Upravo tako, radilo se o posvojenoj ili neposvojenoj djeci.
I o nama kao roditeljima... i o našim roditeljima... i o njihovim roditeljima. To što što generacijama odgajani po sličnom obrascu čini nas "ovima ili onima" (u nedostatku boljih riječi). Čim se nekoga izvadi iz nekog obrasca i stavi u neki drugi, dijete ga prihvati i bude modelirano na drugi način. I super da je tako, jer to daje priliku da se neuroni drugačije povežu, a rane zacijele.
Čokolada, žao mi je ako su ti moje riječi zvučale grubo, vjerujem da svi u konačnici mislimo i osjećamo isto... mene možda samo malo više boli ta nepravda koji Romi i kao pojedinici i kao skupina (kroz stoljeća) trpe. Bez stvarne osnove. I bez puno šanse da se išta promijeni, jer za tu šansu su potrebne dvije strane... i oni i mi.