ina sve 5
 |
|||
|
|
|||
ina sve 5
pretpostavimo da bi roditelji i djeca se trebali nositi sa nekim "stavom" okline zbog različitog djeteta, ali kako bi netko skužio da je to dijete različito u smislu nacije, odnosno različitije od bilo kojeg drugog djeteta tamnije puti iz razreda/vrtića.Originally Posted by Davor
Kao što rekoh, imamo djece tamne puti u vrtiću, nikada mi ne bi palo na pamet da pitam je li dijete rom, ili je li posvojeno.
Uostalom, odogovor može biti i dijete je posvojeno, pa time opravdati različitost od roditelja i slično.
Ja sam imala iskustva s romima, ne u smislu posvojenog djeteta nego u druženju. Tada mi je to bilo interesantno, a i danas bih odvela i muža i djecu k njima u posjet (ne znam kako bi mm reagirao na ideju, ali mislim da dobro).
Oni su bili situirani Romi, ali i obrazovano dijete neće biti također različito po bilo čemu, osim možda lijepoj puti.
zasto onda recimo uzasno puno Zidova ima veliki nos? zasto je jako puno Talijana tamne puti? nisu li to geni naroda u smislu jedne prosirene obitelji, ciji korijeni idu daleko u proslost. a tu i klimatski uvjeti, tradicija i kultura koje nastaju iz razloga obitavanja na istom prostoru itd, igraju veliku ulogu.
haha, Zdenka nisam ni procitala tvoj post, a i ja sam se prvo sjetila Zidova :D ... hvala sto si to tako lijepo strucno objasnila, kako ja ne bih znala
Koliko mi je poznato nitko na ovom forumu nema iskustvo posvajanja romskog djeteta.
Kad sam svojedobno u svojoj obitelji malo razgovarala o toj temi (ponukana načelnim pitanjem jedne socijalne radnice) shvatila sam da su gotovo svi protiv ako ikako bude moguće (i to iz razloga koje je netko gore već naveo), a ja sama zaista nisam imala nikakvih predrasuda i bila sam spremna posvojiti bilo koga, pa tako i Roma. Dosta sam se dugo loše osjećala razmišljajući o tome, ali posvojenje je nešto oko čega se ipak oba partnera moraju potpuno usuglasiti i biti sigurni u svoju odluku.
Kad bismo se danas odlučili na ponovno posvajanje vjerujem da bi i MM razmišljao drugačije i da bi se bolje nosio s mogućim reakcijama okoline.
Moram reći da nikad, ali baš nikad ni kod koga nisam opazila bilo kakvu negativnu reakciju na naše dijete ili sam čin posvojenja, iako su nas na to upozoravali (a i da sam opazila - ne bi se taj dobro proveo 8) ).
Nekako mislim da reakcije okoline u velikoj mjeri ovise i o našem samopouzdanju, otvorenosti i pristupu posvojenju.
rasprava ovdje možda će nekome olakšati da i učini jedno takvo posvojenje ... i ovaj forum je dio javnog mnijenja.
Kad malo razmislim o posvojenjima za koje znam, jedan bračni par s kojima se često susrećem posvojio je svijetloputu curicu, dok je tata izrazito crn i tamnoput, a mama svijetle puti, nemam pojma što je i od kuda je dijete, niti mi je kada palo na pamet da pitam, a niti sam znala da je posvojena dosta dugo (nije više curica, sad je rodila nedavno).
Dakle, i tu se moglo postavljati pitanje različitosti.
Moj tetak je bio izrazito crn i tamnoput (zato se teta i zaljubila u njega), ponekad sam znala pomisliti gle kak super ten ima, ja niti nakon cijelog ljeta nisam takva, ali nikad ga nisam pitala hej otkuda si ti došao mođe nas takav tamnoput, imaš li možda romske korijene.
Tako će i dijete koje raste u normalnoj obitelji možda biti ovakvo ili onakvo, ništa manje ili više istraumatizirano nego ako ima klempave uši (pod uvjetom da se roditelji tako postave).
Ova rečenica mi se čini ključnom u onom segmentu problema kojeg sam ranije pokušala podvući. To što je Čokolada napisala i ja mogu potpisati. Voljela bih da se vi koji diskutirate načelno pokušate staviti u kožu posvojitelja koji moraju donositi odluke i ponijeti odgovornosti u konkretnim, a ne hipotetskim situacijama. Kada parovi ulaze u postupak posvojenja oni su većinom nesigurni, izmučeni svim onim što su proživljavali prije, žele posvojenje, ali mnogo toga ne znaju i pribojavaju se. To je normalno i realno. Oni ne žele biti heroji niti borci na barikadama nego obični, najobičniji roditelji. Žele biti što sličniji svim ostalim obiteljima i roditeljima. Žele što manju bebu, što bližu onome što oni jesu. Kad sam ja prije sad već skoro šest godina bila u postupku prvog posvojenja željela sam malu bebu, smatrajući da malu bebu mogu početi odgajati gotovo od početka i na takav je način mnogo potpunije uklopiti u svoju obitelj. I danas mislim da je mnogo teže posvojiti starije dijete koje ne odgajaš od početka i koje u mnogim stvarima via facti zaostaje, jer se s njime nitko nije previše bavio. Ali, ja sam mnogo sigurnija nego što sam prije bila i sad sam spremna na ono na što nisam bila spremna prije šest godina. Dapače, želim upravo starije dijete, između brojnih razloga i zbog toga što mislim da upravo ja, sa svojim roditeljskim stažom, iskustvom, metodama itd. takvom djetetu mogu bolje pomoći nego netko tko je tek na početku, u onoj ustrašenoj, nesigurnoj fazi. Hoću reći, ja sad nisam bolja, pravednija, velikodušnija osoba nego što sam bila prije šest godina, samo sam sigurnija i mogu ono što tada nisam mogla.
Hoću reći, kad ljudi dođu do odluke o posvojenju, većinom su već prošli mukotrpan put. Onda su podvrgnuti ispitivanju, kontroli i kriterijima koji se za biološke roditelje ne zahtijevaju. Onda čekaju djecu i mole Boga da im se birokracija smiluje. I onda još svi misle da bi oni trebali nositi svo breme ovog svijeta i da ne smiju imati svoje dvojbe, strahove, na koncu i želje.
Upravo savršeno sumirano.
Sama odluka o imanju djeteta pomalo zastrašuje, ako razmišljamo što to sve donosi - odgovornost za novi život.
Suočavamo se sa puno pitanja - od toga kakvo će biti dijete, do toga kako biti što bolji roditelj. I to nema nikakve veze s tim jel dijete biološko ili posvojeno. Ako nismo spremni, bolje je odluku odgoditi. Ako mislimo da se možemo niositi sa svime što roditeljstvo donosi, super.
S godinama, iskustvima sazrijevamo. Mi bi sada bez zadrške i straha posvajali starije dijete, ili Roma, ili... Ta odluka se temelji na našem mišljenju da smo dobri roditelji, i da tom drugom djetetu možemo puno pružiti. Nismo savršeni, spremni smo učiti, slušati dijete, i što je najbitnije voljeti ga.
Uostalom, kad se ljudi odlučuju na trudnoću ne znaju hoće li im biti dijete zdravo, kako će izgledati..
Svako u sebi mora pronaći odgovor da li je spreman za roditeljstvo.
Zdenka,
Što pokušavaš dokazati?
Da odgoj neće posvijetliti dječju put niti smanjiti velik nos? Ili što?
Naravno da ne možemo utjecati na fizička obilježja, ona su zadana. Ali to nije predmet razgovora.
I naravno da klima, tradicija i kultura ima utjecaja na nas, jer ne živimo u vakuumu. No to nema veze s genetikom.
Igraju ulogu u čemu?
Očito smatraš da pripadnici neke nacije imaju različite karakteristike ličnosti od drugih, te da im je to genetski zadano. Tako nešto nije utemeljeno na činjenicama.
A takav stav ima svoje ime.
Oprosti ako sam te krivo shvatila.
Evo opet meni nešto smiješno, nemojte mi zamjerit molim vas (a propos genske teorije, nikoga ne napadam i jest da je malo offtopičarenje). Jeste slučajno krajičkom oka, uz peglanje ili tako nešto, čuli što je rekla Zdenka Kovačićek na Piramidi neki dan - mislim, ne gledam tu emisiju, slučano sam uhvatila. Odnosilo se na uvoz sperme u Hrvatsku jer kao nema banaka sperme u Hrvatskoj pa se sperma uvozi - nije tako koliko ja znam, to je bio pick-up nekog članka s T-Portala mislim). Zdenka je reka otprilike da je to bezveze, pa zamisli da se tu rodi neko dijete s njemačkim genima i npr. počne jodlati iz čista mira jer mu je to zapisano u genima... Mislim da joj je danas neugodno kakve gluposti je pričala. U biti, nadam se da je.
mislim da je ova tema prešla u "široko" i da se previše diskutira o stvarima koje za nas posvojitelje, možda i nisu tako važne......
ja sam otvorila ovu temu i samo htjela čuti ako postoji netko tko ima iskustva u posvajanju romske djece, da se javi sa svojim mišljenjem( a iskustvo znači puno više od bilo čega)
hvala svim onima-da vas pojedinačno ne imenujem- koji ste dali konkretan odgovor....
da geni i u fizickom smislu igraju ulogu, pa kako ne bi u ostalim podrucjima.... isto tako to sto crni ljudi koji su dosli iz Afrike imaju odlican glas, jos jedno gensko obiljezje koje se bas zbog tradicije, kulture, pa cak i potlacenosti (pjevanje u polju za vrijeme teskog rada) razvilo. to sto ti to ignoriras isto ima svoje ime.... ne treba sve ljude trpati u isti kos, ljepota je i u tim posebnostima naroda, ljudi s razlicitih podrucja, rasa itd...to NIJE sve isto niti svejedno.
I naravno da klima, tradicija i kultura ima utjecaja na nas, jer ne živimo u vakuumu. No to nema veze s genetikom.
ne govorim o karakteristikama licnosti, neko predispozicijama da se iste razviju, skolonostima odredenim oblicima reagiranja prenosenim stotinama godina s generacije na generaciju... ti oprosti, ali ne mogu se sloziti sa tvojim stavom da geni naroda ne postoje. toliko.
Ja bih samo malo zakljucila nesto na ovu temu.
U skladu s onim sto su cure napisale, kao potencijalni posvajatelj imam jako puno strahova, nedoumica, nestrpljenja... I kao sto je napisala Sanja, a i druge cure, tisucu je tu neodgovorenih pitanja, nadanja, razmisljanja... a u srcu tuge zbog toga sto ne mozemo jednostavno postati roditelji i iscrpljenosti zbog dosadasnje borbe... I zamisljanja kako ce to biti jednog dana kada mene i MM pronadje neko dijete... i sanjanja toplih okica koje negdje nas cekaju... Koje ce mozda biti crne, a mozda plave...
I zato ipak mislim da su ovdje relevantni stavovi ipak onih ljudi koji su bili ili se trenutno nalaze u toj situaciji... a rasprave o "genima naroda" mi se cine nekako uvredljive... oprosti Hana Sara, ali to je osjecaj koji mi izazivaju tvoji postovi...
Pozdrav svima.
iz cijelog se tvog posta vidi da malo idealiziras situaciju. ja zaista nikoga ne kanim vrijedati, ali moj je STAV da razlike medu ljudima, nacijama i kulturama postoje te da globalizacija i sveopce mijesanje istih nije uvijek na korist nas i nase djece. ako ipak odlucis posvojiti dijete iz razlicite kulture, samo naprijed, sigurno ce mu kod tebe biti bolje nego u domu, ali takodjer razmisli da li mu mozes pruziti dobar uvid u njegove korijene, a i da li se ono moze sto posto uklopiti u tvoj vec zacrtani zivotni put i porijeklo.
samo kratko, ima onih na kojimase izgledom vidi da su Romi, a ima i onih koji su poput ostale dječice;preslatki !!!!!!!!
A ostalo je stvar odgoja...ne sve....
Hana_Sara, kako to mislis da sveopce mijesanje nacija i kultura nije uvijek na korist nas i nase djece?
pa gubi se ono izvorno, tvoja bastina, kultura itd... iz prakticnih razloga naravno... ja to jako dobro vidim tu u americi gdje sve te PREBOGATE kulture ljudi koji su doselili ovdje nestaju u McDonalds-Mickey mouse-Superbowl melting potu.
vkunste8, jel ti vidiš što si napisala?
Da, ali McDonalds-Mickey mouse-superbowl melting pot i nije nesto sto ima veze s necijom izvornom kulturnom bastinom.
Osim toga, ti spominjes gubljenje prebogate kulture ljudi koji su se doselili, ne govoris o gubljenju prebogate kulture ljudi koji su bili tu prije dolaska doseljenika. Tko je onda ugrozio ciju kulturu?
Ja nekako mislim da svi mi mozemo samo profitirati na racun mijesanja raznoraznih kultura. I ne mislim nikako da to moze stetiti nama ili nasoj djeci. A kojekakvi stereotipi i nametnute propagandisticke, marketinske gluposti na kojima netko zaradjuje mi bas i ne spadaju pod neciju kulturnu bastinu.
haha, nisi me shvatila. meni je to sve uzas, mcdonalds i sl., ja se bas protiv toga i bunim... i ne znam sto mislis s tim" kultura onih koji su bili tu prije dolaska doseljenika"? u americkom slucaju su to indijanci... naravno da je i njihova kultura nesto divno i trebalo bi ju ocuvati, a ne opet pomijesati sa globalnom ne-kulturom.
kao sto rekoh, ne slazem se sa pozicijom da je globalizacija bogom dana. prevedeno u ovu situaciju, dijete rodeno u romskoj obitelji, koje je mozda prvih 5 godina zivota zivjelo uz odredene pjesme svog naroda, upijajuci svoju kulturu te mozda ziveci i pomalo nomadskim nacinom zivota onda dode u jednu totalno drukciju sredinu te dozivi em kulturalni sok em gubi identitet svog naroda. isto je sa bezbrojnim drugim kulturama. znam da jako slatko zvuci posvojiti malog crncica ali to je u biti vrlo sebicno u koliko postoje djeca u vlastitoj zemlji kojima treba pomoc, a vec prirodno pripadaju toj zajednici.
da; zašto ?
ružno si ovo napisala
Hana Sara, ja mozda malo idealiziram zivot, to je istina, roditelji su me tako odgajali (da nema razlike medju ljudima, ni rasama, ni vjerama, da smo svi jednakovrijedni... i jos mnogo toga...) i da , mozda to nije uvijek najbolje za mene u ovom svijetu... ali je jedino u sto mogu vjerovati.
Međutim, ova rasprava, na ovom inace predivnom podforumu je zastranila...
Mozda bi ju trebalo zakljuciti, jer uopce ne mogu komentirati posljednju recenicu od vkunste... (mozda je to samo nespretno izrazeno, ali je ipak vrlo ruzno...).
Oprostite, ali ovi komentari me jako emotivno diraju...
Vkunste, ne znam što bih rekla :/ .
Dijeliti djecu na lijepe i manje lijepe JEST strašno. Možda će ti biti ponuđeno dijete koje ima madež na nosu, što ćeš onda? Ili će biti razroko? Posvojitelji koji odbiju dijete zbog razloga što im nije lijepo ili simpatično ili ima loše zube ne dobivaju drugu šansu. S pravom.
Moram sad uspavati malenu...
isprika
ja se stvaro ispričavam al nisam ništa loše mislila, a ni najmanje na način kak ste vi to protumačile....dapaće posvojila bi bilo kakvo dijete-osim teško bolesno. Ne dijem djecu na lijepe i manje lijepe....svako dijete je na svoj naćin slatko, pa tako i romsko......samo sam htjela reći da postoje romska djeca/ za sve one koji imaju predrasuda/ koja izgledom zaista ne sliće na rome...
još jednom zaista mi je žao što ste me pogrešno shvatile.........
oprosti, ali iako se slazem da smo svi jednakovrijedni, s ovim sto sam boldala u tvom citatu se NE slazem IMA razlike medu ljudima, a definitivno i medu rasama i vjerama.... sotonizam i krscanstvo nisu jednaki, kao niti kinez i afrikanac. svi smo posebni i razliciti, svi dolazimo u svom paketu kulture i naslijeda i ukalupljivati sve u jedno te isto cini stvari.... pa u najmanju ruku dosadnima
Hana Sara ima malo (pre)oštar način izražavanja, ali je činjenica da ona nigdje nije rekla da ljudi, rase i narodi nisu jednakovrijedni ili ravnopravni nego samo da su različiti i da to ima genetsku i kulturološku podlogu, što je istina.
Mislim da o porijeklu posvojenog djeteta treba itekako voditi računa. Mi ne smijemo misliti da djetetov život počinje posvojenjem i zanemarivati sve one pripadnosti koje su u njemu biološki zapisane. O tome na kraju krajeva i zakon vodi računa: to je razlog zbog kojeg inače siromašne zemlje ne dozvoljavaju posvojenje - ne žele odnarođivanje djece; pa i hrvatski zakoni prilično ograničavaju posvojenje djece izvan Hrvatske. Isto je i sa susjednim zemljama. Ja sam puno o tome razmišljala u vezi M. - od početka smo mu govorili o kraju u kojem je rođen, o tamošnjoj tradiciji, običajima i povijesti, gradu u kojem je rođen i odakle potječe itd. Smatrali smo da nije dovoljno da ga učinimo dionikom našeg identiteta - to mu, naravno, pripada, jer smo sada mi obitelj, ali je činjenica da on ima i biološko porijeklo koje nismo željeli zanijekati. E sad, meni je njegovo okruženje poznato i na neki način blisko i ja sam, barem djelomično, dionica toga. Bilo bi mi mnogo teže da on dolazi iz meni nepoznatog kulturnog okruženja, jer bih mu teško ili nikako mogla prenijeti nešto o tome. Kako god okreneš, to bi bio hendikep za njega. To ne znači da ga u tom slučaju ne bih posvojila, ali određeni problem tu postoji, zar ne? Počnimo od imena: ja sam pristalica toga da se posvojenom djetetu ne mijenja ime, da bi se sačuvao taj njegov izvorni identitet i da bi dijete osjetilo da se to poštuje. Ali, sto puta sam se pitala, što bih učinila da dijete nosi iz nekog meni stranog kulturnog okruženja bi li mu promijenila ime? Odgovor je da, a implikacije izvucite sami.
Mislim da ne treba Vkunste hvatati za riječ i dići poviku na nju, jer je upravo ona ta koja ZAISTA razmišlja o posvojenju "drugačijeg" djeteta, o čemu svi mi ostali samo teoretiziramo.
da, mi teoretiziramo to stoji (nadam se da mi netko ne zamjera zbog toga).
Ali romska djeca već jesu u drugačijem okruženju od onoga iz kojeg su potekla. Pa bolje da je onda to drugačije okruženje obitelj, nego dom (sumnjam da tamo tete mogu voditi brigu o zadržavanju identiteta).
I onda odrastu u domu do 18 godine. Čak i da su zadržali identitet, koja je perspektiva Roma odraslog u domu.
Gledala sam prije određenog vremena na TV-u dečka Roma, koji je odrastao u domu, nakon toga počeo je studirati (redovan je student, valjda ima još i motivaciju što će ako izgubi potporu); rekao je da ne osjeća nikakvu diskriminaciju među kolegama zato što je Rom. Kod nas u Hrvatskoj je to, ako se dobro sjećam negdje na moru.
zdenka2, HVALA......
još jedno svima ostalima, žao mi je što je tako loše ispalo.....bila sam malo brzopleta i nisam dobro formulirala rećenicu, a vi ste iz nje izvukli ono najgore...
"Mislim da ne treba Vkunste hvatati za riječ i dići poviku na nju, jer je upravo ona ta koja ZAISTA razmišlja o posvojenju "drugačijeg" djeteta, o čemu svi mi ostali samo teoretiziramo."
Zdenka2, po ko zna koji put si po meni pogodila poantu, iako vjerujem da je vkunstina rečenica zaparala mnoge uši, i vjerujem da je bila u brzini napisana.
Vkunste8, sretno ti bilo, ma šta odlučila
Posebno je zanimljiva ta ksenofobija kada su Romi u pitanju. Znate li da broj stradalih Roma u Drugom svjetskom ratu nije niti približno poznat, a procjene idu od 200.000 do 1.500.000 - ispada da ih nisu ni brojali, kao da su ne-osobe. Gadi mi se takav odnos.
Ovdje govorimo o djeci za usvajanje. Zbog nekih razloga su se ta djeca našla u situaciji da ih se može usvojiti, a ti razlozi ne uključuju vezanost za bilo kakvu kulturu ili pripadnost. Oni su jednostavno djeca.
Hvala... Odlučili smo se "borit" :D za TO dijete....a vidjet ćemo ishod...
:D! Sretno, draga!!!!
:D
:D
~sretno~
sretno, zasuzila si mi oči, držim fige
za sada ide polako, ali obečajuće....
Hana Sara, Zdenka... mozda se ne razumijemo u ovoj temi... a i tesko je u par virtualnih recenica obrazloziti sto se ustvari zeli reci... ali svako ima pravo na svoje misljenje...
Vkunste, tebi isprika, ma i pretpostavljala sam da je to ipak bila nespretna recenica, ali eto, nije lijepo zvucala... neka ti je sa srecom
vkunste8,ne brini se da li će ti dijete biti rom ili ne.
ja sam ti crna ko noć-tamnoputa sa gustom crnom frčkavom kosom.za to su zaslužni talijanski korjeni.ali tko za to zna?
uglavnom,djeca su me u školi zafrkavali da sam ciganka.da,i? imala sam dobru roditeljsku podlogu da se ne zamaram takvim ljubomornim idiotarijama.
danas mi ti isti klipani govore kako imam put za poželjeti,a tek kosu!
ne sekiraj se...
na kraju,zar romi ne vuku indijsko porijeklo?a što bi bilo da posvojiš malu indijku ili malog indijca?
mislim da je stvar samo u tebi i tm i vašem odgoju!
SRETNO!
Vkunste, sve 5
Zdenka2, kao i nebrojeno puta do sada kad čitam tvoje postove čini mi se da si napisala baš ono što ja mislim.
M. ima najbolju i najpametniju mamu na svijetu!!!
Ako ikada uspijem posvojiti dijete nastojat ću biti baš kao ti!
vkunste8, SRETNO!!!
Vkunste sretno
Sretno Vkunste8!
Sretno Vkunste8, javljaj kako napredujete
Vkunste8, sretno!
Vkunste8 sretno! Nedavno sam vidjela djevojku koju sam opisala u svom postu. Divna je to cura, sada radi, obozava mamu, tatu, brata i sestru, ima stalnu vezu i svi se nadamo skorom braku.
Posting Permissions
Reply With Quote