Citiraj čokolada prvotno napisa
[Kad bismo se danas odlučili na ponovno posvajanje vjerujem da bi i MM razmišljao drugačije i da bi se bolje nosio s mogućim reakcijama okoline.
vise i o našem samopouzdanju, otvorenosti i pristupu posvojenju.
Ova rečenica mi se čini ključnom u onom segmentu problema kojeg sam ranije pokušala podvući. To što je Čokolada napisala i ja mogu potpisati. Voljela bih da se vi koji diskutirate načelno pokušate staviti u kožu posvojitelja koji moraju donositi odluke i ponijeti odgovornosti u konkretnim, a ne hipotetskim situacijama. Kada parovi ulaze u postupak posvojenja oni su većinom nesigurni, izmučeni svim onim što su proživljavali prije, žele posvojenje, ali mnogo toga ne znaju i pribojavaju se. To je normalno i realno. Oni ne žele biti heroji niti borci na barikadama nego obični, najobičniji roditelji. Žele biti što sličniji svim ostalim obiteljima i roditeljima. Žele što manju bebu, što bližu onome što oni jesu. Kad sam ja prije sad već skoro šest godina bila u postupku prvog posvojenja željela sam malu bebu, smatrajući da malu bebu mogu početi odgajati gotovo od početka i na takav je način mnogo potpunije uklopiti u svoju obitelj. I danas mislim da je mnogo teže posvojiti starije dijete koje ne odgajaš od početka i koje u mnogim stvarima via facti zaostaje, jer se s njime nitko nije previše bavio. Ali, ja sam mnogo sigurnija nego što sam prije bila i sad sam spremna na ono na što nisam bila spremna prije šest godina. Dapače, želim upravo starije dijete, između brojnih razloga i zbog toga što mislim da upravo ja, sa svojim roditeljskim stažom, iskustvom, metodama itd. takvom djetetu mogu bolje pomoći nego netko tko je tek na početku, u onoj ustrašenoj, nesigurnoj fazi. Hoću reći, ja sad nisam bolja, pravednija, velikodušnija osoba nego što sam bila prije šest godina, samo sam sigurnija i mogu ono što tada nisam mogla.

Hoću reći, kad ljudi dođu do odluke o posvojenju, većinom su već prošli mukotrpan put. Onda su podvrgnuti ispitivanju, kontroli i kriterijima koji se za biološke roditelje ne zahtijevaju. Onda čekaju djecu i mole Boga da im se birokracija smiluje. I onda još svi misle da bi oni trebali nositi svo breme ovog svijeta i da ne smiju imati svoje dvojbe, strahove, na koncu i želje.