posvajanje romske djece

[Mojca]

Svi smo mi onakvi kakvima su nas okolnosti učinile... Naši klinci imaju tu nesreću da nisu odmah mogli biti sa svojim roditeljima već su se potezala po mjestima gdje ih nisu voljeli onoliko koliko ih sada volimo mi. I mislim da taj dio priče nema veze sa bojom, svi su u istom položaju i sada smo mi tu da iz njih izvlačimo ono najbolje što je pravi izazov.

Upravo tako, radilo se o posvojenoj ili neposvojenoj djeci.
I o nama kao roditeljima... i o našim roditeljima... i o njihovim roditeljima. To što što generacijama odgajani po sličnom obrascu čini nas "ovima ili onima" (u nedostatku boljih riječi). Čim se nekoga izvadi iz nekog obrasca i stavi u neki drugi, dijete ga prihvati i bude modelirano na drugi način. I super da je tako, jer to daje priliku da se neuroni drugačije povežu, a rane zacijele.

Čokolada, žao mi je ako su ti moje riječi zvučale grubo, vjerujem da svi u konačnici mislimo i osjećamo isto... mene možda samo malo više boli ta nepravda koji Romi i kao pojedinici i kao skupina (kroz stoljeća) trpe. Bez stvarne osnove. I bez puno šanse da se išta promijeni, jer za tu šansu su potrebne dvije strane... i oni i mi.

[Mojca]

Ne mislim da špelkica misli nešto loše, štoviše, to sam i napisala u prvom postu koji sam ovih dana objavila, ali trebamo biti oprezni s generaliziranjem jer ovaj topic čitaju neki od budućih posvojitelja i ne smiju očekivati da će sva djeca romskog porijekla biti genetska predodređena biti mali supermeni u navedenim područjima. Na to se mora reagirati, zbog djece i njihovih budućih roditelja. Špelkica ima dijete izvrsnoga zdravlja, spretno, snalažljivo, muzikalno a ona bi ga jednako voljela i da nije, to svi znamo, ali svi roditelji trebaju biti spremni samo na to da će njihovo dijete imati svoj paketić, svoju kombinaciju karakteristika. I baš takvo biti divno i jedinstveno.

Potpis na ovo.

[prpa]

Dakle...evo ja mogu iz prve ruke. U doba posvojenja imali smo biološku kćer i posvojili smo curicu koja je godinu starija i romskog podrijetla. Letimično sam preletjela prijašnje postove, ali u biti moja priča je vrlo kratka: kad smo posvajali nije nas bilo briga ni za podrijetlo ni boju kože, željeli smo dijete. Istina imali smo granicu što se tiče dobi, a i ona je bila relativna. Na kraju smo dobili najbolji mogući zgoditak. Mlađa kćer je dobila najbolju frendicu i sestru...mlađa kćer koja je po prirodi povučena napokon je uz stariju postala otvorenija i jednostavno je na neki bnačin procvjetala. Naš najveći problem je bio što je starija odrastala u udomiteljskoj obitelji gdje se govorilo nekom mješavinom romskohrvatskog jezika, tako da joj i dan danas nedostaje riječi u vokabularu. Ona je otvorena prema svima, prekrasno dijete, unatoč poteškoćama koje ima s jezikom kojeg još uvijek zapravo uči odlična je učenica. U međuvremenu smo dobili još jednu kćer i njih dvije su najviše povezane.

Što se tiče okoline, nitko ni ne dovodi u pitanje da je jedna od naših kćeri posvojena. Na plaži su mi neke gospođe znale govoriti kako je ona brzo potamnila, ja se složim i odem svojim putem :D S obzirom da srednja brzo potamni, iskreno po puti nema ni velike razlike među njima. Naprotiv, više se borim sa bapskim komentarima kako imam tri cure i šteta što jedna nije muško, pa ih onda na kulturan način pošaljem u rodni kraj Budimo realni, ljudi koji će komentirati su isti oni koji bi komentirali i zašto ste taj dan obukli crnu vestu, a ne plavu, a drugi neće ni primijetiti

Moj savjet...ako želite posvojiti dijete zaboravite na predrasude i odlučite se za dijete...koža, boja kose ne bi trebali biti ti koji odlučuju, odlučuje vaše srce.

hejić...

evo nisam se dugo javljala jer eto... dan za danaom, obveze...
bila bih Vam zahvalna za par informacija.
u biti, prije 3 godine smo suprug i ja posvojili malu prekrasnu djevojcicu i sad, već duže vrijeme smo ponovno u proceduri za proširenjem obitelji.
nekako smo, razmišljali o posvajanju i romskog djeteta.
zanima me da li netko ima slicnu situaciju-kako su se djeca povezala?
nešto??

Hvala!!

[Mami2016]

Ja i moj muz zivimo i radimo van Hrvatske .
Radili smo obradu gdje zivimo i ovdje je zakon takav ako u obitelji postoji vec jedno djete biolosko da usvojeno mora biti mladje od njega.
Tako da prvorodjenac to i ostaje.
Kao i kad se rodi brat ili sestra normalno je da je mladje ono koje je rodjeno poslije.

[Mami2016]

Ne brinite se za bapske komentare ...
Toga je uvjek bilo i bit ce , nazalost.

[AmyWin]

Pozdrav,već godinama čitam forum o posvajanju i ovo je prvi put da iznosim svoju priču.
Nekako osjećam potrebu da prenesem svoje iskustvo i nadam se da će možda nekom to pomoći kao što su meni pomogli brojne priče s ovog foruma.
Suprug i ja smo posvojili prekrasnog dečkića romskog porijekla prije dvije godine (sad ima 4 godine) i nema sretnijih ljudi od nas, toliko veselja i ljubavi je donio nama i cijeloj našoj obitelji da vam to ne mogu niti opisati kao što i mi njemu pružamo ljubav koje je svako dijete željno.
Mi smo bili relativno dugo u postupku , punih 6 godina i moram priznati da smo već izgubili svaku nadu.
Kad smo na početku slali molbe u sve centre i zvali ih onda bi nas u nekim centrima pitali da li smo zainteresirani za djecu romskog porijekla i u toj početnoj fazi nismo bili spremni na to.
Mene osobno tada je najviše bilo strah da bi dijete bilo teže prihvaćeno ili da bi ga druga djeca ili šira okolina zadirkivali jer sam svjesna da kod puno ljudi kod nas postoje jake predrasude prema Romima.
U tom trenutku ni ja ni moj suprug nismo bili spremni fajtati se s ostalim ljudima.
Medjutim u jednom momentu smo shvatili da ,ako to nama nije važno, ako mi osobno nemamo predrasude onda ni drugi ljudi nisu problem i to je doista tako.
Ako netko i primijeti da je naše dijete malo tamnije od nas, nikad nam nitko nije ništa ružno rekao i nema nikakvog problema što se tiče prihvaćanja od druge djece. On obožava ići u vrtić i igrati se sa ostalom djecom.
Kao što je lijepo ovdje napisano

ako želite posvojiti dijete zaboravite na predrasude i odlučite se za dijete

...sva su djeca ista bez obzira na boju kože.

[emily]

divno
AmyWin, hvala sto si podijelila svoju pricu

[čokolada]

Predivno!

[tangerina]

Amywin, baš je lijepo vidjeti vašu priču <3

[Jelena]

AmyWin, hvala na lijepoj priči!
Uživajte!

[Optimist]

[Lili75]

Predivno

[AmyWin]

Hvala !

[u dobru i zlu]

slazem se i mi isto nismo imali negativnih komentara do sada..znaju ljudi prokomentirati kako su tamnoputi ali nisam nikad dobila dojam da je to u negativnom kontekstu. Mi uopce ne "vidimo" tu razliku u boji koze, savrseni su takvi kakvi jesu, nama su oni najljepsa djeca na svijetu kao sto je uostalom svako dijete njegovom roditelju. Nasi isto obozavaju vrtic, jedini u skupini nisu imali problema s adaptacijom, vjerojatno dijelom i zbog toga sto su vec prolazili separacije od bliskih osoba, ali i zbog njihove otvorenosti. Svi ih vole i znaju I kao sto sam sad negdje procitala, prepoznajemo sebe u njima, nevjerojatno koliko nas kopiraju

[TinaNina]

Pozdrav svima, počela sam čitati ovaj forum, jer mi se sestra odlučila posvojiti djete.
Odrasle smo u maloj, prilično desno orijentiranoj sredini. Iako osobno nismo poznavali Rome, pojam je uvijek asocirao na nešto loše.
Prije 20 godina sam odselila u Njemačku i igrom slučaja na dječjem igralištu upoznala Romkinju čiji su roditelji iz Srbije još 70tih pobjegli od rasizma.
Ona je rođena u Njemačkoj. U milijunskom gradu sa svim nacionalnostima.
Na prvu smo se sprijateljile i od tada mi je (već 15 godina) jedna od najboljih prijateljica.
Osjećam nelagodu dok pišem "Romkinja" jer sam cijeli život odgajana kao da je to nešto loše, a ona mi je kao druga sestra.
Daleko od predrasuda našeg zatucanog društva ona je završila medicinsku školu. Udata za Roma i ima troje prekrasne djece.
Kroz nju sam upoznala i njenu cijelu obitelj. Svi rade i žive "normale živote" daleko od onih života koje Romi u HR imaju mogućnost živjeti.
Time želim reći, da nije riječ o genima već o okolini u kojoj odrastaju. Problem je naša zatucana okolina koja im i ne daje mogućnost boljeg života.
Ona je prva koju ću nazvati kad sam i tužna ili sretna. Ona je samostalna, samouvjerena i predivna osoba. U krugu njene obitelji sam se uvijek osjećala predivno. Njena djeca, kao i cijela obitelj, su divni ljudi.
Bojala sam se kad je prilikom krštenja moga sina upoznala moju obitelj. Svi su sjedili sa predrasudama za stolom a meni je srce pucalo. Ali je ona sa svojom obitelji uništila sve predrasude moje "zatucane" obitelji. Svi su je zavoljeli, a ja sam taj dan toliko bila ponosna na nju. Znala je kakvo će je društvo dočekati, ali je zbog mene ipak došla i učinila i moju obitelj boljom.

[čokolada]

Ovdje bih zabilježila posvojenje koje je realizirala osoba (samac) u svojim srednjim pedesetim, nakon x godina čekanja, posvojivši romsko dijete mlađe školske dobi, bez ikakve veze. Dakle, može se jer očito su se i Centri malo trgnuli nakon slučaja Zambija, krenuli pritiskati sudove i djeci aktivnije tražiti roditelje.