Adud, sretno! Nismo još došli do faze posvojenja (trenutačno imamo "situaciju" koju ćemo nadam se sto prije rijesiti), ali ne bi dvojili oko toga da posvojimo dijete drukčije rase/nacionalnosti, niti mora biti potpuno zdravo. Jedna moja prijateljica ima dijete sa strancem, mali je tamni, ona svijetloputa, uopće joj ne sliči, a njen je, a mm je tamnoputi pa bi dijete u svakom slučaju bilo na bilo koga slično. Znam ljude koji su posvojili dijete,a to dijete im toliko sliči kao da je genetski njihovo. Ma nije to ni bitno, ko kome sliči, moja šogorica je sličnija meni nego svom bratu, sve je to relativno. Sve su to samo predrasude i nekakav strah od nepoznatog tj strah od toga kako ću se ja nositi s tim. Radim s djetetom s posebnim potrebama i općenito se družim s tim ljudima i većina "zdravih" ljudi kaže kako ih žali, a ne kuže da oni žive u drugačijem svijetu i kako treba gledati srcem-oni često imaju nesto što nam fali, a da ne kažem kako su iznimno hrabri i puni ljubavi , ja se uvijek napunim nekom snagom nakon što se podružimo....