kako god, valja nam razmišljati o što boljem liječniku i terapiji, a manje o definiciji bolesti.
Poznato mi je sve, od odlaska s posla jer se bojim da se pored sveki ili mame počne gušiti, do noćnog bdjenja, brojanja i slušanja kako diše.

Možda sam mrvicu, mrvicu ležernija sad kad je stariji (ne znam koliko je tvoj bebač star), jer imamo podugački staž, a možda bi bilo dobro da se predbilježiš za astma školu na Srebrnjaku (ne znam jesi li bila).

Ja sam se nakon toga počela malo drugačije ponašati, jer daju dosta korisnih savjeta, i nekako ti daju do znanja da možeš i moraš znati sam pomoći djetetu, u kojem slučaju trčati dokotoru ili na hitnu i tako, u kojem nije nužno i tako...probaj.