Dakle...evo ja mogu iz prve ruke. U doba posvojenja imali smo biološku kćer i posvojili smo curicu koja je godinu starija i romskog podrijetla. Letimično sam preletjela prijašnje postove, ali u biti moja priča je vrlo kratka: kad smo posvajali nije nas bilo briga ni za podrijetlo ni boju kože, željeli smo dijete. Istina imali smo granicu što se tiče dobi, a i ona je bila relativna. Na kraju smo dobili najbolji mogući zgoditak. Mlađa kćer je dobila najbolju frendicu i sestru...mlađa kćer koja je po prirodi povučena napokon je uz stariju postala otvorenija i jednostavno je na neki bnačin procvjetala. Naš najveći problem je bio što je starija odrastala u udomiteljskoj obitelji gdje se govorilo nekom mješavinom romskohrvatskog jezika, tako da joj i dan danas nedostaje riječi u vokabularu. Ona je otvorena prema svima, prekrasno dijete, unatoč poteškoćama koje ima s jezikom kojeg još uvijek zapravo uči odlična je učenica. U međuvremenu smo dobili još jednu kćer i njih dvije su najviše povezane.
Što se tiče okoline, nitko ni ne dovodi u pitanje da je jedna od naših kćeri posvojena. Na plaži su mi neke gospođe znale govoriti kako je ona brzo potamnila, ja se složim i odem svojim putem :D S obzirom da srednja brzo potamni, iskreno po puti nema ni velike razlike među njima. Naprotiv, više se borim sa bapskim komentarima kako imam tri cure i šteta što jedna nije muško, pa ih onda na kulturan način pošaljem u rodni krajBudimo realni, ljudi koji će komentirati su isti oni koji bi komentirali i zašto ste taj dan obukli crnu vestu, a ne plavu, a drugi neće ni primijetiti
Moj savjet...ako želite posvojiti dijete zaboravite na predrasude i odlučite se za dijete...koža, boja kose ne bi trebali biti ti koji odlučuju, odlučuje vaše srce.