Dragi svi,
nije me bilo neko vrijeme na forumu, puuunnno obaveza od kada su curke stigle kod nas.
Samo kratko,
ja sa svojom rodbinom nisam i neću raspravljati o porijeklu svoje djece, mislim da ih se to uopće ne tiče, a valjda radi mojeg stava nitko mi se ni ne usuđuje postavljati previše pitanja.
Pitaju moje najbolje prijateljice, na što im one uredno odgovore da nemaju pojma, neka se meni obrate. Naime živimo u maloj sredini, svi pričaju o nama, starija princeza je tamnoputa sa tamnim okama, dok je mlađa svjetla sa plavim okama, prekrasne su jako otvorene. Sad su krenule u vrtić i za sada je sve OK, jako su društvene i komunikativne. Postavila mi je jedna kolegica pitanje, barem sam mislila da je kolegica: da li su naše? Na što sam joj ja odgovorila: Naravno da su naše, čije bi bile. Komentar nije bio na mjestu, naime ona je došla do djeteta umjetnom oplodnjom, Ljudi su ograničeni.

Naravno da su se vremena promjenila, djeca su sve nasilnija, a globalni problem je samo ako si različit, kad malo provrtim film tako je bilo i prije al se nije davalo na javna zvona. Smatram da je djete najbolje pripremiti na odrastanju u svijetu gdje smo svi različiti i dobro je biti različit jer si poseban. Ja ću u tom duhu odgjati svoje cure.

Pozz,