zao mi je & hrabro dalje!
zao mi je & hrabro dalje!
Žao mi je što ti se to desilo,ali nemoj odustati.Ja sam R. rodila kao četvrto dijete,nakon 12. god.u 37 g.Nismo ga "planirali"ali ga sad OBOŽAVAMO .To je najrazmaženije dijete na svijetu,ali je i povrh toga jako dobar.Trudnoća-super porod-super malac-super!Imam kći od 18 koja mi je "iščupala" više živaca do treće godine kao ni jedno dijete poslije.Čini mi se da u ovim godinama imam više volje i srpljenja nego dok sam bila mlađa.
osjećam se ko da mi je 18a za mjesec dana mi je 38.
Moram se pohvaliti, za par dana punim 40., a u 20. sam tjednu trudnoće. Sve je za sada OK, rezultati amnio dobri, osim što se uspušem uzbrdo i po stepenicama, i ne stanem više u svu odjeću, nikakvih problema za sada nemam (kuc-kuc). Primjećujem da se na našu objavu trudnoće dosta ljudi začudilo, komentari tipa "svaka čast što ste se odlučili", "kako vam se da sve iz početka" i slično, nisu rijetki. Ovo će nam biti treća srećica i budući da imamo sina i kćer, prema većini smo valjda "ispunili kvotu"? Moram reći da me takav stav pogodi (ako se radi od bliskijih ljudi, naravno).
Ja ću roditi na svoj 41. rođendan, osjećam se izvrsno, vjerujem da je i bavljenje sportom u mlađim godinama tome pogodovalo. A godine? Ma tko ih više i spominje....![]()
Slažem se. Dobna granica se odavno pomjerila. Pomislim ponekad da sam mogla ranije, ali kod mene je sve malo kasnilo u životu pa tako je moralo bit i s trudnoćom. S vremenom se ne manipulira. Uostalom osjećam se kao da mi je 25 samo što sam pametnija (valjda)![]()
I ja se slažemPrvo sam dijete rodila s 29 godina i bila puna strahova i tisuću pitanja... Druga trudnoća nakon 10 godina neusporedivo mirnija, sigurnija. Istina, strahovi su uvijek tu, pitanja također, ali što mi sad tko može? Ne slušam tuđe "dobronamjerne" savjete, ne obazirem na kojekakve komentare. La vita e bella.
I ne bih se mijenjala za godine. Neka meni njihKad se okrenem iza sebe čak u ovih 10 imam puno više toga za vidjeti, nego u onih 29.
Cure, ne dajmo nikomu svoje godine![]()
prvo dijete rodila sa 35. trudnoca prosla uredno osim uzasnih odvratnih mucnina do nekog 12 tjedna. rodila na carski ali to nema veze sa godinama nego sa nekim drugim mojim problemima. za dva mjeseca cu imati 38 i trenutno sam u 17. tjednu, mucnine su na pocetku bile puno manje nego prvi put, ali me dobro izmucila zgaravica, ali to isto nema veze sa godinama.
meni je, eto, proletjelo ovo vrijeme od zadnjeg javljanja na ovoj temi. sad sam u 35. tjednu i sve je OK. nadam se da i vi druge "stare" trudnice gurate dalje bez problema. na zadnjem sam UZV pregledu shvatila kako je dobro da sam se kada je bilo vrijeme za to ipak odlučila ići na amnio. sada mi je gin vidjela da u pupkovini umjesto 2 imam 1 arteriju, a što bi moglo ukazivati na neke kromosomske anomalije. da nisam otklonila tu mogućnost mislim da bi sada proživljavala najgore strahove i kraj trudnoće bi mi bio užasan. ovako sam mirna i budući da je prema UZV mjerenjima beba već sada teska oko 2,9 to je bilo samo povod za šalu da je njoj i ta jedna i više nego dovoljno.
Riječanka, sretna sam zbog tebe da je sve dobro s bebom. Kao da sam sličan slučaj već pročitala na nekom drugom PF. Ako ta cura vidi tvoj post jako će se obradovati. Sretno ti i dalje![]()
hvala puno, nisam naišla na taj PF, malo ću pogledati, puno znači svako pozitivno iskustvo, treba ga dijeliti
evo mene u 29.-tom tjednu. osjecam se dobro (osim kad mi sjedi na mjehuru) za sada, cak bolje nego na pocetku. makar, tek sad ide ono najteze. beba je poprilicno zivahna (bit ce kaskader) skace ko luda i malo me strah sta ce biti kad dobije jos kilu ili dvije.
Tako je i meni. Sad mi je lakše nego u prvim tjednima jedino tu i tamo osjećam neki pritisak u donjem dijelu (bebač je na zadak
Reci mi kad ti je i muž mogao osjetiti pokrete bebe, moj ništa ne osjeti![]()
Sretno curke!
Ja sam prvo rodila jako mlada, s nepune 22 g., a ostalo dvoje nedavno - 2009. i 2010. s razmakom od 17 mj. U 4. mj. 2012. punim 39 g. Moram li posebno napomenuti da su nas ove dvije lutkice sve pomladile?! :srce:
i moj me jos nogama sutira u mjehur. za dva tjedna idem u bolnicu na uzv i bas me zanima ako ce se u medjuvremenu okrenuti. ali cisto iz radoznalosti jer meni to nista ne znaci jer ja ionako moram na CR.
pa meni vec dosta dugo vidljivo skace trbuh, bebac je jakoooo aktivan, puno vise nego prvi. mozda ima veze to sto mi je posteljica straga, a u prvoj trudnoci mi je bila sprijeda. kad je tocno mogao on osjetiti vise se stvarno ne sjecam, ali posto si ti "tek" (ako se ne varam) 22 tjedna mislim da je jos rano. ne brini vrlo uskoro ce i tebi trbuh poskakivati.![]()
Meni je posteljica sprijeda ali sam dosta rano osjetila pokrete bebe. I sada je dosta aktivan, ali udarci ne bole (za sada
Ti si 100% sigurna za CR? Čula sam da u Ri rodilištu često ignoriraju preporuku gina za CR. Meni je nekako svejedno na koji način ću roditi ali bi mi bilo draže da znam unaprijed. Ako beba ostane na zadak misliš da će i meni radit CR?
i ja sam dosla ohrabriti neke mame koje se premisljaju
prvo u 27. , drugo u 37. - za oboje se bome "napatili" i nacekali , sve kroz MPO... i sad u 39. veliko iznenadjenje za sve - evo vec 16.ttsuper se osjecam,osim sto sad ovaj bebonja od 18 mj. ne da da se odmaram kao kad sam nosila njega i stariju seku- meni su sve trudnoce prosle lako, bez ikakvih komplikacija(osim jedan rani spontani), a tako i porodi .
i jos sam htjela reci, nije svejedno kako rodis. puno gubis sa CR. prvo dozivljaj poroda. ja jos uvijek kazem da ja nisam rodila (jer jednostavno nemam taj osjecaj), nego su ga izvadili.
drugo prvi kontakt sa bebom. ja ga mogla uzeti u ruke tek nakon 6 sati, u sali ti samo daju da ga poljubis na brzinu (ako si budna) i odnose ga.
nema dojenja odmah nakon poroda itd.itd.
Ovo mogu potvrditi na temelju onoga sto su nam rekli na trudnickom tecaju. U Rijeci beba na zadak nije indikacija za CR. Kazu da s takvim porodima imaju puno iskustva i godisnje ih obave toliko da mogu s takvom praksom nastaviti i dalje. Za razliku od drugih rodilista koja nemaju toliko veliki broj sveukupnih poroda i samim time jos manje slucajeva s porodima na zadak. Zato u drugim rodilistima valjda nemaju dovoljno prakse tj. kontinuiteta s poradjanjem na zadak pa se zbog toga kod njih bira CR. Iz onoga sto su nam rekli u Rijeci se pravo ponose time sto im je i porod bebe na zadak rutina.
A sto se tice vremena za okretanje bebe u pravi polozaj i tu se slazem s *meri*, nina70 imas jos ohoho vremena za to (vidi npr. ovu temu). Meni je beba sa 33+2 iznenada bila okrenuta na zadak, a sa 36+2 ponovo pravilno okrenuta na glavicu. Vidjet cemo kako ce ostati na kraju.
Posljednje uređivanje od Aurora* : 15.12.2011. at 12:31
Meri, Aurora, thanks. A ja se bojala da poslije neće imati mjesta za manevriranje)
Hm, ja se prije nisam zamarala načinom poroda, a sad kad kažeš da je CR kao da i nisi rodila...baš mislim kako me to ne brine nego činjenica da bebu vidiš tek nakon par sati.
Uopće me nije bilo strah poroda, ali me zadnje vrijeme stalno plaše raznim porođajnim pričama i iskustvima) morat ću ih ignorirati...........
Znači, treća beba došla iznenada i prirodno? SuperOprosti ako sam znatiželjna, ali koji je bio razlog da su ti prve dvije trudnoće bile MPO? Meni su neprohodni jajovodi i negdje sam pokupila podatak da te priraslice znaju popucati za vrijeme ili nakon trudoće pa se zna desit da žena ubrzo opet zatrudni. Jooooj, kad bi se to meni bar desilo
jer kad vidim ove liste čekanja po klinikama i čitave procedure......
zanemari sve price, svaki porod je drugaciji i svaka zena ga drugacije dozivi.
meni osobno je zao sto nisam mogla roditi iz puno razloga. mozda mi je bilo najteze to sto su ti na operaciji ruke "vezane" pa bebu nemozes uzeti ni dotaknuti, a oni je odnesu.
beba je otisla na odjel, a ja u radjaonu na promatranje. kad sam dosla na odjel u medjuvremenu su bebu nahranili tako da uopce nije bio zainteresiran za dojenje, pa smo se natezali oko toga tri dana.
a da ne pricam o oporavku koji puno duze traje nakon CR. ipak si poprilicno razrezan.
aaaaaaaaaaaaa...ČESTITAM!!!!! slučajno sam nabasala na ovaj topic i baš imam kaj i za vidjeti.
inače, ja sam od onih koje se dvoume i koju već lagano i okolina odgovara od te (prevelike) želje za 2. djetetom. iako imam višak kila, osjećam se full poletno, vedro i šarafim sve u 16. ne osjećam ih. međutim, i ja se nekad znam ulovit u mislima, kad moj 4.5godišnjak divlja ili ima neke mini pubertetske ispade, tipa : ajmeee pa tko će to sve zdurat kad ga ulovi pubertet?? sve si više stavljam na vagu: ja kao opetovana mama vs. ja kao baka od 80 godina kad bi to moje 2. dijete bilo u mojim godinama ... želja mi je još uvijek velika, na momente i prevelika, ali sad se lagano već mirim s time da možda baš i postoji neki veći razlog (fizički je s oboje sve ok) zašto sad skoro već 3,5 godine bezuspješno pokušavamo začeti drugo dijete (za prvo nam je trebalo cca godina i pol i rodila sam ga s 34,5). sad imam 39. ne osjećam se još kao da sam za odstrel. no, vidjet ćemo kak će biti "s godinama"....moja mam mi često zna predbaciti ali u šali (nadam se da ne misli baš full ozbiljno, hahaha): jooj, zakaj si tak kasno rodila, sad sam ja starija i nemoćnija nego da si rodila s recimo 25
. ali eto, dok završiš faks, dok nađeš posao, posložiš si koliko - toliko stambeno pitanje, a da ne velim dok ne nađeš čovjeka s kojim želiš imati obitelj... prođe puno godina, hehehe.
godinama smo bili idiopati, tj. moji hormoni ok, mogli bi i bolji, ali nista strasno (ponekad blago povisen prolaktin), mm spermogram ok, moglo bi i bolje , ali nista strasno , i tako godinama. Prvo dijete poslije 3,4 god, nakon bezbroj ciljanih, klomifena, i konacno trudnoca u ciklusu nakon HSG (26/27 god) . Onda opet godinama pokusavali drugo, i nista...poslije 7 godina opet kllomifeni, bromergon, progesteron, i trudnoca koja zavrsava u 10.tt...opet 2 godine nista, i odlazimo na kliniku za IVF , i tu nas sokira mm nalaz oligoastheno, radimo ICSI i bingo iz prvog puta- evo ga sad dok pisem kmeci da ga uzmemtada sam imala 36/37.
Prije par dana napunila 39., a 2,3 mjeseca prije rodjendana zatrudnila na opste iznenadjenej i cudjenje ,kako ja trudna bez nalaza, tempiranja, ciljanja?!?!
ali etoTako da svemu se mozes nadati (kad sam citala tudje slicne price, uvijek sam mislila ma nema sanse ni u ludilu da se to meni moze desiti)
Franny, samo hrabro naprijed, pusti razmisljanja . Ja sam skoro otvorila temu prije ove trudnoce, da ili ne trece dijete, i jedna forumasica mi je divno rekla da cim ti razmisljas i dvoumis se oko tog djeteta, da ti njega vec zelis samo nisi toga svjesna! I bas je tako...Sretno cure!
i mi smo bili idiopati i prvog pisonju cekali 4 godine. ciljane klomifenske odnose sam i prestala brojati, nakon toga aih, pa 3 ivf-a. nakon zadnjeg stimuliranog ivf-a planirana pauza jedan ciklus i nakon toga prirodni ivf. ali....... ja cekala kad ce konacno doci vjestica da mogu konacno krenuti dalje, ali uzalud cekala, ostala prirodno trudna u medjuvremenu. nakon toga sam odmah htjela drugo (s obzirom na godine). ali kad se nista nije desavalo, a u medjuvremenu promjenili zakon o mpo ja se prestala nadati. i bas kad sam uopce odustala od te ideje, evo me opet trudna.
meri, ako sam dobro shvatila, pored svega sto si prosla u Mpo, ipak su obje trudnoce dosle prirodno? Kako god bilo ja ti cestitam od srca!
Ma neću se više zamarat načinom poroda. Ipak potajno se nadam brzom i prirodnom
Dok nisam bila svjesna činjenice da ima jako puno neplodnih parova čak sam zamjerala obiteljima slabijeg imovinskog stanja što imaju puno djece. Polako mjenjam mišljenje, djece nikad dosta. Samo kad bi država sve to pratila i poticala natalitet (ali ne samo riječima).......
Meri, a72, baš mi je drago da ste nagrađene nakon tolike muke![]()
ne znam, nisam ni ja mogla prvi put, ali sam prestala vjerovati da mi se moze desiti prirodno. cak kad mi je kasnila m bila sam uvjerena da su mi se poremetili hormoni pa da mi zato kasni. tako da sam test napravila tek nakon 15 dana kasnjenja. i onda nisam vjerovala nego sam isti dan trcala kod dok na uzv.
a drugi put sam bila stvarno odustala od svega, pogotovo sto sam jos od prije bila bez posla. naravno da se nismo pazili jer ja ionako ne mogu ostat trudna i eto.....
*meri*, tvoja priča mi dalje nadu. a da ne velim kako obožavam sretne završetke![]()
![]()
Podižem ponovo ovu temu...naime uskoro su mi 43 i neki dan sam otkrila da sam po treći put trudna! Kasno sam počela rađati pa su ovo dvoje dječice, curka 6, a maleni tek 2 i pol god.! Evo, ovo treće se dogodilo slučajno, (znam da glupo zvuči). E sad, malo sam u strahu jer imam žučne kamence kojih sam se baš spremala riješiti...a s druge strane vjerujem da će sve biti ok.
Vidim da vas zapravo ima dosta koje ste rodile iza 40-tih, i sve je prošlo ok
Voljela bi da se sada jave sve trudnice u 40-tim godinama da si dajemo podršku jedna drugoj i da se malo ohrabrimo![]()
super čestitam
ja imam 37 i nosim dečka i curu![]()
nadam se da primate ohrabrenja i od nas bivših trudnica u 40-im!
moja treća sreća za par dana puni tri mjeseca (ja imam 40,5 g) i moram reći da je trudnoća prošla ok, porod i oporavak najbrži do sada i ova prva tri mjeseca najlakše i najsmirenije do sada.
meni je moja doktorica opće prakse rekla, ničim izazvana, da me ovo treće dijete pomladilo, valjda žena zna!
vjerujem da kad ne bismo više bile u snazi i sposobne "odraditi" to u 40-im, jednostavno ne bismo ni mogle zatrudnjeti (a posebno nam se ne bi desilo¨iznenađenje¨). negdje sam i pročitala da žene koje rode u 40-im žive duže, priroda se pobrine oko onoga o čemu mi ljudi volimo previše komplicirati. samo hrabro žene, od sveg srca vam želim da sve bude ok!
Moja majka je rodila s 43 godine, trudnoća je prošla odlično, ona je i dobrog zdravlja. Jedini problem je bio što je brat bio okrenut na zadak, a oni (što su trebali s obzirom na god) nisu radili carski.. strašno.. Međutim trajalo je sve skupa 4h, ali bio je njezin najbolniji porod ikad..
Dasha i Karlita - čestitam!
Ja imam 38, trudna sam 19+5, prvo dijete. Na početku sam brinula zbog godina i svega, sad se samo veselim!![]()
Ah..ovo je stvarno "odabrano društvo", svaki post je pun optimizma..
Upravo navršila 36 i u 22tt s prvim djetetom, uz to imam autoimunu bolest te sam odgadjala trudnoću.
Nemam nikakvih problema, osim debljanja, osjećam se kao nikad u životu, sretna i puna ljubavi..
Moja mama je rodjena u bakinoj 40 godini, baka je doživjela 93 godine . nakon dva sina mama je bila 3 dijete pa kćer. Imale su poseban odnos prepun ljubavi, ta recimo razlika u godinama je bila neprimjetna.
Osobno, nikakve preglede nisam obavljala osim anomaly scana prije tjedan dana..
Ako mi Bog da da sve prodje dobro..već sad razmišljam o još jednom djetetu, nije me strah fizički, jedino psihu bi mogla podići na viši stupanj, ipak malo pretjerujem u strahovima ponekad
Dasha i Karlita čestitam!!!
I ja sam starija trudnica(37),12.5 godina smo u MPO vodama i trudna sam 22 tjedna.
E ovaj cijeli POST treba lajkati,ali nemam gdje,pun je snage i motivacije za dalje!Ja sam prvo rodila u 23g,drugo u 38g(savrsene trudnoce od prvog do zadnjeg dana;nazalost curicu sam izgubila sad u 39g i citajuci vas i vase postove samo mi dajete snage da pokusam jos jednom cim se oporavim i donesem na svijet jos jedno malo kmekalo.Bravo cure!
evo i mene ponovno na ovom topicu. kad sam prije par mjeseci pisala kako mi neke priče daju nadu, ni sanjala nisam da ću odmah ciklus nakon onog i ja konačno dočekati svoj toliko željeni drugi plus. sad sam 17 + 3, a dijete će se roditi taman oko mog 40. rođendana, plus/ minus.
Franny i ja se nadam da ću do tada bar biti trudna sa drugim djetetom))
Da vam se i ja pridružim
Imam 38 g. i trudna sam drugi put i sada smo u 20 tt. Prvi put sam rodila sa 30 g. prekrasnu curicu. Željeli smo i drugo dijete, ali prirodno nije išlo pa smo se obratili doktorima i sad zahvaljujući MPO trudna sam drugi put i naša cura će dobiti bracu
Čestitma trudnicama![]()