Karlo ima 18 dana i izluđuje me svojom ljubavi prema mojoj ciki.

Ujutro oko 5, 6h je buđenje i od onda pa do popodneva ne silazi sa cike. (Od 17, 18h pa do jutra uglavnom spava i budi se svaka 3h)
Osjećam da vuče, ima 5-6 pokakanih pelena, dobiva na težini, sve za 5... Ali praktički ja 10tak sati dnevno konstantno dojim!!!
Radi se o kratkim podojima, traju svega 5, 10 minuta, slijedi plakanje, mijenjanje pelena, pa opet cika, sad možda malo manje, pa plakanje, pa nošenje, pa cika, pa maženje, pa cika, pa pelene, pa cika i tako non stop! Zaspi jako kratko - najdulje pola sata!
Često se desi i da povrati (ne bljucne, bude dosta) pa se zakašlje i počne štucati i šta traži? Ciku! Ne znam šta da radim... Dovodi me do ludila.

A tu je i okolina koja me savjetuje da se oglušim na plakanje pa će prestati. Ali on ima samo 18 dana! Kako da tako maloj bebi idem uvoditi red???

Da li je problem u mojoj prehrani? Šta bi uopće trebala jesti? Jeli uopće problem u dojenju ili jednostavno karakteru bebe?
Kako to preživjeti?