Dini od rođenja nisam mogla prevući kožicu ali ni malo. Od patronažnih sestara, do doktora, svi su govorili - ništa na silu, polako ići će to sa vremenom. Što smo više čekali to je bilo gore. Na kraju smo završili u Klaićevoj sa 1.g. 10mj. i našli doktora preko veze koji ga je operirao, pod totalnom anestezijom. Obrezali su ga jer je to bilo jedino riješenje. Nakon 2.tj komplikacija, gnojenja, da ne nabrajam užase i bahate doktore koji su svaki put kada bi došli krivili drugog doktora... A "naš" dr je rekao da je se to ponekad desi..
Uglavnom što se tiće piše - funkcija 5, izgled 2. Nadam se da će s vremenom ožiljak biti manje vidljiv.
Ne znam ali iz vlastitog iskustva mislim da je bolje reagirati kada su što manji. Ovako je doživio traumu, odvojili su ga od mene u bolnici, nisam smjela kod njega. Kada sam napokon ušla imam kaj za vidjeti - on leži u kinbaću, sa zavezanim rukicama, upišan do glave, krvav i grca od plaća...
Nije mi dao dobra 4 mjececa da ga prematam (svaki put je bilo dernjave od straha) i sve to radi koga?
Ni danas ne znam odgovor? :?