanja! oko toga nikad nije niti bilo rasprave, to smo nekako oduvijek znali da će biti tako. i prije nego što smo imali djecu. Što se tiče drugih "kazni" kao što su time out ili neke zabrane tu je on bio za to, ja ne i nakon dugih razgovora on je stao na moju stranu.

ali ako je jedno od nas nervozno i ima loš dan i onda ružno reagira na dijete- to otvoreno kažemo i pred djetetom

npr. sinoć sam ja nešto viknula na Lanu, pretjerano sam reagirala jer me boljela glava, ona nešto zeza, ništa više nego dan prije, ali jučer sam baš bila neraspoložena i on me na to upozorio, nismo se svađali. i to mi je ok, nema veze što je on to rekao pred njom.

slažem se s onim gore navedenim- nismo mi zid s jedne strane, a naša djeca s druge. mi smo svi zajedno obitelj a svatko od nas posebna jedinka.

[Vlvl]

[quote="lexy"] Kako ti možeš znati da rasprava neće krenuti u nepoželjnom smjeru?! Ne možeš predvidjeti ni svoje reakcije a kamoli tuđe.
Postoje i druge metode kako dijete naučiti boriti se za pravo mišljenja, izmjenu istih, poštivanje drugačijeg mišljenja, toleranciju i bla, bla. Raspravljati pred djecom u tu svrhu možete oko bilo čega, npr. sportu, filmovima, hrani... [quote]
Na ovo prvo kažem da imamo dovoljno godina iskustva u bračnim raspravama da znam da rasprava neće prerasti u svađu pred djetetom, jer primijetimo kad se počnemo vrtiti u krug i poraste napetost - tada prekidamo do boljeg časa.
Na ovo drugo - naš klinac nije radoznao na stvari o kojima mi raspravljamo, a ne tiču se njega. On kaže: To me ne zanima, ja sad idem - pa ga neki put zaustavimo i tražimo da bude prisutan, ako smatramo da nešto treba znati. Živo je zainteresiran za sve što se tiče njega: kućni raspored, obaveze, džeparac, hobiji, odnosi u obitelji... i to su stvarno jedine prilike kad njega zanimaju rasprave i "ozbiljni razgovori"
Nisam htjela reći da sa svakom raspravom čekamo na njega, ne, samo ne izbjegavamo raspraviti određenu temu pred njim kad se javi potreba.

[Ora]

Naravno da muž i ja nemamo uvijek isto mišljenje oko svega, ali se trudimo da ako jedno od nas kaže nešto da ne može ili da može da ga ovaj drugi podrži u tome, a kasnije između sebu se dogovaramo kako i zašto tako.

XXX