 |
|||
Hvala vam cure na čestitkama i podršci, a isto tako i ja čestitam svim ostalim trudnicama ovdjei drago mi je da našim primjerima dajemo nadu ostalim ženama koje žele dijete bez obzira što su ili blizu 40-tih ili su već prošle...ma koje godine, a kako kaže Riječanka sigurno smo još u snazi i sposobne sve to odraditi, inače ne bi niti zatrudnjele!!!
Ja moram priznati da se uopće ne osjećam kao da imam 38. Svaki put kad izgovorim koliko imam godina samu sebe šokiram
Isto tako se ni ja ne osjećam da imam toliko god. koliko imam
Da, da, smijurija... Meni je šok bio kad sam jednom prilikom srela baku sinove razredne kolegice - žena mi je vršnjakinja! Djeca nas dulje drže mladima.mistic prvotno napisa
Ja moram priznati da se uopće ne osjećam kao da imam 38. Svaki put kad izgovorim koliko imam godina samu sebe šokiram
mene moje frendice zezaju da ću ih otkantati i družiti se s mladim mamama, a ja kažem, ma ne, ja ću samo reći da sam baka (ili će one to same pretpostaviti), pa me nitko mlađi neće ni pokušati uvući u razgovor u parkiću... znate već...kad imate malo dijete pa se kao podrazumijeva da želite dijeliti iskustva...a ne, ja obožavam žene moje generacije, dijelimo puno toga, bez obzira jesmo li, kad i koliko djece rodile. jedno posebno iskustvo iz ove zadnje trudnoće, budući da je sve bilo ok i zbog prirode posla sam radila sve do obveznog rodiljnog - na jednom ispitnom roku - studentica trbuh do zuba, ja trbuh do zuba, ne znaš kojoj je teže, meni ispitivati ili njoj odgovarati, hrabro smo to odradile.
Meni je bilo najgore na druženju godišnjice mature, koleice iz razreda sa djecom od 15 godina..ali nikada se sa svojih 36 nisam osjećala staro, dapače, mislim da još super izgledam za svoje godine
Kaže moja dr. da sam ja "curica" dobna granica se pomaknula i uopće me nije svrstavala u starije trudnice i prvorotkinja sam k tome.
Postati mama u 40oj? Normala.
I sada imam prijateljice kojima mogu i mama biti. Susjeda i ja 16 dana razlike rodile, a dvadeset godina nas dijeli! Super razmjena iskustava.
Sve je to OK.
Mislim da ne bilo trudnoće da tijelo nije sposobno. Svakome bih preporučila, pomladila sam se i duhom i tijelom...
eh, da još nešto nadodam: kao što rekoh za cca pol godine punim 40. ali u sebi se i dalje osjećam kao da imam 16i dosta mladoliko izgledam (ili se to meni samo tako čini, hahahaha), ali na predzadnjem pregledu kad me dr. upitala za datum rođenja i godinu te kad sam joj rekla, samo je odvratila: "uuuuuu". ziher si time nije mislila da sam baš neki pupoljak
Život piše svakakve priče, i moja je kao i neka od vaših jedinstvena,
stoga, dižem kapu svima vama preko 35-36 godina koje se odlučite na majčinstvo.
hehe, a ja imam dokaz i crno na bijelou prosloj trudnoci iz ,IVF, nakon blage stimulacije reakcija booom! i dr prezadovoljan, ocekivao 1 ili 2 js , kad ono 15, i svaka oplodjena- kaze dr pa ovu reakciju dobijemo kod 25-godisnjakinja, ako i tada , vi jako usporeno "starite" , i to jos pred mm! kako mi je samo napravio merak evo dvije godine poslije ,ja pred porodom, ovaj put prirodno- dakle ja sam u svojoj 40. tek iz puberteta izasla
Ja sam rodila trece s 39.5.
Sva tri puta sam zatrudnela iz prvog pokusaja,porodjaji laki i brzi.
Treci put je sve bilo gotovo za 2 sata od prvog truda,a na stolu sam bila ravno 10 minuta!
Tako da meni trudnoca oko 40-te uopste nije ni cudna ni upitna.
Znam puno mladih trudnica koje "kilavo" nose ali jos vise svojih vrsnjakinja koje su rodile neposredno posle men i sjajno inele sve.
Mene je mama rodila kao prvu i jedinu s 38.
Ali nije pozivela dovoljno dugo...upoznala je samo prvo unuce i nema je vec 11 godina...
To je ono sto mene plasi i brine.
Biti zdrav i poziveti dovoljno dugo,izvesti i najmladje dete na put i biti tu dokle god smo mu potrebni.
KayaR, e tu vec nema garancija, cak ni da sam prvo rodila sa 18 ko mi garantuje da cu pozivjeti dovoljno dugo da ga izvedem na put...ali necemo o tome
mislim da trudnoca nakon 30 i neke ipak podmladjuje zenu, a i nekako se smirenije tome prilazi, sredjen si uglavnom u zivotnim okolnostima, i sl. npr prvo dijete rodila na pocetku braka, 3./4 .godine i jos se boris sa nekim stvarima tipa nesigurnost, ljubomora, povremeni izlasci ,a ti npr ne mozes zbog bebe uvece , itd pa ti svako kriv...sad toga nema, ma ako i ima smijesno je dizati frku zbog gluposti, znas prioritete, znas da ste stabilna porodica, i sl. , i beba u ovim godinama je odraz ciste zelje !
točno. upravo tako.
O tome nitko ne razmišlja, o tome nitko ne piše...pa nisam dosada htjela ni ja.
Nije problem biti trudan sa više od 37 8kako se tema zove) već je problem othraniti to dijete i postaviti ga na noge...
Prva trudnoća moja je bila sa 36, druga sa 37 a rodila sa 38, treća trudnoća zatrudnila sa 40 ako bog da roditi ću u 41...
Pa iskreno, vitalna sam, vitka, radim posao uredski, neizrađena, imam čistačice, bejbi sitericu (kad je na poslu gužva i mora se ostati) da ode po djete u vrtić.. znači i materijalno i zdravstveno ovog časa sam potkovana...
Ali ima nešto što se zovu godine... od njih ne možeš pobjeći.. hoće duh.. ali vrlo često tijelo neda...
ajd još 1 dijete ali više od 1 i to zaredom male djece (pogotovo kod stasrih majki koje su sve propustile pa ajmo sve u par godina nadoknaditi - kao ja).. teško..
Pa dok to dijete bude srednja škola ili ga pucao najžešći pubertet - mene će šorati najžešći klimaks... strah me pomisliti našto i kako će to izgledati..
Da ne razmišljam o faksu 8ajmo ostati na srednjoj školi) pa ja ću tada biti debelo ili u mirovini ili pred mirovinom... sa srednjoškolcem...
sa mizernom mirovinom... što djetetu priuštiti.. ?? reći mu, zaposli se i školuj se!!!
ne dolazi u obzir, meni tako moji nisu neću ni ja svojem djetetu...
puno je tu otvorenih pitanja o starom roditeljstvu koja su bitnija po meni od onog trudna u 37, trudna u 38 .. 40 koliko već...
ma svaka čast trudnoći, sve je to divno i krasno ali ima to i svoju drugu medalju...
Slažem se sa tobom u potpunosti kako razmišljaš
Moje misli su noću usmjerene prema tome, jesam li prestara, jer smo oboje nezaposleni (nezaposlenost je stigla nakon začeća), moja se naravno predpostavila, samim odlaskom na komplikacije, noga u gu....
u podstanarskom stanu, ja bolesna, prvo dijete na putu...
i neprospavane noći hoću li mu moći sve priuštiti u prvim danima, hoće li imati sve što mu treba, tu ne mislim na čisto materijalno, robica, i sl. već hrana. medicinska skrb..
a onda drugu noć misli krenu u budućnost, kad krene u školu, dodje vrijeme za fax...kako??? hoće li se nešto do tada promijeniti.
A treću noć sanjam da želim još jedno dijete...da ne bude jedinac.Pa računam.hm..37 godina....možda u 38g.ako bude carski ...i tako unedogled
Probam se nekako isključiti i uživati u ovom trenutku sada
pa to je sasvim normalno da te muči... po meni zrelo i odgovorno za 'staru mater' što i jesmo i po medicini i po narodu.Moje misli su noću usmjerene prema tome, jesam li prestara, jer smo oboje nezaposleni (nezaposlenost je stigla nakon začeća), moja se naravno predpostavila, samim odlaskom na komplikacije, noga u gu....
u podstanarskom stanu, ja bolesna, prvo dijete na putu...
i neprospavane noći hoću li mu moći sve priuštiti u prvim danima, hoće li imati sve što mu treba, tu ne mislim na čisto materijalno, robica, i sl. već hrana. medicinska skrb..
a onda drugu noć misli krenu u budućnost, kad krene u školu, dodje vrijeme za fax...kako??? hoće li se nešto do tada promijeniti.
A treću noć sanjam da želim još jedno dijete...da ne bude jedinac.Pa računam.hm..37 godina....možda u 38g.ako bude carski ...i tako unedogled
Probam se nekako isključiti i uživati u ovom trenutku sada
I mene to muči, da li ću biti JA zdravlja da trajem svojoj djeci, da ne ostavljam sirotinju iza sebe (jer u današnje vrijeme je to koma) i da ih odhranim i podignem i postavim na noge.
A ne da starije dijete otrhranjuje i školuje mlađe
To je najnormalnije razmišljanje....
Posljednje uređivanje od mačkulina : 25.04.2012. at 11:21
sve te brige su opravdane, ali eto kod mene je sve nekako kasnilo u životu, pa sad i to...Jednostavno su mi se kasnije posložile stvari...znate ono, Bog se našim planovima može samo nasmijati! Sad moram biti optimistična i vjerovati da će sve biti ok...pretjerane brige mogu čovjeka baciti u očaj...
u takvoj situaciji, kad si "stariji", otvoriš djeci dječju štednju ili ikakav oblik štednje, dok možeš još odvajati, oročiš i čuvaš za: maturalac, faks, išta...
e da, TO je upravo ono što i mene brine. kad će ovo moje drugo dijete biti u mojim godinama, ja ću, ako poživim, biti bakica od 80 ...
Posljednje uređivanje od Franny : 25.04.2012. at 13:42
Pa ja bih sve dala da je moja mama ziva,i da je bakica u 80ima...nista mi ne bi smetalo sto nije 20g mladja.
Mama mm-a ima 82,vitalna je,pomaze koliko god moze,ali to je ipak retkost...
Ja sam bila odskolovana,zaposlena,situirana,udata...sto se tih stvari tice,moji su roditelji"ispunili misiju",izveli me na put.
Ali,nedostaje mi njihovo prisustvo,razgovor,savet,podrska...
Ali,ja sam sama,nemam brace ni sestara.
Zato se veselim sto je mojih troje,i sto ce biti tu jedni za druge,zauvek.To je,ipak,sasvim drugi osecaj,i onda kada nas vise ne bude.
Prosječni životni vijek žene danas u Hrvatskoj je 83 godine. Za 20 godina bit će to i više, ako budemo išli ovim tempom.
Radi se do 65.
Sasvim dovoljno vremena za dignuti dijete na noge. I odškolovati. Pa i unuke od tog djeteta dočekati. Nadam se svemu ovome.
Moramo biti optimistični.
i ja o tome, naravno, često razmišljam. ali, učinit ću maksimalno što mogu i dok mogu za moju djecu, i ti je to... moramo ih učiniti sposobnima da nastave bez mene i mm. usaditi im prave vrijednosti, sada dok mogu, to je moja "misija" i ja je ispunjavam iz dana u dan. nemam osjećaj da moraju završiti fakultete, zaposliti se i udati/oženiti da bih ja mogla na miru umrijeti. voljela bih da to bude tako i da upoznam unuke, tko ne bi, ali život nije program...tko garantira majci od 25 da će sve to uspjeti?
ja sam više realna...
ali poštujem svačiji optimizam
sa 65 godina ti si draga moja debelo u penziji sa 1500 kuna penzije (ako zaživi novi model kako ga predviđaju)
neznam da li imaš djece ali ajmo uzet mene koja ih imam... sa 41 rodim 3-će... sa 61 godinu dijete ima 20 godina... u naponu snage a ja na izmaku...
ili u penziji ili pred penziju (kako god okreneš pogledaj žene te dobi - nijedna ne pršti od radnog elana i energije - sve čekaju neki smiraj)
sa 20 školovati ga, pa još i unuke čekati...
Ma zvuči to dobro ali kao jedna jako dobra SF priča....
Ali kada nije moglo drugačije... evo ja prva stara mater rađam.... i eto može se, ali koliko je to hrabar ili pametan potez... nadam se da će pokazati vrijeme i zdravlje (ako me posluži)
Da me kćer pita i svatko tko me pita - moj odgovor je uvijek isti - treba biti mlad roditelj... (naravno pod pretpostavkom da imaš sa kim zasnovati obiteljsku zajednicu)
nemam ni ja ja sam stala na srednjoj školi.. iako nikada ne bih rekla djetetu, zaposli se pa se školuj (meni moji to nisu učinili nebih ni ja svojem jer sam svjesna kako je to teško)
nitko ne garantira majci od 25 da će uspjeti... ali ona je u velikoj prednosti koju mi na ovoj temi uporno ne vidimo ... ona će u dječijim 20tim biti kao sad mi u našim godinama - u 'naponu snage' za razliku od nas koji ćemo u tim dječijim 20 tim godinama biti 'na izmaku snaga' (ako ih doživimo)
ljudi pa budite realni... ni optimistični ni pesimistični - zar je takav problem biti realan...
Ali i tvoj potpis pokazuje kakav doživljaj o godinama imaš.
Da stara u 40ima za ostvarivanje želja!!! To su najbolje godine.
Meni bolje nego tridesete, da ne pričam koliko bolje od dvadesetih. (Tada sam bila smotana i nesigurna)
Svatko je star koliko se osjeća. Ja ću uvijek u svojoj glavi biti mlada, bez obzira što ogledalo pokazuje (a ogledalo mi za sada daje sasvim lijepu sliku,o da!)
A kako sam postala mama i sa 20 i sa 30 i sa 40, mogu reći da mi je ovo zadnje iskustvo najlakše.
sve najbolje ti želim :Ali i tvoj potpis pokazuje kakav doživljaj o godinama imaš.
Da stara u 40ima za ostvarivanje želja!!! To su najbolje godine.
Meni bolje nego tridesete, da ne pričam koliko bolje od dvadesetih. (Tada sam bila smotana i nesigurna)
Svatko je star koliko se osjeća. Ja ću uvijek u svojoj glavi biti mlada, bez obzira što ogledalo pokazuje (a ogledalo mi za sada daje sasvim lijepu sliku,o da!)
A kako sam postala mama i sa 20 i sa 30 i sa 40, mogu reći da mi je ovo zadnje iskustvo najlakše.
kao i sebi...i svima starim materama...
ma dajte zene, kakve crne misli... ok je biti realan itd, ali zar je bas tako lose ? moja mama je od mene starija 20 godina, i svaka njoj cast i sve to, ali iskreno nikad ni pravog razgovora, prijateljstva, upucivanja itd (mislim bilo je , ali ne kako se meni svidja...) stvarno nije garancija mlad roditelj da je sve bolje. Prvo nezrelost , a koja se ogleda u puno gresaka prema djetetu od podizanja, vaspitavanja, itd. Nisam birala da radjam u ovim godinama, borili se sa nepoldnoscu dugo, ali sad mi nije zao , jer sam ja spremna na djecu, imam svoje misljenje izgradjeno, znam vaspitati dijete! Ne treba meni vaspitac...iako mladje trudnice imaju mnoge druge prednosti u odnosu na nas, ipak najvaznija stvar za roditeljstvo - zrelost- je ipak na nasoj strani
Posljednje uređivanje od a72 : 25.04.2012. at 17:58
ja bih ipak tu odvojila mame koje imaju stariju djecu (kao Bety 3) njoj je sigurno bilo drugačije biti trudna uz 20 godišnjaka i 10 godišnjaka nego meni uz 2 i pol godišnjaka, a još čuvam trudnoću (ležim zbog skraćenog cerviksa kako dr kaže ipak ja sam trećerotkinja)...
to su dvije različite stvari....
ni meni nije ranije 'grah pao'.. i sad kada je pao sve želim nadoknaditi... imam malo dijete i sad u 29 tjednu čekam drugo (još ležećki)... to sa 4 banke nimalo nije jednostavno.. nije nikom (bio mlad i star) a godine su kao šlag na tortu
sva sreća ponavljam imam materijalni suport pa se plaćaju žene, čistačice, siterice... muž radi u inozemstvu.. da nemam tu mogućnost ja zaista ne znam kako bi sve to ishendlala...
i što me još čeka....
Iako planiramo i na 4 tu trudnoću....
Posljednje uređivanje od mačkulina : 25.04.2012. at 18:33
mačkulina i ja sam nekada mislila kako je lijepo biti mlada mama ali nije uvijek onako kako mi želimo. Sada sam sretna što ću uopće biti mama i nije mi ni najmanje bitno što će to biti sa 37 godina i uopće se ne smatram starom za majčinstvo.Ako sam za nekoga sebična što tak mislim ni to mi nije važno....
Ne znam....ja otkad sam rodila (prvo 30 g.) govorim da se mogu vratiti rodila bi s 20. Nekako kad si mlađi i bedastiji, sve prođe puno bezbolnije. Mislim da sam prije imala puno više živaca, sad su se sami problemi nagomilali (zahvaljujući recesiji i kreditima). Nažalost, situacija je takva, sretna sam što sam uopće uspjela biti mama i nema veće sreće nego kad mi moja curica dođe i zagrli me i kaže koliko me volia za to nikad nije kasno. Netko prije, netko kasnije...svatko zna svoju situaciju.
ma Sonja... a što ćemo kada nismo prije...
bolje ikad nego nikad ali ovo o čem pišemo su realne činjenice.
čitam ti potpis.... od srca mi je drago kada vidim MPO ekipu... i znam neke iz tvog postpisa.... i od sveg srca želim im bezobzira na godine trudnoću....
pusaaaaaaa
razumijem to što si pisala...moja mama je imala nas troje sa 29 godina,sestra dvoje sa nekih 30.Ja sam se udala sa 25 i mislim da nam je puno lakše sada(što se finansija tiće) već prije 10-ak godina.Možda ovako razmišljam što sam imala problema...ne znam...Svjesna sam finansijske krize i ostalog ali opet kad vidim naše stare (bake i sl.) njima je bilo još teže pa su imale više djece i radjale sa 45 i više godina i opet stigle sve pa čak dočekale i praunučad
p.s. za godinu,dvije godine možda ti dočekaš 4 trudnoću a ja drugu
Ha,ha,ha,nasmijale ste me curke mada koliko se vi god lomile u tim svojim stavovima nema tu pravila.Prvo sam rodila mlada(jos nekako malo mladje izgledam,tako kazu)i taj prvi sin me ni danas ne zeli vidjeti pred skolom jer kaze svi pitaju za mamu,drugo sam rodila sa tek napunjenih 38 i danas sam bila s njim u parku i bila sam najzivahnija mama koja je u stopu stizala svog 1.5g sina,a evo blizi mi se 40g i uopce se ne osjecam staro,cak i nakon izgubljenog treceg djeteta koje se nedavno desilo i puna sam elana da na ovaj svijet donesem jos jedno.Mislim da nas svi ovi strahovi mogu samo kociti u zeljama,a jedna od vas je rekla,ne znam sad koja da je sretna sto zna da i nakon nas ostaju oni jedno drugima,a to je puno jer ja sam jedinica pa znam sta pricam.Mene je ovo drugo djete toliko pomladilo,nekako ispunilo mi zivot i kad mi prijateljice pricaju o svojim nocnim izlascima,mene to uopce ne zanima.Prosla sam sve od filmskih festivala u Canessu,do ljetovanja po Ibizi i Riminiu,ali nitko,nitko mi ne moze zamijeniti poljubce i zagrljaje mojih sinova i toliko me cine sretnim da sam ustrajna u ideji da ovu dvostruku ideju utrostrucim!
[QUOTE=Sonja29;2127681]razumijem to što si pisala...moja mama je imala nas troje sa 29 godina,
Sonja, e to su bila vremena
.. moja mama je imala mene i brata i sestru blizance s 25 godina.
Posljednje uređivanje od Shania : 25.04.2012. at 20:25
mačkulina
ljudi pa budite realni... ni optimistični ni pesimistični - zar je takav problem biti realan...
Svi smo mi realni i dobro znamo što donose godine i djeca...ali ako ih već imamo, mislim djecu, ili su tek na putu, što sad?
Zar ikome pomaže biti zabrinut? Treba živjeti život odgovorno, a problemi koji su dio života ne riješavamo zabrinutošću...
pa ja se inače smatram realnom. pogledaj oko sebe, prosječna mlada, zdrava žena u dvadesetim godinama u RH - koje su njene objektivne mogućnosti da ostvari koliko-toliko kvalitetno roditeljstvo - ako i je završila školovanje - kakva joj je perspektiva - posao, stambeno pitanje...ma, i same znate, objektivne su okolnosti sve protiv roditeljstva. na sreću, ta naša urođena želja i potreba da za sobom ostavimo trag u svijetu i doživimo i proživimo ljepotu roditeljstva često je jača od razuma (kad bi sve bilo na razumu, izumrli bi odavno). i ja sam na početku treće trudnoće bila puna tih briga, mislim da sam ih i podijelila tu na forumu, ali one su bile vezane uz samu trudnoću i porod, što ako nešto krene po zlu, što će dvoje starijih bez mene itd. sad kad je to sve super prošlo, na meni je da dalje "odradim" najbolje što mogu. pretjerani optimizam je nešto što me sigurno ne krasi, ali eto, kad pogledam prosjećnu mladu ženu i sebe, ja sam ta koja je u debeloj prednosti sada, a nisam sigurna da će ona, zbog objektivih okolnosti, niti za 20 godina biti u velikoj prednosti (osim godina koje same po sebi ne znače puno). znam da ti nije lako s jednim malim djetetom i trudnoćom koju moraš čuvati, ali dio briga je i rezultat same trudnoće, kad sve prođe OK, i bebač dođe na svijet, manje ćeš brinuti o tome što će biti za 20 godina. mene hrabri činjenica da je prvo dijete 11, a drugo 6 godina starije od trećeg, pa kad nas više ne bude, ova malecka neće biti sama. u biti smo svi i te kako svjesni toga da 40-te nisu idealno vrijeme za rađanje, ali ovo je jedna od tema koju smo (barem ja) shvatili kao onu koja treba hrabriti i zračiti optimizmom, za realnost i strahove dovoljno je uzeti u ruke novine ili pogledati dnevnik i izgubiti svaku volju za roditeljstvom, bez obzira na godine.
Riječanka, debeli potpis na tebe.
meni je životni cilj bio prvo završiti faks i naći posao, da mogu, jednoga dana djetetu nešto i priuštiti te da budem koliko - toliko neovisna od roditelja. u našoj je državi sve to teško ostvarivo i moji se prijatelji iz Kande često znaju čuditi kako mi u HR i dalje ostajemo u roditeljskoj kućis, ono, 30 godina, dok oni ako do 30. ne uspiju u životu, onda su luzeri. a osamostaljuju se već s 20ak godina jer imaju raznorazne mogućnosti poslovnog napredovanja, startavši od nule pa došavši do neke bolje pozicije.
osim svega, svi dečki s kojima sam prije hodala nisu mi bili tip s kojim bih se vidjela u starosti, sve dok nije došao MM, a tada sam imala već 32 godine
hm, i još da nešto nadodam: to što netko ima braću i sestre da kasnije paze jedni na druge nije ama baš nikakva garancija da će to i učiniti i da će se oni voljeti i poštivati za mojeg života, a kamoli kasnije. živi prijemer je moja obitelj i obitelj MMa. u našoj smo obitelji svi uzajamno povezani kao prst i nokat, stalno si pomažemo, uskačemo, možemo se osloniti jedni na druge i u nekim kriznim situacijama znamo da se možemo osloniti jedan na drugoga. kod MMa je pak situacija da mu je obitelj brojnija, a uopće nitko ne komunicira ni sa kime, čak ni MM ni njegova sestra nisu baš u nekim odnosima (osim kad njoj nekaj ne treba, onda smo joj dobri), a bratiće i sestične mu nisam ni upoznala, stričeve također...tak da... u životu je sve relativno. na mnoge stvari ne možemo utjecati, ali se možemo svojski potruditi da ispadnu najbolje moguće što si želimo
Također debeli potpis za Riječanku!!!!!
Ja se u potpunosti slažem s mačkulinom. Njeni argumenti su i moji argumenti. Osim svega što je rekla, mene je još i strah povećanih zdravstvenih rizika. Mislim, svatko odlučuje za sebe i najbolje zna svoje životne okolnosti. Moja odluka je da neću rađati nakon 35. (a i to je već dosta kasno za mene). Voljela bi imati još djece, štoviše imam baš jaku želju, ali za sada moram odgađati treću trudnoću. I ako je ne ostvarim do 35. godine, neće je ni biti.
matematika je vrlo okrutna, 40+20 je uvijek 60, statistike i rizici su argumenti protiv, toga smo svi svjesni, ALI tema su iskustva (pozitivna i negativna) trudnoće i poroda u tim godinama. da bismo znale odgovore na strahove za budućnost i pitanja koja nas zabrinjavaju, molim da se jave 60-godišnje "bakice" s djecom od 20 godina i prenesu nam svoja iskustva, da vidimo jesmo li dobro odabrale
Tako je i meni nakon što sam rodila drugo, a već sam imala 40, prošla ista ta misao!!! Al eto, slučaj je odlučio drugačije i sad sam treći put trudna, u 12. tj., a uskoro mi 43 god. Tek sam prije tjedan dana saznala da sam trudna!!! Znači, najgore je prošlo a da nisam toga bila svjesna. Sve je ok za sada, radim i radit ću dok ide! Kažem, ma kakve godine
i?? nit si otkrila toplu vodu nečeg što mi tu ne znamo..matematika je vrlo okrutna, 40+20 je uvijek 60, statistike i rizici su argumenti protiv, toga smo svi svjesni, ALI tema su iskustva (pozitivna i negativna) trudnoće i poroda u tim godinama. da bismo znale odgovore na strahove za budućnost i pitanja koja nas zabrinjavaju, molim da se jave 60-godišnje "bakice" s djecom od 20 godina i prenesu nam svoja iskustva, da vidimo jesmo li dobro odabrale
Rekla si da je ovo topic potpore, ja ga nisam doživjela kao 'odu radosti' ili 'hvalospjkev' ili 'podizanje spomenikama starim materama' već kao topc kao i svaki drugi gdje će se pisati svoje iskustvo - ali svakoga tko je u toj poziciji ili želi biti...
I što je loše u mom pesimizmu ili tvom optimizmu?
ništa, iovako je ovo pusto forumsko trkeljanje a svatko će odlučiti najbolje za sebe.
Posljednje uređivanje od mačkulina : 27.04.2012. at 12:37
Tako je i meni nakon što sam rodila drugo, a već sam imala 40, prošla ista ta misao!!! Al eto, slučaj je odlučio drugačije i sad sam treći put trudna, u 12. tj., a uskoro mi 43 god. Tek sam prije tjedan dana saznala da sam trudna!!! Znači, najgore je prošlo a da nisam toga bila svjesna. Sve je ok za sada, radim i radit ću dok ide! Kažem, ma kakve godine
i nek ti je sasrećom
hahaha, ma budemo se mi javile, za 20 godina, na ovaj topic pa ćemo novim 40ogodišnjim mamama prenijeti svoja iskustvamolim da se jave 60-godišnje "bakice" s djecom od 20 godina i prenesu nam svoja iskustva, da vidimo jesmo li dobro odabrale
a ti si mačkulina "otkrila" da ćemo ostariti? mislim, stvarno ne vidim razloga za takvu nabrijanost. slažem se s tobom da je ovo samo trkeljanje, a oprosti ako sam te svojim optimizmom (kojeg ja kvalificiram kao realizam) i pozitivnim iskustvom uvrijedila, imala sam namjeru dati podršku tebi i drugim "starim materama" kako ti kažeš, a ne otkrivati toplu vodu, niti ometati te u širenju loših misli i briga forumom.
inače, meni je termin "stara mater" baš ružan i pogrdan (koliko god on nekome realno zvučao). iodmah me asocira na neku baku od 80ak godina koja živi u nekom kamenjaru, u trošnoj kučici, s par ovaca ili koza i sama je.
a ja sa svojih uskoro 40 sam si još jaaako daleko od te vizije.
i ja se grozim, jer ako se bude rađalo s 50, a živjelo 100 godina, do koliko ćemo morati raditi? ma, ja ću ovako neodgovorna i preoptimistična u tom slučaju odvaliti još koju trudnoćuhahaha, ma budemo se mi javile, za 20 godina, na ovaj topic pa ćemo novim 40ogodišnjim mamama prenijeti svoja iskustva
gle, ja ga nisam izmislila.. uostalom goolge is your friend pa izguglajinače, meni je termin "stara mater" baš ružan i pogrdan (koliko god on nekome realno zvučao). iodmah me asocira na neku baku od 80ak godina koja živi u nekom kamenjaru, u trošnoj kučici, s par ovaca ili koza i sama je
a ja sa svojih uskoro 40 sam si još jaaako daleko od te vizije.
a i medicina ga jako puno koristi... jedino ako tvoj ginić nema 100-tku pa si za njega ti pupoljak
biće da sam nabrijana a moja nabrijanost ovog časa je prožeta trudničkim hormonima u 40 toj... pa obzirom da imaš pregršt iskustva u trudnoćama.. kako to da nisi skužila.
ajd ča ćemo se jadit... (by the way i ja sam Fuimanka samo na privremenon delu va Zagrebu)
Posljednje uređivanje od mačkulina : 27.04.2012. at 15:44
ma skužila sam, prije sam ti i napisala da znam da ti nije lako i čuvaš trudnoću (i da su brige naglašene zbog toga...), i ja sam u trudnoći bila zabrinuta, ali znaš i sama da ti to neće pomoći, može ti samo odmoći. budući da si trudnica, Fiumanka, a i generacija, ja se i da hoću ne mogu naljutiti. vrati se ti nama s privremenog rada pa ćemo na Korzu podijeliti brige starih majki.
lako Splićankama, one imaju Severinu, tko je njoj rekao da je (pre)stara?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom