Pročitala sam jako puno toga na ovu temu u zadnje vrijeme, iz najrazličitijih izvora, i strašno me muči ova tema, pa da podijelim malo saznanja i nadam se dobijem neke odgovore.
Uglavnom, preporuka je ne dirati, jer je to stvar prirodnog razvoja i riješit će se u većini slučajeva samo od sebe.
Mnogi liječnici i dalje smatraju da sve što se ne riješi samo nakon 3 godine zahtijeva intervenciju (na osnovu starih istraživanja po kojima su valjda oni učili), a u stvari može trajati puno duže, do iza puberteta.
A svaka nasilna intervencija jako pogoršava stvar. Liječnici pokušavaju prikazati kao da je to sitnica, i kao da prepucij ničem ne služi, a to nije točno.
Nama se desilo već svašta u par mjeseci- mali ima tri i pol godine, bilo je uvijek sve ok, nismo ništa dirali, ali je počeo imati problema s mokrenjem-tanki mlaz, vidljiv napor, i poprilično velika zadebljanja -nakupine smegme sa strane. Otišli pedijatrici-kaže ona da sumnja da će proći bez kirurga i da nam uputnicu.
Urolog kaže odmah obrezivanje, nemojte ga mučit, da ne bi bilo problema s mjehurom.
Nakon toga kirurg- on kaže da će možda ići s odljepljivanjem-napravio je adhesiolisu (odljepljivanje metalnim štapićem)-samo s lokalnim anestetikom-kremicom. Bilo je brzo gotovo i preživjeli smo, ali moram reći da je to za dijete fakat trauma, moraš ga čvrsto držati i doktor ga nateže i maltretira (dijete ne kuži zašto, a prirodno svatko se boji za svoje genitalije i buduću reprodukciju).
U nadi da ćemo tako izbjeći obrezivanje, dopustili smo da to napravi, ali sada kad sam pročitala tone literature na tu temu, ne bih dozvolila da se na silu išta radi.
E, tu nije kraj, drugi dan mi doma prevučemo i ne ide natrag (parafimoza)-jurimo na hitnu, oni to vrate (već je sve nateklo, poplavilo, strava) i kažu ne dirajte 5 dana, a onda opet vježbat.
Međutim, sad je to njega toliko bolilo i uopće nije htio piškit, jedva tri puta na dan, uz vrisku, trpio je do krajnjih granica, piškili smo svi zajedno, držali ga, bodrili, dozvolili da piški po podu, močili ga, strašno.
Odemo na kontrolu nakon tih 5 dana, kaže kirurg da je ok, i nek ga pustimo tjedan dana na miru, jer je važno da normalno počne piškit.
još uvijek mu je bilo sve plavo i otečeno.
Ali nakon tih tjedan dana rupica se opet smanjila, i kaže doktor da je sad došlo do prave fimoze, da se napravio ožiljkasti prsten koji će uvijek biti slabo elastičan, a vjerojatno će imati i nove adhezije, jer je tkivo nepravilno sraslo zajedno. Sad bi oni opet obrezivanje, i to radikalno, da više ne bude opasnosti da se ožiljak stisne i da ne bude imao problema kao veliki.
Ja se još uvijek nadam da ćemo proći bez toga, možda uz steroidne kreme ili barem naći kirurga koji bi odrezao ili zarezao samo minimalno (a bojim se da nešto moramo, jer dijete ne piški baš normalno, a nakupine smegme postaju opet velike i ne znam da li smetaju ili će se same probiti van). Naravno da mi ne da da ga diram i natežem.
Totalno sam protiv obrezivanja, jer prepucij ima svoju funkciju, i to vrlo bitnu, zaštitnu i seksualnu i mislim da posljedice obrezivanja mogu biti višestruke-trauma, strah, nepovjerenje u roditelje, osjećaj osakaćenosti i kasnije problemi u seksu. Ne bih donosila tu odluku umjesto djeteta samo radi izbjegavanja budućih problema, osim ako ne bude 100% nužno.

Može li netko preporučiti pedijatra, urologa, kirurga u Zagrebu (ili drugdje) koji nije sklon natezanju i kirurgiji? Da li je netko koristio betametazon kremu za rješavanje fimoze ili zna za liječnika koji to prepisuje? Navodno se njome mogu smekšati čak i ožiljci.