Prehrana prije i nakon škole

[mala laia]

Evo slučaja, za koji mislim, nažalost, da nije usamljen:
jučer pod nastavom (srednja škola, drugi razred) primjetim da su sporiji nego inače (imamo 4 sata u bloku, a to je bilo negdje oko 9h) i onako usput pitam ih: Jeste li pojeli nešto ujutro prije škole?
Od njih 15, samo je dvoje odgovorilo potvrdno! nije mi vrag dao mira pa sam nastavila ispitivati, kako to da ne jedu ujutro, kada jedu, što, tko im priprema...

Odgovori su porazni:
1. ne jedu ujutro jer: kasno se probude pa kasne na bus, prerano im je, roditelji im ništa nisu pripremili tj. nemaju doma ništa za doručak!!!
2. kada jedu: pod velikim odmorom u 11:15h (pekarski proizvodi ili slatkiši iz dućana), a onda sljedeći obrok tek oko 16-17, pa i 18h, a između naravno samo gluposti jer im ništa nije pripremljeno!!

Moje pitanje: Kako i na koji način, i da li uopće nešto reći roditeljima na nekom od sljedećih roditeljskih sastanaka? Možda nekako suptilno provući kroz razgovor ili... Ja im nisam razrednik, ali mi je jako stalo da se nešto po tom pitanju poduzme (pogotovo zato što je takva većina učenika)! Zaista se primjećuje pad energije i njihova nemogućnost sudjelovanja i praćenja nastave.
Nemamo mogućnosti za organizaciju nekakvih školskih toplih obroka...

[Ivana2]

Cijela priča seže duboko u vrtićko vrijeme. U vrtićima djeca imaju organiziran doručak, i to vrlo često jako ukusan i raznolik doručak. To roditelje najčešće zavara (pogotovo ako moraju ranije na posao pa vode djecu u 7h u vrtić) pa dijete iz kreveta ravno u vrtić. Dakle, dijete na prazan želudac izlazi iz svog doma, što se opravdava time da se tek probudilo, da je vrtić pet minuta od kuće i da će u vrtiću imati doručak. Ali kad dijete stigne u vrtić, ne dobije doručak odmah nego ipak mora čekati!!! Ali, čak i da dobije doručak odmah čim stigne, nema opravdanja da se ujutro ode od kuće bez doručka.
Roditelj koji svom djetetu ne priprema doručak do 6. godine, neće to činiti niti nikad poslije, a vjerojatno i sam nema sređene prehrambene navike.
Nikakav roditeljski sastanak tu neće pomoći.
Treba utjecati na mlade roditelje jer su oni i sami u procesu sazrijevanja kroz brigu o svojim mališanim. U razdoblju dok formiraju svoj roditeljski stil, može se još donekle utjecati, a poslije vrlo malo.

[ivana7997]

hej, ali to je srednja skola, drugi razred.

moj prvasic sam sebi pripremi dorucak, osim ako ne zeli nesto neuobicajeno pa to radimo zajedno.

[Zdenka2]

Cijela priča seže duboko u vrtićko vrijeme. U vrtićima djeca imaju organiziran doručak, i to vrlo često jako ukusan i raznolik doručak. To roditelje najčešće zavara (pogotovo ako moraju ranije na posao pa vode djecu u 7h u vrtić) pa dijete iz kreveta ravno u vrtić. Dakle, dijete na prazan želudac izlazi iz svog doma, što se opravdava time da se tek probudilo, da je vrtić pet minuta od kuće i da će u vrtiću imati doručak. Ali kad dijete stigne u vrtić, ne dobije doručak odmah nego ipak mora čekati!!! Ali, čak i da dobije doručak odmah čim stigne, nema opravdanja da se ujutro ode od kuće bez doručka.
Roditelj koji svom djetetu ne priprema doručak do 6. godine, neće to činiti niti nikad poslije, a vjerojatno i sam nema sređene prehrambene navike.
Nikakav roditeljski sastanak tu neće pomoći.
Treba utjecati na mlade roditelje jer su oni i sami u procesu sazrijevanja kroz brigu o svojim mališanim. U razdoblju dok formiraju svoj roditeljski stil, može se još donekle utjecati, a poslije vrlo malo.

Moje dijete doručkuje u vrtiću. Ustaje u 7. 15, pomazi se sa mnom, spremim ga i u vrtiću je u 8.00 i odmah dobije doručak, kao što si rekla, ukusan i obilan. Ja stvarno ne vidim nikakav razlog da on jede dva doručka niti bi on to htio. Neposredno nakon ustajanja ne može i ne želi jesti. Vikendom kada ostaje kod kuće jede malo kasnije, otprilike sat vremena nakon ustajanja, jer prije toga ne može i ja ga ne želim prisiljavati. Sjećam se sebe i tog osjećaja da ujutro ne mogu jesti. Mama se borila za doručak godinama, ali ja sam isto tako godinama osjećala jutarnje gađenje prema hrani i smetala mi je ta prisila. Po mom mišljenju, ovi srednjoškolci ne preskaču doručak zato što im roditelji nisu ništa pripremili nego zato što ne žele jesti ujutro. Sigurno imaju doma pune frižidere i ne bi im bio problem da nešto uzmu kada bi to htjeli. A što se tiče njihove usporenosti, ja bih je prije pripisala nedovoljnom spavanju, a ne nedostatku doručka.

[Ivana2]

Pa da.
Ak mu nisu radili doručak u vrtiću i osnovnoj školi, moš mislik kak budu se trudili u srednjoj. I koji će se tinejđer sam odlučiti na takav zaokret u životu 8) ? Udaljavanje od normalnog i zdravog za njih je pitanje časti.
Naravno da tvoje dijete ima potrebu za doručkom kad tako radite odkad zna za sebe.

[emily]

ja bih napomenula na roditeljskom, nemas sto izgubiti, a mozda ce netko od roditelja skuziti i prihvatiti ideju. ne u smislu da oni pripremaju dorucak 16-godisnjaku, vec da ih potaknu (i malo popune rupe u frizideru) da si nesto sami naprave
s naglaskom na

Zaista se primjećuje pad energije i njihova nemogućnost sudjelovanja i praćenja nastave.

[litala]

nama je ucitelj na prvom roditeljskom sastanku (prvi razred) posebno napomenuo da obavezno djeci damo dorucak jer inace ne mogu izdrzati do marende...

osobno mi ta napomena nije trebala jer da im ne pripremim dorucak cim ustanu - pojeli bi mene

sada nam je raspored ovakav:

- ustajanje u 6-6.10 dorucak izmedju 6.15 i 6.30
- 6.55 kretanje iz kuce (ida na autobus, noa u vrtic)
- ida marenda u skoli od 9-9.20, noa u vrticu izmedju 8 i 9.
- noa jos dobije vocni obrok oko 10.30
- rucaju po povratku iz skole i vrtica oko 12.30-13.00

mi smo svi familijarno takvi da mozemo prije ociju otvorit usta

[Ivana2]

Zdenka2, Pa zato i kažem da je to varljivo. Ne možeš mu dugoročno osigurati takav tempo prehrane. Kad krene u školu, morat će čekati kraj prvog sata, a kasnije veliki odmor, što je kraj drugog sata. Ni M ne može odmah jesti nego oko pola sata nakon buđenja. Ranije se probudimo.
Par puta se je probudio u 7,30 pa nije mogao odmah doručkovati. Zakasnio je u školu točno toliko koliko se kasnije probudio jer ja ne puštam izlazak bez doručka.
Možda ti to zvuči pretjerano, ali ja danas osjećam posljedice svoje nesređene prehrane u djetinjstvu.

[Zdenka2]

Pa, sljedeće godine, kad krene u školu, gdje ga neće čekati doručak, meni neće biti problem pripremiti doručak u 7.00, 7.15, ali što ako on ne bude mogao jesti u to vrijeme? Ja sam spomenula svoj primjer - meni je mama stalno pripremala doručak, ali ja nisam mogla jesti, dakle nije bio problem u mojoj mami i u obiteljskim navikama.

[Ivana2]

Pokušaj mu dati voćni sok 15-20 min nakon što se probudi. Samo ne od naranče. Dobar je od ananasa (onaj 100%) ili od Happy day ima baš namjenski složen sokić za doručak. To bi trebalo otvoriti apetit. Mi to zovemo "sokić za buđivanje" jer ga ponekad popije čim se probudi.

[Audrey]

mi smo svi familijarno takvi da mozemo prije ociju otvorit usta

Ovo stvarno kao da je izašlo iz mojih ustiju! MM i ja obavezno ujutro doručkujemo i popijemo kavu s mlijekom. To naravno zahtijeva ranije ustajanje ujutro, i mislim da je to kod srednjoškolaca razlog nedoručkovanja - spava se do zadnjeg i onda se zbrda-zdola nabaci roba na sebe i trči u školu.

Otkako znam za sebe, doručkovala sam ujutro, a tako i moj brat. Naši roditelji nisu uvijek bili ujutro kod kuće, ali su se brinuli da imamo skuhan čaj, mlijeko ili bijelu kavu, i da si imamo od čega napraviti doručak.

Moji klinci doručkuju u vrtiću, ali kako u vrtić idu u bakin kvart moramo ih do tamo voziti autom. Zato ja inzistiram da ujutro popiju bar šalicu mlijeka jer nikad ne znamo što se na putu može dogoditi - zastoj, kvar, sudar... i ne želim da se dogodi da prođu sati i sati prije nego oni bar nešto stave u usta. Kad krenu u školu, doručak će im biti obavezan, jer užina je negdje oko 10, a ako je kvalitete i kvantitete kao u moje doba (npr. šnita kruha i prozirna šnita salame, čaj) ne budu se puno pomogli s takvom užinom.

[mim]

@mala laia, iako nisi razrednica trebala bi nešto poduzeti. Ja bih na tvom mjestu obavijestila razrednike razreda u kojim predajem da naglase na roditeljskom problem koji se pojavio.
Isto tako, mislim da srednjoškolac mora sam voditi brigu o doručku i da je naviku doručkovanja morao steći puuuno ranije.
Moja M je doručkovala uvijek, čak i ako je u vrtiću imala doručak. Prvo, ustajala je ranije i nisam željela da bude gladna. Drugo, doručak u vrtiću mi se baš nije sviđao pa sam joj radje radila sama.
Sad kad ide u školu i njoj samoj je nezamislivo da izađe bez doručka. Nekad ga radi sama, najčeše joj radim ja da malo dulje odspava, ali obavezno se jede ujutro. Meni se zna dogoditi da samo popijem kavu, ali onda primijetim da mi doručak itekako nedostaje.

[mala laia]

Po svim vašim odgovorima, primjećujem da smo MI odgovorni roditelji, i nije u nama i našim navikama problem! Kao ni u navikama koje pokušavamo usaditi u svoju djecu...
Prije dvije godine u našoj je školi radila profesorica koja je dolazila na satove razrednika i držala predavanja roditeljima i djeci o zdravom spavanju, kvalitetnoj prehrani i sl. Ne samo da su joj se roditelji smijali, nego su i učenici mislili da je skrenula !!!
To, naravno nisu moji strahovi, ali nisam sigurna gdje krenuti- da li u svom vrtiću (sa roditeljima- ima svega!), da li u školi na nekoj višoj razini (predavanje od strane stručnjaka- za djecu i(ili) roditelje, profesore?? o sličnim temama sa naglaskom na njihove specifične potrebe?!)...

Vidim da je takav način života uzeo maha, i da je sve manje ljudi briga što im i kako djeca provode dane... Znam da ove stvari krecu od kuće, ali ne bih željela da onoga dana kada Laia bude u nekoj školi bude normalno da nitko ne jede iz LIJENOSTI!!!

Po mom mišljenju, ovi srednjoškolci ne preskaču doručak zato što im roditelji nisu ništa pripremili nego zato što ne žele jesti ujutro.

Ne bih se složila! Naime, oni koji bi željeli pojesti, a i imaju što- oni i jedu prije škole! Oni drugi koji ne žele odmah jesti, ali bi negdje oko 8-9h nešto ubacili u usta- nemaju što! Podsjećam da im je marenda tek u 11:15h!!! Ne moraju svi jesti (niti mogu) odmah nakon otvoraranja očiju, ali ako si imaju što za pripremiti, zašto da ne uzmu sa sobom i pojedu kada žele! Uostalom, zar nije bolje da znate što dijete jede tokom dana ako ste mu vi to pripremili, nego da se trpa pekarskim bezvezerijama?

moj prvasic sam sebi pripremi dorucak, osim ako ne zeli nesto neuobicajeno pa to radimo zajedno.

Super za vas! Ali, ja ne vidim ništa loše u tome da svom (jednog dana) srednjoškolcu pripremim doručak da se može na miru spremiti...

Njihovi roditelji spavaju (ako ne rade ujutro) dok se oni spremaju i idu u školu ...

[ivarica]

ivar pojede doma dorucak izmedju 7:30 i 7:40, a u skoli ima marendu u 8:45

nabavi par tekstova s neta o vaznosti dorucka, slozi to u jdan dokument i onda organiziraj radionicu s roditeljima gdje cete pricati o zdravom dorucku, mozda s djecom nesto i praviti (svatko donese oddoma "materijala"), nije ovo moja ideja, to u jednoj super skoli rade 8)

[mala laia]

To bi mogla biti super ideja!!! :D
Hvala Ivarice!

Pogotovo kada nam se promijeni raspored, onda ih ja imam svaki dan prve sate, pa možemo (u dogovoru sa roditeljima) pripremati zdrave doručke, na način da svatko nešto donese! Ja sam sa svoje strane voljna ustupiti 30 minuta svakoga dana od svoje nastave (to si mogu priuštiti jer ih imam 4 sata u bloku)!

[mim]

Budući da radiš u rednjoj školi bit će teško (ne i neizvedivo!!! ) mijenjati navike djece i roditelja jer su naviku doručkovanja trebali steći puuno ranije. Ipak, ja bih svakako pokušala ovako-s radionicama na temu zdrave prehrane od prvog razreda, mali tekst o važnosti doručka, utjecaju na uspjeh djece.... i takav tekstić bih odnijela ravnatelju koji bi onda trebalo izdati uputu razrednicima 1. razreda da s roditeljima razgovara o tome odmah na prvom roditeljskom sastanku.
Nama je to napravila učiteljica u 1. osnovne, stalno i uporno ponavlja da se djeca ne šalju gladna u školu, da grickalice i čokoladice nisu užina, da se spakira djeci voće, sendvič, zdravo pecivo.... I zaista ima roditelja koji uporno pakiraju čokoladice. Naravno da onda djeca koja imaju integralno pecivo i LGG s malo zavisti gledaju u te nezdrave užine. Moja M. često zna prigovoriti da prijateljice imaju čips za užinu, ali i sama zaključi: "Moja je zdravija.".
Doručak ne mora biti nešto ekstra: ako roditelji hoće da djeca doručkuju stvarno nije problem da navečer naprave sendvič. Naravno da bi srednjoškolci to trebali raditi sami, ali, ako nemaju tu naviku, a i veće su im potrebe za snom zbog kasnijeg odlaska na spavanje, moje je mišljenje da taj zadatak trebaju preuzeti roditelji. U tim mladim glavama je sve samo ne briga za zdravlje i razmišljanje o budućnosti.

[Ivana2]

I ja mislim da bi radionice pomogle, pogotovo kad bi se takvo što uvelo kao obavezni dio nastave još od prvog osnovne.
Npr. kad bi svaka učiteljica od 1. do 4. svakog dana ujutro izdvojila 15 minuta za razgovor o tome što je tko doručkovao i što bi se fino (i zdravo) moglo pojesti, tada bi se postigao diskretan pritisak na roditelje koji djeci ne pripremaju doručak, a i na djecu da si sami uzmu nešto za pojesti, ako su baš toliko zanemarena da i to ne bi pomoglo. Mislim da bi takav sustavan utjecaj morao djelovati na sadašnje mališane.
Ja stvarno mislim da se po pitanju prehrambenih navika jako malo može utjecati na odrasle.

[Ancica]

Ragovaraj s ravanteljem/ravnateljicom o tom problemu i vidi jel moze on/a napisati pismo/obavijest roditeljima u kojem ukratko objasnjava problem na koji nailazite (gubitak energije, motivacije i snage ucenika za pracenje nastave uslijed nezadovoljavajuce prehrane) te s molbom da roditelji iskoriste svoj utjecaj na djecu kako bi ona pojela zdrav dorucak prije ili na putu do skole, te da im omoguce/posalju ih u skolu sa zdravim gablecom tipa komad voca i voda. I onda svakom uceniku u skoli uruciti taj papir da odnesu roditeljima.

Ne cekati na roditeljski (ali, naravno, na njemu razgovarati i o toj temi).

[Ancica]

Ovo sto je ivarica predlozila je isto super.

[ninochka]

meni je suludo da roditelj brine što će doručkovati 16-godišnjak :shock:
i čisto sumnjam da 30 od 32 obitelji nema baš NIŠTA u kući i frižideru što bi oni mogli pojesti

[mim]

meni je suludo da roditelj brine što će doručkovati 16-godišnjak :shock:
i čisto sumnjam da 30 od 32 obitelji nema baš NIŠTA u kući i frižideru što bi oni mogli pojesti

U pravu si što se svega tiče, ali ako roditelj nije razvio kod djeteta u ranoj dječjoj dobi potrebu za doručkom i naviku da ga pojede/sam spremi onda je ipak bolje da mu za početak roditelj spremi nekaj za pojesti nego da ode gladan. I baš ta djeca od 16 godina odgađaju odlazak u školu ujutro, prekasno ustaju jer su prekasno otišli na spavanje i bolje je da išta pojedu (makar to spremio i roditelj) nego da čekaju do 11 sati užinu, a i onda je pitanje što strpaju u sebe.
Jesam za samostalnost i odgovornost, ali između dva zla birat ću manje ako M. neće sama raditi doručak. Dakle-ako sebi spremam šnitu kruha s putrom i grijem mlijeko-napravit ću i njoj. A ako u to vrijeme neću biti kod kuće nadat ću se da sam joj do srednje škole usadila želju i potrebu za doručkom i da je zapamtila da je no stvarno važan.
Uostalom, doručak se napravi za 5 minuta pa čak i da nebrižnom srednjoškolcu napravimo nekaj za jesti-nije to tak veliki gubitak vremena za roditelja, a djete ima 5 minuta više sna i prisiljeno je utrpati taj doručak u sebe jer će se vidjeti da ga nije pojelo .

[Zdenka2]

Mislim da je pretjerano reći da je suludo spremati 16-godišnjacima doručak. Pogledajmo malo u prošlost, tko si je sam kuhao u toj dobi? Ja sam bila previše u snovima i u knjigama da bih mislila na hranu... Ali, teško je s djetetom koje naprosto ne želi jesti, ni u 7, ni u 8, eventualno u 9.30-10.00.

[Ivana2]

Doručak je izuzetno važan, ali i o drugim obrocima treba voditi brigu. To stvarno nije lako. Zapravo, kad dijete krene u školu, roditelju je sve teže kontrolirati kakvu hranu dijete unosi.
Budući da M. (2. o.) ne ostaje u boravku, baka kuha svaki dan ručak, ali mu baka, kad on negoduje zbog variva, spremno peče jaja na-oko ili kroasane ili već nešto bez veze. Zato svaki dan za pauzu idem doma ručati ko policajac, a onda moram duže ostati raditi. Nadam se da će to kod njega stvoriti potrebu za toplim obrokom za ručak jednom kad bude sam odlučivao kako će se hraniti.

[mim]

Pogledajmo malo u prošlost, tko si je sam kuhao u toj dobi?

Ja sam si kuhala i to samo zato jer nisam bila zadovoljna "gastronomskom ponudom" kod kuće . Ali-ne očekujem od M. da ponovi moje iskustvo.

Poanta ovog svega nije treba li ili ne šesnaestogodišnjaku raditi doručak nego kako promijeniti svijest roditelja i djece i kako ih na lijepi način potaknuti da se brinu o tome što jedu i kad. I to ne sa šesnaest nego od ranog djetinjstva.
Meni se čini da roditelji premalo potiču djecu da jedu zdravo. Mi ne forsiramo zdrave namirnice "pod moraš", ali u kući većinom držimo zdravo pa se onda tako i hranimo. To ne znači da M. ne dobije paštetu, pomfri ili već kaj god. Ako traži-kupimo joj, ali u frižideru toga nema.

[mala laia]

meni je suludo da roditelj brine što će doručkovati 16-godišnjak
i čisto sumnjam da 30 od 32 obitelji nema baš NIŠTA u kući i frižideru što bi oni mogli pojesti

meni uopće nije suludo! ako se brinemo o školi u koju idu- pomažemo im sa gradivom i sl., ako se brinemo sa kime se druže, zašto nam je onda suludo kako se hrane!? Brinemo se na način da im osiguramo osnovno:

Meni se čini da roditelji premalo potiču djecu da jedu zdravo. Mi ne forsiramo zdrave namirnice "pod moraš", ali u kući većinom držimo zdravo pa se onda tako i hranimo. To ne znači da M. ne dobije paštetu, pomfri ili već kaj god. Ako traži-kupimo joj, ali u frižideru toga nema.

Danas sam ih pitala da li bi htjeli da tako doručkujemo i svi su se oduševili!!! Kako to ako ne vole jesti ujutro?
Imam osjećaj da njima jednostavno nedostaje organizacije, koju ne mogu provoditi ako ne znaju kako!

...i btw, nemam cijele razrede, nego polovice, dakle, max. njih 15...
...razgovor sa ravnateljem, hm, mogu probati, ali misam previše optimistična...

[mim]

Danas sam ih pitala da li bi htjeli da tako doručkujemo i svi su se oduševili!!! Kako to ako ne vole jesti ujutro?
Imam osjećaj da njima jednostavno nedostaje organizacije, koju ne mogu provoditi ako ne znaju kako!

Savršeno!!! A usput se može naučiti što sadrži ovojnica pšenice, što su to brzi i spori ugljikohidrati, u čemo sve ima proteina.... Njima će biti zabavno, nešto će naučiti, a možda se i navike promijene.

[BusyBee]

Meni nije suludo brinuti kako se hrani moja 16-godisnja kcer, ali bi mi bilo suludo da joj ja pripremam dorucak, osim ako ne radim nesto kuhano pa kuham za cijelu obitelj ili, kuckuckuc, kcer prolazi "debela sam" fazu i pokusava eskivirati dorucak.

Iako, djeca koja sa 16 godina nemaju naviku doruckovanja - njihovoj cijeloj obitelji treba promijeniti navike pa treba definitivno ciljano ici informirati i educirati i roditelje i djecu.

[BOBO]

Ideja nije uopce suluda, ali je cini mi se to borba sa vjetrenjacama.Nazalost nasa zemlja je okolina gdje samo nekolicina ljudi razmislja o tome sto,kako i kada jede.Pricati o sporim i brzim ugljikohidratima, vitaminima i mineralima,vaznosti ucestalih obroka i nacinu pripreme istih za neke je totalna apstrakcija.Mozda ne zato sto ih to ne interesira i nije vrijedno spomena, vec zato sto su danasnji mladi roditelj u trci za vremenom, i hrana je naravno najnebitnija stavka u cijeloj prici.I da, treba osvjestiti tu djecu, jer mislim da kad se radi o sesnaestogodisnjaku je vec ionako besmisleno ocekivati da ce roditelji moci utjecati na promjenu njihova stava. Ima nekoliko razloga, kao prvo roditelji ne razgovaraju sa svojom djecom jer nemaju za to vremena a mozda ni potrbe, a drugo je sto vecina sesnaestogodisnjaka smatra svoje roditelj bezveznjacima i totalnim frikovima i necool osobama.Aako i medu njima ima djece koja su donekle prehrambeno osvijestena ubrzo gube bitku i radi opstanka ulaze u masu.Isto se desava i meni. Evo primjera: Sjedimo u restoranu i dolazi nam hrana, tu je bila riba sa rostilja, povrce za zara, blitvica i velika zdjela mjesane salate.Nas stariji sinko( tada 5 i pol god)uzima zdjelu sa salatom, stavlja ju pred sebe i sa svim gustima grabi velike zalogaje pomidora, motavilce i radica. Stol do nas sjedi familija sa deckicem koji je otprilike njegovih godina i kada ga je vidio da on tu zdjelu ispred sebe prazni, na sav glas je uzviknuo: "Mama vidi onaj decko jede salatu".Cijeli restoran je zasutio i sve velike oci bile su uperene u moga N. Onda mi je tuznim ocima rekao," Zasto je tako cudno sto ja jedem salatu, a meni je to tako fino"sada se prica ponavlja u skoli,na hodniku je automat sa slatkisima, grickalicama i napitcima.Polako gubim bitku, nije fora da on zvace jabuku i mavrovicevo pecivo, kad svi drugi samo ubace 5 kune i papaju fini kinder shnitte.NJega bas briga sto mu ja kazem da je to zdravo i da to ovo i ono, kad je naravno najbitnije biti prihvacen u okolini i dobro u njoj funkcionirati, sto naravno ne mozes ako si bilo kako drukciji.

[mim]

sada se prica ponavlja u skoli,na hodniku je automat sa slatkisima, grickalicama i napitcima.Polako gubim bitku, nije fora da on zvace jabuku i mavrovicevo pecivo, kad svi drugi samo ubace 5 kune i papaju fini kinder shnitte.NJega bas briga sto mu ja kazem da je to zdravo i da to ovo i ono, kad je naravno najbitnije biti prihvacen u okolini i dobro u njoj funkcionirati, sto naravno ne mozes ako si bilo kako drukciji.

Bobo, u pravu si što se svega tiče, ali mislim da se mora probati promijeniti navika djece i svijest o prehrani.
Nego, citiram te zato jer je i nama stigao famozni automat. Koliko ja znam-vlasnik istog mora platiti najam školi za mjesto na koje je automat postavljen i u tom poslu se okreću veliki novci. Tko ih prima, za koju namjenu oni odlaze, tko to dozvoljava... ne znam, ali bih voljela znati. Servirati djeci pod nos nešto takvo meni je grozno. Do sad moja M. nije pokazivala znakove patnje kaj ne kupuje u istom automatu. Samo je jednom kupila nešto drugoj curici jer je ova zaboravila užinu. Mislim da bum ja i dalje pakirala zdravu klopu, pričala opet n-ti puta istu priču i nadala se da će ona shvatiti. A protiv automata bi se trebali buniti roditelji. No, na to ne računam jer, ako sam roditelj spakira djetetu čokoladu za užinu sumnjam da će se buniti ako dijete samo kupi istu tu čokoladu.
Danas je roditeljski, baš ću pitati učiteljicu, a i vidjeti kaj drugi roditelji misle.

[Ivana2]

U našoj školi ima automat i ledo škrinja. A ima sigurno i svašta što se ne vidi: psihičkog zlostavljanja među djecom, droga i sl. Djeca moraju s vremenom sama razviti neke kočnice.

[LeaB]

[quote="mim"]

Polako gubim bitku, nije fora da on zvace jabuku i mavrovicevo pecivo, kad svi drugi samo ubace 5 kune i papaju fini kinder shnitte.NJega bas briga sto mu ja kazem da je to zdravo i da to ovo i ono, kad je naravno najbitnije biti prihvacen u okolini i dobro u njoj funkcionirati, sto naravno ne mozes ako si bilo kako drukciji.

Pričaj ti i dalje.
Kod nas je u vrtiću prehrana protivna svemu onomu što bih ja željela. I ja pričam Mii (4,5 god.) što je zdravo i što ne. I neki je dan bio sendvić sa crnim ili bijelim kruhom na izbor. I ona je uzela CRNI. Njena je prijateljica uzela bijeli no to je nije spriječilo da posluša što je zdravo.

[Ancica]

mim, uvijek mozes traziti od skole da automat izbace (udruzis se s drugim roditeljima ako je to potrebno).

Obavezno porazgovaraj s uciteljicom i s drugi roditeljima o tome.

Automati u skoli su koma. Trebalo bi ih zabranit odozgora, iz Ministarstva, u najmanju ruku.

Bas smo neki dan na sastanku Prijatelja skole u koju idu moji klinci (grupa koja se sastoji od entuzijastickih roditelja i koja kroz razna zabavna dogadanja i aktivnosti poboljsava atmosferu i duh skole a ujedno i namice sredstva za stvari koje poboljsavaju klincima okruzje za ucenje), pa je spomenuto kako u Engleskoj Ministarstvo obrazovanja ima program "komad voca dnevno" kroz koji djeca besplatno dobiju komad voca svaki dan za vrijeme gableca. U nasoj skoli cemo krenuti s necim slicnim, u stvari ce klinci prodavat u skoli voce (za sicu) jednom tjedno a dobitak ce ici Skolskom odboru (koji se sastoji od predstavnika svih razreda) za aktivnosti koje bi oni htjeli provoditi. Inace se u skoli potice prehrana zdravom hranom te voce ili povrce za gablec, uz vodu. Ovdje govorim o osnovnoj skoli.

[mala laia]

U svakoj srednjoj školi postoji tijelo koje je jače od ravnatelja, a zove se Školski odbor. Na članovima je da odluče hoće li se takav aparat naći u školi ili neće. Problem je u tome što, kada se biraju članovi odbora iz reda roditelja, nema dobrovoljaca, nego se izabere bilotko! A i onda, naravno, statiraju na sastancima umjesto da se ukljućuju u rad...

[flower]

zar nije ministar donio odluku o ukidanju aparata s hranom???? negdje u 9 mj.??? o tome je pisao jutarnji...

[mim]

mim, uvijek mozes traziti od skole da automat izbace (udruzis se s drugim roditeljima ako je to potrebno).

Obavezno porazgovaraj s uciteljicom i s drugi roditeljima o tome.

Automati u skoli su koma. Trebalo bi ih zabranit odozgora, iz Ministarstva, u najmanju ruku.

U razgovoru s roditeljima prije sastanka ispalo je da su svi prema tom aparatu indiferentni. Svi su pričali sličnu priču: "Moj xy VIŠE ne kupuje." E, sad, možete si misliti kak su baš svi klinci odjednom prestali pohoditi aparat. Nisam htjela potezati na sastanku tu temu jer vidim da nema smisla.
Uostalom, moje dijete mora imati naviku da ne jede sve što vidi, da misli svojom glavom i da jednostavno izbjegne takvu hranu kad god može jer to ŽELI, a ne zato jer joj je ZABRANJENO ili NEDOSTUPNO.
Već mi je dovoljno to što napamet zna gdje stoje zdrave namirnice koje inače kupujemo, što se veseli domaćem kruhu i iz njega prvo bira sjemenke,a kupovni ne želi jesti, što su joj bio-keksići dovoljno dobri da ne traži neke fancy...
Kad bi svatko probao napraviti sve što može da odgoji dijete svjesno toga da njegoov zdravlje ovisi između ostalog i o onom što unosi u organizam takvi aparati bi bili nepotrebni jer ih nitko ne bi koristio, a Mala Laia ne bi imala pospanu i umornu djecu na nastavi. Dakle, sve je ipak na roditelju. Neki su izgleda to zaboravili :/ .

[Ivana2]

Tako i ja mislim, mim.

[mala laia]

Slažem se mim!!!

[Zdenka2]

Ja se slažem da je sve na roditeljima, ali tim bi roditeljima bilo lakše kad bi im škola pomogla.

[mim]

Ja se slažem da je sve na roditeljima, ali tim bi roditeljima bilo lakše kad bi im škola pomogla.

Naravno. A vrijedi i obrnuto. Pa svima bi trebao biti cilj da generacija bude zdrava i osvještena.

Nego, opet priča o hrani. Sutra mojoj M. dolaze dvije curice iz razreda na poludnevni boravak nakon škole. M. mi konspirativno saopći kako one loše jedu u školi i zabrinuto pita kaj će kod nas ručati. Pitam ja kaj ona misli da bi htjele jesti. Veli M. "Nekaj nezdravoga." :/ Objašnjenje je da napravim pomfri i riblje štapiće - to navodno "prolazi".
Predrago moje djetešce!! Nema pojma koliko me s tim usrećila jer sama takvu vrstu ručka naziva nezdravim. Ok, bit će tak kak je rekla, ali će curice sutra dobiti i voćnu salatu s kuhanim žitaricama .
I sad si ja mislim... jesu li roditelji toj djeci dali izbor? Možda bi se nekoj od njih baš svidio čušpajz da joj je ponuđen. Znam da smo svi u strci i da vremena za nakuhavanje nema, ali povrće na lešo je gotovo prije nego polugotova hrana, pekači peku domaći kruh po noći, integralne tjestenine ima u svakom dućanu.... I zašto se onda djeca naviknu jesti "smeće"??? Gdje je greška?

[Zdenka2]

Mislim da je greška u tome što im se i roditelji slično hrane. Kod kuće se stvaraju navike. Moj M. još uvijek odbija dosta hrane koju mi jedemo i koja je zdrava, ali isto tako sve više i više toga prihvaća. Doma ne dobiva pomfrit, hamburgere, pohance i slično, a vani jede to samo kad ide na neki ročkas, ali mislim da samo gricne i ne pojede do kraja. Kaže da su hamburgeri odvratni. Još samo da počne doručkovati.. Kaj raditi s djetetom koje mrzi mlijeko?

[white_musk]

mala laia,odličan pozet sa tvoje strane i kamo sreće da ima više takvih profesora u srednjim školama
Pogotovo mi je drago vidjet da su i tvoji učenici oduševljeni tom idejom.

Isa doručkuje čim otvori oči ,na vlastiti zahtjev i ne vjerujem da bih ga tjerala kad ne bi imao apetita.
Nekad jede voćkicu, nekad pahuljice u mlijeku/kefiru, a nekad samo mlijeko/voćni sok.

U vrtiću uvijek jako dobro doručkuje.

[mim]

Još samo da počne doručkovati.. Kaj raditi s djetetom koje mrzi mlijeko?

Jel vi doručkujete? Možda, ako ste ti i TM u žurbi ne jedete pa vidi od vas da se doručak može preskočiti. Ako doručkujete vidno uživaj u tom obroku. M. će ti doći da ti nekaj priča pa mu reci da ćeš ga saslušati ako ti se pridruži za doručkom. I svakako naglasi kak ti je fiiiiino to što jedeš. Htjet će to podijeliti s tobom.
A mlijeko....hm...probaj s jogurtnom, svježim sirom, bilo kakvim mliječnim proizvodom. Ako hoće jogurt mlijeko baš nije tak važno. Od svježeg sira možete zajedno prirediti namaz: veselit će ga da to radi s tobom. Ne znam koliko ti je M. star, ali možda mu radi unutarnji otpor: tebi je stalo da popije mlijeko, on to osjeti i odbija samo da bi ti skakala oko njega dok ne popije. Krug se zatvori i gotovo je. Prekini ga, ne uzrujavaj se. Kalcij može dobiti i iz drugih namirnica.

[sorciere]

na prvom roditeljskom sastanku u našoj srednjoj školi - RAVNATELJ je objašnjavao roditeljima važnost doručka. i zamolio roditelje da o tome vode računa. objasnio je kako preskakanje doručka utječe na učenje i praćenje nastave.

prehrambene navike roditelja ne utječu nužno na prehrambene navike djece.

ja ne doručkujem. kikica NIKAD ne preskoči doručak. radi frape, rezucka voće, mizli, pahuljice, jogurte... u školu nosi za užinu voće, jogurt, integralne kekse.

ja pojedem pomfrit i pljeskavicu. ona povrće na lešo. ja jedem bijeli kruh. ona integralni. itd...

doručak si radi sama negdje od prvog razreda osnovne. tada je bio malo "drukčiji" od sadašnjeg - ali nikad nije otišla u školu bez njega.

isto tako - u školu je dugo vremena nosila slatkiše, i njih je "morala" imati . nisam joj branila. počela ih je vraćati zdrobljene, i sama odlučila da joj to više ne treba. naime, u školi je imala i užinu, ali uvijek je htjela nešto "za svaki slučaj" :/ .

nije mi bilo svejedno, ali nisam joj branila. samo sam joj naglašavala posljedice hranjenja slatkišima. i uspjelo je.

[sorciere]

Kaj raditi s djetetom koje mrzi mlijeko?

ne siliti ga da pije mlijeko. eto, to raditi. ponudi mu jogo drink, ili nešto tog tipa.

mlijeko mu možeš nuditi, ali prihvati odbijanje. mene su silili da ga pijem - sve dok nisam povratila. :? moj organizam ne prihvaća mlijeko. ni vrhnje. ni neke mliječne proizvode.

zato kikicu nikad nisam silila da jede ono što nije htjela. znala sam ju natjerati da proba (jedan zalogaj, da osjeti okus), ali to je sve. neke vrste hrane je prihvatila onda kad je njoj odgovaralo - i mislim da je tako bolje. sad sama želi probati nešto drugo, i uživa u istraživanju .

[Bubica]

meni je mama radila dorucak do duboko u srednju skolu, ne zato jer je morala nego zato jer je htjela i bila je u prilici (rano je ustajala i odlazila raditi - mene je, kada se probudim, uvijek cekao spreman ). Meni su to jako lijepa sjećanja. I jeli smo dorucak bez obzira sto starci nikada nisu, jedem ga i danas. Za B nisam bas tako sigurna :/ , imamo isti problem kao i Zdenka.

[mim]

Sorciere, čitam o Kikici i vjerujem da se takvo dijete rodi jednom u 10 godina. Vrijedi i za mamu . Ima takve tzv. samoodgojive djece koja jednostavno ne griješe, u svakoj situaciji reagiraju onako kako treba.... Još kad imaju podršku roditelja.... E, onda dobiješ Kikicu!! .

Pričala sam s frendicom čija se mala loše hranila jer je bila stalno na čuvanju kod bake koja maloj ništa nije odbijala. Greške su dugo ispravljali. Počeli su tako da su maloj rekli kako za ručak mora pojesti barem polovicu onog što je skuhano, a kasnije može izabrati za jelo što god želi. Tako je bilo i s užinom: nosi cijeli tjedan ono što joj spreme, a petkom nosi što god želi. Dijete je bilo oduševljeno mogućnošću izbora i polako se navikavalo na zdravo, a odbacivalo ono što je loše. Rezultat je osvještena petnaestogodišnja djevojka koja umjereno pazi na ono što jede, već sama kuha i drži prodike svojim frendicama o zdravoj prehrani. No, to je rezultat velikog truda, početnog živciranja, onda živciranja zato jer nisu smjeli pokazati da ih živcira.... Trajalo je dugo, ali se isplatilo.

[Ivana2]

Djeca su tako različita. Moj M. pije previše mlijeka. Stalno je žedan za hladnim mlijekom. Ima zabranu piti mlijeko i mliječne proizvode poslije ručka, da može normalno uzeti željezo iz hrane.

[Zdenka2]

Joj, Sorciere, nema te vrste jogurta, mliječnog proizvoda ovakvog ili onakvog kojeg nisam ponudila. Ja nikada M. ne silim da jede: mislim da to nije pravi put; ne bi mi pomoglo, jer kad se on ukopa ne miče se; mene su kao dijete silili da jedem, stoput sam povratila mlijeko i sl. tako da nema šanse da ja nekoga silim. Dok je bio manji - negdje do 4 godine nije htio samo mlijeko, ali ga je puno pio s rijetkim čokolinom, kakaom, jeo je voćne jogurte. Mislim, znam da nutrijente može dobiti i iz druge hrane, ali opet me brine što ne želi okusiti gotovo ništa mliječno. Jedini mliječni proizvod koji prihvaća je svježi sir u kuhanim štruklima ili u knedlima od sira. Ali, ja ne znam je li to dovoljna količina mliječnih proizvoda za šestogodišnje dijete.

[marta]

Zdenka, mlijeko je samo jedna namirnica. Ako ju nece, pokusaj se ne zabrinjavat oko toga. Muci te kalcij? Taj u mlijeku i tako nije nesto, a ima falabogu i drugih izvora.
Daj mu caj, svjezi sok, vodu.

[mim]

Mislim, znam da nutrijente može dobiti i iz druge hrane, ali opet me brine što ne želi okusiti gotovo ništa mliječno. Jedini mliječni proizvod koji prihvaća je svježi sir u kuhanim štruklima ili u knedlima od sira. Ali, ja ne znam je li to dovoljna količina mliječnih proizvoda za šestogodišnje dijete.

Da možda nije alergičan na laktozu pa instinktivno odbija mliječne proizvode?
Mliječni proizvodi, sami po sebi, nisu tako neophodni ako dijete kalcij i proteine dobiva iz drugih namirnica. Dobro prouči tematiku i posavjetuj se s nekim tko dobro vlada tim područjem da ti izračuna što bi dijete trebalo pojesti ako ne jede mliječne proizvode. Mislim da to nije problem.
Kod nas je problem kao i kod Ivane2: previše mlijeka. Ne znam koje mlijeko dati: punomasno, obrano.... M. ima 9,5 godina, ne znam koje da joj dajem budući da ga može popiti i litru na dan. Zna netko???