Ententini, čestitam :D !!!
Shanti, drago mi je zbog vas i želim vam sreću!
 |
|||
|
|
|||
Ententini, čestitam :D !!!
Shanti, drago mi je zbog vas i želim vam sreću
Čestitam!
Pravi baby boom na ovom podforumu!
Hvala ti, draga Inaina33 prvotno napisa
Shanti, drago mi je zbog vas i želim vam srećuNadam se da će nas stići obraditi do godišnjih odmora. Vidjela sam da su neki slali molbe centrima i prije dovršene obrade; ako ćemo čekati kraj obrade, vjerojatno ćemo dočekati i kolovoz, a tad mi se čini da baš ne bi bilo idealno slati molbe... Ono, pola ekipe na godišnjima, ostalima vruće i možda su preopterećeni poslom jer je ekipa prepolovljena...
Da pošaljemo negdje usred obrade, u lipnju ili pričekamo završetak obrade i pošaljemo početkom rujna, kad će se svi odmorni i puni snage baciti na posao, pa možda i skoncentriranije pogledati našu molbu... :?
I još velikiza mamu Sanju74...
Imaš PP jer se bojim da smo ovdje ipak off topic.
Čestitam , Ententini! :D
cestitam od srca!!!!!! i jos i mene zanima tko je doticna i kako doci do nje???moze i na pp
Shanti, mislim da je uvijek bolje poslati molbu što prije. Sjećam se da je i mene mučilo što će biti s mojom molbom koju sam poslala u srpnju - pet dana nakon toga zvali su me zbog mog sina.Hvala ti, draga InaShanti, drago mi je zbog vas i želim vam sreću
Da pošaljemo negdje usred obrade, u lipnju ili pričekamo završetak obrade i pošaljemo početkom rujna, kad će se svi odmorni i puni snage baciti na posao, pa možda i skoncentriranije pogledati našu molbu... :?
ententni, super vijest! Čestitam!
A Eris i sve ostale koji nas žele upoznati u živo, i vidjeti moju krasnu dječicu, kad se rode moje kćeri pozivam na jedno druženje u vrtu naše kućice
Ententini, bas me obradovala vest o jos jednoj mrvici
i mene zanima
I ja ću biti tata, hvala na pozivu. Zaista vjerujuem da čuda se dešavaju, evo upravo brojim prve trudničke dane, a iza sebe imam 3 godine prave borbe. A trudna sam ostala"slučajno". Tako da želim da vjerujem da se dobra karma neće zaustaviti s nama, nego da će puno njih slijediti naš put. A zaista volim da čitam ovaj podforum, definitivno je najpozitivniji na rodi, jer je nesebičan i tako pozitivan, da svako malo virnem šta vam se dešava.
Faja curke!!!
:D :D ja još ne vjerujem i svako malo gledam onaj prvi + na kućnom testu! :shock:
ententini cestitam od
prekrasno
Čestitam ententini :D :D :D
Ententini, čestitam!
Prije 3 godine posvojila sam prekrasnog 4godišnjaka kao single parent. Rom. Prekrasan, kao da je jucer dosao iz Indije. Živim s mamom. Reagirala je: neće cigo u moju kucu. Khm. Ja sam joj tad rekla da nisam pala s marsa nego me ona i rodila i odgojila zajedno s tatom tako da mi nisu vazni ni boja ni rasa ni vjera i da ne znam zasto misli da cu sad ja uzeti u obzir i podrzavati njenu predrasudu prema romima, jos sad me iznutra pocne tresti kad se toga sjetim. Prijateljica, koja je zavrsila socijalni rad, me upozorila upravo na one stvari koje sam vec procitala u prijasnjim postovima, da je u HR lakse s posvojenim crncem ili kinezom nego romom.
Svi moji prijatelji bili su mi velika podrska iako je bilo onih koje je mucilo da li cu imati, sama, dovoljno snage da se borim i s predrasudama, uz sve ostalo.
Sad mu evo teku zadnji vrticki dani, gdje mu je bilo toliko lijepo da se rasplakao kad je shvatio da se s nekim od prijatelja i tetama mora rastati. Imao je samo jedan "upad" tijekom prve godine, kad je dosao oz vrtica i placnim glasom rekao da mu je jedan tomo rekao da je "cunac". (Moram spomenuti da je on potpuno zdravo i bistro dijete, koje je u udomiteljskoj obitelji bilo toliko zapostavljano pa je govor bio na razini prosjecnog dvogodisnjaka i bilo ga je jako tesko razumjeti.) U prvi tren nisam shvatila sto se dogada a onda sam se nasmijala i rekla mu, reci tomi ako ti to opet kaze, da ti nisi crnac, i usput provjerila zna li on uopce sto je to. Naravno da nije znao. Prvom prilikom, na televiziji sam mu pokazala crnce i vidjela da mu je laknulo. Tko zna sto je zamislio u svojoj glavici. A onda je nakon par dana dosao i rekao da mu je sad tomo rekao da je cigan. Uh, ubolo me opet posred srca, al sam duboko uzdahnula i rekla mu, ok, reci tomi da je ovaj put pogodio i pitaj ga da li mu je mozda zao sto on nije. Ma znam da je to bilo nezrelo od mene ali nisam se mogla suzdrzati, al sam bar to izrekla blago bez ljutnje i pomalo u sali.
Ali istina jest da je on neko vrijeme bio nesretan sto je tako taman i skoro svaki put kad bi se tusirao, znao bi reci, da bi htio biti zuti a ne crni. Khm, i bijeli kruh mu je zutiJa bih mu na to odgovorila da se rodimo u nekoj boji i to ne mozemo mijenjati, i bla bla. Sad to vise bas ne spominje. Susjedi i rodbina prihvatili su ga kao mojeg sina, najnormalnije, sto su u sebi mislili ne znam i nije me briga.
Cesto znam cuti primjedbe, na placu, u ducanu...ah kako si ti pocrnio, prije bih se na to trznula, sad se samo nasmijem, i idem dalje.
Ona moja mama s pocetka price, zna reci da uopce ne moze zamisliti zivot bez njega iako vidim da predrasude jos postoje (kad ga vidi s kartama u ruci, zna reci da je to urodeno, i slicno), i to nije lako slusati, ali nastojim se ne osvrtati odnosno ne pridavati nikakvu paznju.
Sto ce i kako ce biti u skoli, ne znam, naucila sam rjesavati probleme kako dolaze, ali jedno znam, jao si ga onome tko ga bude gnjavio
Uh, mogla bih jos puno toga, ali mislim da je i ovo previse
Samo jos jedno na kraju.
Ni u jednom trenu nisam pozalila, dapace, mislim da je to najbolja odluka koju sam donijela u zivotu, i uopce ne mogu naci rijeci kojima bih izrazila u kojoj mjeri je obogatio i oplemenio moj zivot.
Sanja48, svaka čast, prelijepa priča
Dobrodošla u društvance
Sanja48 stvarno prekrasno!
predivno
Divna priča! :D
Prekrasno
Cestitke od srca! Predivno!
Neka bude sto vise ovakvih toplih ljudskih prica!
Prekrasna priča, piši nam i dalje o svom sinu i vašim dogodovštinama.
Jednom sam na zamjeni u vrtiću bila u skupini koju su pohađali brat i sestrica Romi koje je posvojio singl otac. Djeca su bila tako predivna
Sanja48 i tebi istoi veliki pozdrav!
Jooooj Sanja kako divno!!!!!!!
Sanja48, dobrodošla i hvala na podijeljenim iskustvima.
Sanja
Tako je lijepo pročitati kada se napokon susretnu mama i njeno dijete. Bez obzira na boju.
Što se tiče predrasuda...Živim u Rijeci. Ovdje na jednoj gradskoj plaži se kupa i dosta Roma. Nije da su samo oni, ali eto suretnemih. Meni je ta plaža na 10 minuta od kuće pješke i naravno da se tamo idem kupati s djetetom. Sama sam s njom i stvarno mi se ne da ići s autom daleko. Jedna prijateljica mi je rekla: Pa šta tamo ideš? Tamo su Cigani. Ne bi ja. A ja ovako :shock: pa ovakoŠto misliš da će ti se dogoditi ako ih sretneš? Ma mislim, gluposti... A moje dijete onako bijelo ko sir da ručicu jednoj Romkinji vršnjakinji, crnoj ko ugarak, pa skupa se idu igrati i trčati po plaži. Djeca su divna i neiskvarena.
suretnemih... susretnem ih
Moja M. je romskog podrijetla. Prava je mamina garava smišnica, s onim crnim okicama, kojima u trenu okrene kad joj nešto nije po volji. Dosad nismo naišli na nikakve ružne komentare, svi iz naše okoline su tu činjenicu njezinog podrijetla najnormalnije prihvatili.
Što će biti sutra, kad krene u vrtić, školu, kad odraste, o tome sad ne razmišljam, kako problemi budu dolazili tako ćemo ih i rješavati. Vjerujem u sebe da ću kad dođe do toga, taj dio odraditi onako kako je najbolje za moje dijete. Moja M. je dijete ko svako drugo, različitom je samo čini tamnija put, tamna kosica i okice. Mami svojoj je jedinstvena, posebna, prekrasna baš takva kakva je.
Bok curke! Ja sam na drugom podforumu ali evo da vam se malo ubacim. Ajde zamislite kak mene gledaju po gradu. Moja kćer je Etiopljanka i crna ko ugalj, savršena i prekrasna. Svi me gledaju kad je guram u kolicma. Al OK je kad smo same, imam i biološkog sina koji je izrazito svijetao tak da me doktor stalno pita : jeste sigurni da mu ne treba željezo? Ma ne treba, i ja sam bljeda ko duh sam se kvarcam pa je OK. Kad idem s njih dvoje po gradu svi se okreću i gledaju. Pa šta, imaju kaj i vidjet. Ja sam najponosnija mama na svijetu sa svojom bitangom i princezom. Samo me jedan konobar pitao jesu li oboje moji a kad sam odgovorila da jesu pitao me kako. Rekla sam mu da mi je sin iz prvog a kćer iz drugog braka. Ajde zamislite reakciju...Sve u svemu ništa se ne brinite i ne obazirite na koje kakve komentare, pa ti vas ljudi niti hrane niti oblače. Djecu treba pripremiti za život da se bore protiv predrasuda ali i da budu svjesni da će toga uvijek biti. ALI, uvijek će biti i onih normalnih ljudi koji takve razlike neće niti primjećivati.Meni su mali Romi predivni i zato samo naprijed!!!Puno sreće svima!!!
Anemona i Kompas
Kompas, tvoja priča je zaista divna. Želim tebi i tvojoj djeci puno zdravlja. Zanima me koliko se čeka na posvajanje romske djece? Dal to ide nešto brže?
Koliko sam ja informirana - da.
Mislim da ni romske djece nema puno za posvojenje, pogotovo ne sasvim malene.
Što se tiče romske djece, za njih nisu zainteresirani svi potencijalni posvojitelji, ali ipak jedan veliki broj posvojitelja je, onako odoka mislim da je oko 40-50% posto posvojiteljA zainteresirano za romsku djecu, tako da konkurencija je manja ali je ipak još uvijek velika, pogotovo za skoroz malu dječicu.
Mi bi željeli posvojiti i romsko dijete i to ističem kad zovem centre koji bi mogli imati romsku djecu pa još uvijek ništa.
Ja sam, u jednom periodu svoje potrage za drugim djetetom, pouzdano znala da u jednom centru imaju malu romsku djevojčicu za posvojenje i mnogo puta sam tamo zvala i pitala za to dijete, a oni su mi uvijek tvrdili da nemaju dijete i to uvijek vrlo neljubazno. Po tome bih rekla da su imali druge posvojitelje u vidu, to jest da nije baš istina da romsku djecu nitko neće.
Kad smo se bili predstaviti u jednom CZZS-u kao potencijalni posvojitelji, istaknut nam je od strane soc. radnice pozitivan slučaj kako posvojenje može i brzo proteći na primjeru dvije male romske bebe od iste majke, to je bilo pred par godina, doduše.
e lude li zene
moj sin je tamnoput, a nije Rom, i uvijek i svugdje mu dobacuju da izgleda kao da je izasao iz meksicke sapunice, da je jako pocrnio usred zime, ili da je toliko crn da izgleda kao da je prljav (djeca mu isto govore da je Cigan, ali to govore svakom djetetu bez obzira na put)...meni su svi ti komentari jako dragi, jer uistinu ima prekrasnu put (djeca mu isto govore da je Cigan, ali to govore svakom djetetu u svadji bez obzira na put)...Tako ni ti nemoj uzimati srcu komentare na racun njegovog tena
ja razmisljam o udomiteljstvu, ali o toj temi sam sa MM na "Vi", ali polako cemo mi njega smeksati
(mada moram priznati da i ja imam uvrijezene stereotipe prema njima: naime, smatram ih naprosto neodoljivima)
evo prati vas već toćno danas godinu dana,tad smo krenuli u potragu za našim anđelićem,priznajem da je u startu MM bio za temu ..pa ako
može onda u trćoj opciji dijete romske nacionalnosti,ja sam bila odmah ushićena(bez lažne skromnosti,to su mi najslađa dijeca,najljepša)pa su me pokušali uplašiti sa genetikom,navikama,sazrijevanju itd..malo sam se povukla i čekala da vidim šta će biti,zovem svaki mjesec centre i oni koji imaju romsku djecu a ja ih hoću ,opet me i ne kontaktiraju,kao da nisam na redu..stoga izvlačim zaključak,hvala bogu ima normalnih ljudi koji neprave razliku i eto danas sam saznala da id.tj.dogovaram termin odlaska da upoznamo jednog malog anđelčića,dječja soba nam je gotova,sama sam kreativno uredila zidove,u bojama aure su krugovi na zidu-tako posložene boje potiću svaka za sebe,ormar je ko iz davnine kao i krevet iz ikee koji se od krevetića malog proširuje do 2metra... zavjese sam objesila drugi dan božića,za koji sam se nadaladaćemo ga slaviti u troje...
ni na kraju pameti mi nisu pitanja ni strahovi za boju kože i prilagodbaglede toga.
glava mi je puna strepnje,kako će to izgledati prvi puta...šta da radim,dali da mu ponesem-a ja bih-medu i još nešto..mislim neznam dali ćemo i gdje biti,to ću saznati id.utorak kada ćemo dogovoriti točan dan odlaska.ima li tko iskustva da mi kaže-kako to izgleda,koliko vremena imate za taj prvi susret,dali ću ga uopće vidjeti direktno ili ....a šta ako se on previše vezao za udomitelje i neželi promjenu.znam da ćeon to osjetiti da sam došla sa namjerom da želimo da bude sa nama.......mislim da ne paničarim,ali me hvata jeza da možda neće htjeti komunicirati sa nama...
ADUD, dobrodošla!
Dobrodošla!
Kad ćeš dogovarati termin vašeg dolaska, raspitaj se u kojim okolnostima ćete upoznati dijete. Hoće li to biti u domu, kod udomitelja, u CZSS, u vrtiću. Pitaj hoćete li moći razgovarati s njime i bi li u tom slučaju bilo zgodno da mu donesete nekakav poklon. Možda i u centru znaju što tog dječačića jako zanima? Koliko ćete vremena imati na raspolaganju, kako će susret biti organiziran, ovisi o praksi tog centra i specifičnim okolnostima vezanim baš uz to dijete.
Koliko je dječak vezan uz udomitelje (ako živi kod njih) možda ćeš doznati na razgovoru u centru. Ako je jako vezan, na udomiteljima i centru će biti da ga postupno pripremaju na odlazak u njegovu novu obitelj. Vjerojatno ćete ga u više navrata posjećivati i kroz te posjete pripremati ga za, možda, neke vikende kod vas, prije nego što vam dođe za stalno.
Prvi kontakt bi mogao biti jednostavniji uz neku igračku koja će ga zaintrigirati. Čini mi se da bi bilo zgodno, za dječačića te dobi, da to bude nešto što možete zajedno "proučiti" i o čemu možete početi razgovarati, nešto što ima neke funkcije... Male dečke bi mogla zanimati nekakva zanimljiva vozila koja imaju neke funkcije (bageri, kamioni, na kojima se neki dijelovi podižu, otvaraju?), transformeri, neki likovi iz crtića, doduše, s ova dva zadnja prijedloga bi se moglo lakše fulati ako baš takvu, trenutno popularnu igračku, ima u domu/kod udomitelja/u vrtiću. Medo nam svima uvijek padne na pamet, možeš i njega imati u rezervi. Mame dječačića te dobi bi ti mogle prišapnuti tajnu o tome što bi i sramežljivije dijete te dobi moglo privući.
Sretno!
Posljednje uređivanje od Shanti : 14.01.2011. at 00:44 Razlog: tipfeler
Nama su tete iz Centra naše cure prišapnule što ona sakuplja, tako da smo za prvi susret to i nabavili+blokić, slatkiše...
Mučile su me iste brige kao i tebe, ali je nakraju susret prošao bolje nego sam očekivala. Ona je znala tko smo mi, najprije smo malo pričali svi zajedno ( udomiteljica, soc. radnica, naša kći i mi ), zatim smo nas troje išli u njenu sobu, gdje nam je pokazala što god je imala. Na kraju smo je zamolili da nas povede u šetnju gradom ( ona je starija od vašeg dečkića, školarka ), mi smo pili kavu, ona jela sladoled... Vratili smo je udomiteljima za negdje 2 h.
Za dečka njegove dobi mogu biti i zanimljive slikovnice s raznim vozilima ili životinjama.
Toliko za sada, ako te još što zanima, pucaj....
Da i ja koju prozborim na ovu temu.. Prvo dete koje nam je dato na hraniteljstvo bilo je mali Rom, preslatko, živahno dete, velikih pametnih okica. Obožavali smo ga svi po kući. Kod nas je proveo pola godine i u tom periodu naučio da hoda (joj, naša leđa), počeo da priča (trudili se da ne reagujemo na mama i tata, a srce nam se topilo) i proslavio prvi rođendan. Usvojila ga je divna, mlada romska porodica iz drugog grada, mesec dana su svaki vikend dolazili na adaptaciju. Ko god je i pomislio da ima predrasude, samo je trebalo njih da upozna. Predivni, topli, neposredni...prvi put su došli skoro stidljivo (ko zna kako su pomislili da ćemo ih primiti), a onda su bili tako dragi i prijatni - da iako smo se radovali što se adaptacija završila i anđelak ima mamu i tatu - bilo nam je i pomalo žao što se nećemo viđati..
Inače smo puni anegdota iz tog perioda, mm je tamnije puti i jednom prilikom sam sa njim, mališanom i bebom kou smo tek dobili na hraniteljstvo čekali u DZ, neku kontrolu..A. tek prohodao, pun energije šparta hodnikom, ja držim bebu, a mama do mene sve pažljivo prati.. Na kraju će: "Sladak vam je mali, baš liči na tatu!" I danas ga zezam na tu temu..
Kad smo MM i ja volontirali u dom uza nezbrinutu djecu, došle su dvije bebe romi u stanju pothranjenosti, to je bilo pretužno za vidjeti, glavica bebe od 5 mjeseci a tijelo kao novorođenče, ali iz tjedna u tjedan oni su toliko napredovali, da već za mjesec dana nebi mogao pogoditi u kakvom su očajnom stanju došli. Osim toga oboje su imali tako zahvalan karakter, časne ih nisu supuštale iz ruke jer se na te ogromne smeđe oke i osmjesi stvarno nisi mogao ne osvrnuti. Jako su rano prohodali i i dječak i djevojčica i čagali ko šašavi i bez muzike. MM i ja smo znali govoriti da ćemo se vratiti po njih kad naše bebe malo poodrastu. Na žalost nisam kasnije saznala što je bilo s njima. Mi smo bili kumovi jednom drugom dječaku i ivolontirali smo do njegovog posvojenja. Št osam zapravo htjela reći, ako i ima nešto u genetici u slučaju ove dječice to je bilo samo velika prednost- veseli, otporni, spretni, prilagodljivi. Naravno da jesvko dijete osobo za sebe i ovo ništa ne mora značiti, ali eto, ako ćemo o stereotipima ovi su pozitivni. Časne su nam pričale da se romska djeca teže usvajaju i da se za njih i djecu s posebnim potrebama češće dozvoljavaju međunarodna posvojenja kako bi imali kakvu šansu. Možda se nešto promjenilo od onda, ne znam.
mi u našem posvojenju nismo apsolutno od prvog dana radili nikakve razlike.. nikada nam romsko podrjetlo nije stvaralao nikave dodatne osječaje ,prepreke ili išta slično, jedino mi je zapravo bilo strašno što se to tako naglašava
ali eto.. na kraju se ustanovilo da ipak i to što smo željeli djete bez obzira na porjeklo i nacionalnost nije ubrzalo naš proces. znaći ipak ima ljudi koji razmišljaju kao mi (i izgleda sve više)
Sanja48 stvarno prekrasno!
I meni se čini da je tako. Malo pomalo, predrasude se razbijaju.ali eto.. na kraju se ustanovilo da ipak i to što smo željeli djete bez obzira na porjeklo i nacionalnost nije ubrzalo naš proces. znaći ipak ima ljudi koji razmišljaju kao mi (i izgleda sve više)
ADUD, dobrodošla!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
