Pozdrav,već godinama čitam forum o posvajanju i ovo je prvi put da iznosim svoju priču.
Nekako osjećam potrebu da prenesem svoje iskustvo i nadam se da će možda nekom to pomoći kao što su meni pomogli brojne priče s ovog foruma.
Suprug i ja smo posvojili prekrasnog dečkića romskog porijekla prije dvije godine (sad ima 4 godine) i nema sretnijih ljudi od nas, toliko veselja i ljubavi je donio nama i cijeloj našoj obitelji da vam to ne mogu niti opisati kao što i mi njemu pružamo ljubav koje je svako dijete željno.
Mi smo bili relativno dugo u postupku , punih 6 godina i moram priznati da smo već izgubili svaku nadu.
Kad smo na početku slali molbe u sve centre i zvali ih onda bi nas u nekim centrima pitali da li smo zainteresirani za djecu romskog porijekla i u toj početnoj fazi nismo bili spremni na to.
Mene osobno tada je najviše bilo strah da bi dijete bilo teže prihvaćeno ili da bi ga druga djeca ili šira okolina zadirkivali jer sam svjesna da kod puno ljudi kod nas postoje jake predrasude prema Romima.
U tom trenutku ni ja ni moj suprug nismo bili spremni fajtati se s ostalim ljudima.
Medjutim u jednom momentu smo shvatili da ,ako to nama nije važno, ako mi osobno nemamo predrasude onda ni drugi ljudi nisu problem i to je doista tako.
Ako netko i primijeti da je naše dijete malo tamnije od nas, nikad nam nitko nije ništa ružno rekao i nema nikakvog problema što se tiče prihvaćanja od druge djece. On obožava ići u vrtić i igrati se sa ostalom djecom.
Kao što je lijepo ovdje napisano
ako želite posvojiti dijete zaboravite na predrasude i odlučite se za dijete
...sva su djeca ista bez obzira na boju kože.