Trudnoća nakon 37.-e???

[Konfuzija]

Ne postoji osnova po kojoj bi se zeni branilo imanje djece nakon 35., ali treba uzeti u obzir da dijete ima vecu sansu za Down sindrom. Nista nije 100% sigurno, ali samo zato sto je drugima bilo sve u redu, ne znaci da bi i vama bilo sve u redu.

A što je tu pjesnik htio reći? Da može biti ok, ali ne mora? Isto kao i... u bilo kojoj drugoj trudnoći?!
Trudnoća u kasnijoj dobi nosi svoje rizike, ali i prednosti. Prije svega, žena savjesnije pristupa svojoj trudnoći i češće se kontrolira. Mlade trudnice, naprotiv, češće piju, puše i općenito manje paze na svoje nerođeno dijete jer misle da su mlade i zdrave pa će sve biti ok. Konkretno, poznajem djevojku koja je u 19-oj zbog svoje nediscipliniranosti imala prijevremeni porod premda je bila savršeno zdrava prije trudnoće i maleni se jedva izvukao.
A ovo o "branjenju" uopće nije vrijedno komentara.

[Optimist]

samo zato sto je drugima bilo sve u redu, ne znaci da bi i vama bilo sve u redu.

…samo što nekima nije bilo sve u redu, ne znači da i vama ne bi bilo sve u redu…bi donekle bila bolja opcija napisane misli

[Franny]

eto, ja rodila svoje 2. dijete 10 dana prije mog 40. rođendana. tijekom trudnoće radila sam kombinirani probir (znaaam da je to samo statistika, ali mene su te brojke i više nego utješile, iako sam bila spremna roditi i dijete s nekom poteškoćom, koliko sam si ju jarko željela) i jedina loša stavka prema kojoj su šanse za Down bile 1:90 su bile moje godine . sve su ostale brojke bile i više nego zadovoljavajuće. a fućkaj ga, vrijeme ne mogu vratiti i postati 10ak godina mlađa.

mojoj su frendici, koja je svoje 3. dijete rodila s 39 šanse za Down bile 1:2!!!!! a ipak je rodila predivnu, prezdravu i prelijepu curkicu koja sad već ima skoro 3 godine.

susjeda koje je u doba rođenja svojeg 3. djeteta imala 28, plafon 30 (ne sjećam se sad više), 3. dijete je rodila s Downom.

tak da..godine i mogu, ali i ne moraju biti indikator za Down. sve je u životu relativno, pa tako i to .

[Beti3]

a sijeda mi tek pokoja u 44-oj izdajnički proviri, što je isto odraz hormonskog statusa

Od kuda ti ova tvrdnja? Sijeda kosa i plodnost nisu povezani. Niti sijeda kosa i hormonski status.
No, ovo nije tema o kosi, nego o mladim mamama u četrdesetima. Samo sam morala napisati da ne treba brinuti o sijedima, kad se želi postati mama. Apsolutno nebitno.

[Franny]

joj da, meni je prva sijeda izbila s 30 a onda mi još ni u peti nije bila reprodukcija jer nisam našla čo'eka svog života .

[mare41]

carmina, zakljucak je da sijeda kosa nema veze, cekamo tvoje vijesti!

[carmina burana]

Od kuda ti ova tvrdnja? Sijeda kosa i plodnost nisu povezani. Niti sijeda kosa i hormonski status.
No, ovo nije tema o kosi, nego o mladim mamama u četrdesetima. Samo sam morala napisati da ne treba brinuti o sijedima, kad se želi postati mama. Apsolutno nebitno.

Meni moja bivša gin tako rekla. Nisam provjeravala jer mi je nebitno, a dobro zvuči

[jelena.O]

Od kuda ti ova tvrdnja? Sijeda kosa i plodnost nisu povezani. Niti sijeda kosa i hormonski status.
No, ovo nije tema o kosi, nego o mladim mamama u četrdesetima. Samo sam morala napisati da ne treba brinuti o sijedima, kad se želi postati mama. Apsolutno nebitno.

moja sister je prvu sjedu dobila s nepunih 17, a posle radila ohoho dece.

[carmina burana]

Bez veze je izvađeno iz konteksta ovo o kosi, nespretno sam to možda ubacila u priču jer sam se u tom trenu sjetila izjave te stare dr. Nema potrebe više lamentirati o tome.
Da se s 43 ne osjećam mladom i sposobnom za još jednu bebu, ne bih ni pisala na ovom pdf-u! Čak i tih kratkih 16 tjedana, koliko sam uživala u saznanju da kuca još jedno srce pod mojim, mm i ja smo se vratili 20 g. unazad i zbilja se pomladili i počeli drugačije gledati na život, a iako smo vrlo povezani, još više su zaiskrile nježnosti. To saznanje i ti osjećaji dovoljan su mi podstrek da ustrajem u svom naumu, pogotovo što se u prethodnoj T radilo isključivo o nesretnom slučaju! Na koncu, ja i jesam mlada mama jer sam mlada rodila prvo i tu mi je nekamo vrijeme u glavi stalo
Eto, sad ziher nisam OT

[Snovolovka]

Carmina, ti si čudo!!! Ja ti ne mogu opisati kolko ti se divim tj. kolko se divim tvom stavu vezano za djecu i trudnoću! Stvarno mi je žao što sam možda bila presebična i razmažena, pa nisam prije zatrudnjela...al šta je, tu je...daj Bože da mi ovo jedno dođe na svijet i bit ću presretna. I muž i ja smo jedinci, i uvijek sam govorila da je to super kad si mali, al kad porasteš je grozno (užasno fale sestra ili brat), i mislila sam da ću imati dvoje il više...ne znam, možda i bude

[renchy]

Bez veze je izvađeno iz konteksta ovo o kosi, nespretno sam to možda ubacila u priču jer sam se u tom trenu sjetila izjave te stare dr. Nema potrebe više lamentirati o tome.
Da se s 43 ne osjećam mladom i sposobnom za još jednu bebu, ne bih ni pisala na ovom pdf-u! Čak i tih kratkih 16 tjedana, koliko sam uživala u saznanju da kuca još jedno srce pod mojim, mm i ja smo se vratili 20 g. unazad i zbilja se pomladili i počeli drugačije gledati na život, a iako smo vrlo povezani, još više su zaiskrile nježnosti. To saznanje i ti osjećaji dovoljan su mi podstrek da ustrajem u svom naumu, pogotovo što se u prethodnoj T radilo isključivo o nesretnom slučaju! Na koncu, ja i jesam mlada mama jer sam mlada rodila prvo i tu mi je nekamo vrijeme u glavi stalo
Eto, sad ziher nisam OT

Uf carmina lijepo je procitati kad netko tako sa sigurnoscu brani i ima stav o trudnoci i godinama.Samo naprijed,zelim ti srecu!

[carmina burana]

Snovolovka zašto bi bila sebična i razmažena? Jednostavno nisi bila spremna! za tvoju bebicu, sad ćeš joj sigurno pružiti više, nego da si prije nešto forsirala
renchy

[helena2]

Drage cure, nova sam ovdje pa da se prvo ukratko predstavim. Imam 38 godina, udana sam i majka sestogodisnje djevojcice. Sad sam ponovno trudna (6 tjedana). Jako sam zeljela drugo dijete ali moj muz nije bio odusevljen time buduci da je 10 godina stariji od mene i kaze da mu je jedno dijete dovoljno i da je prestar za malu djecu. Ipak, popustio je meni za ljubav i nakon malo vise godine dana ja sam ostala trudna. Prvi tjedan sam se veselila ko luda, no onda odjednom kao da me nesto lupilo po glavi, vise se ne veselim, odjednom mislim da sam prestara, da beba uopce ne pase u nas zivot i da ce se sve promijeniti na gore, unistiti mi brak...... samo placem, nemam apetit i slabo spavam vec tjedan dana. Nemogu upoce razluciti sto je istina a sto ne,tj . da li je moja zelja za djetetom bila stvarna ili ne. Inace nisam takva zbunjola, dapace vrlo sam realna osoba. Muz mi kaze da mi je sad prekasno za takve misli, da mi je on to i prije govorio al ja sam bila odlucna da sprovedem svoju volju. U prvoj trudnoci sam sva bila neka blazena ma presretna svake sekunde, a sad totalna suprotnost.
Citala sam na forumu da nisam jedina s takvim problemom i to me malo utjesilo jer se nadam da su to samo hormoni podivljali i da ce se sve srediti. Sram me uopce to nekome pricati i bilo bi mi drago da mi napisete koju rijec da se mozda malo bolje osijecam. Hvala vam unaprijed!

[carmina burana]

Drage cure, nova sam ovdje pa da se prvo ukratko predstavim. Imam 38 godina, udana sam i majka sestogodisnje djevojcice. Sad sam ponovno trudna (6 tjedana). Jako sam zeljela drugo dijete ali moj muz nije bio odusevljen time buduci da je 10 godina stariji od mene i kaze da mu je jedno dijete dovoljno i da je prestar za malu djecu. Ipak, popustio je meni za ljubav i nakon malo vise godine dana ja sam ostala trudna. Prvi tjedan sam se veselila ko luda, no onda odjednom kao da me nesto lupilo po glavi, vise se ne veselim, odjednom mislim da sam prestara, da beba uopce ne pase u nas zivot i da ce se sve promijeniti na gore, unistiti mi brak...... samo placem, nemam apetit i slabo spavam vec tjedan dana. Nemogu upoce razluciti sto je istina a sto ne,tj . da li je moja zelja za djetetom bila stvarna ili ne. Inace nisam takva zbunjola, dapace vrlo sam realna osoba. Muz mi kaze da mi je sad prekasno za takve misli, da mi je on to i prije govorio al ja sam bila odlucna da sprovedem svoju volju. U prvoj trudnoci sam sva bila neka blazena ma presretna svake sekunde, a sad totalna suprotnost.
Citala sam na forumu da nisam jedina s takvim problemom i to me malo utjesilo jer se nadam da su to samo hormoni podivljali i da ce se sve srediti. Sram me uopce to nekome pricati i bilo bi mi drago da mi napisete koju rijec da se mozda malo bolje osijecam. Hvala vam unaprijed!

Draga helena2, to je DRUGO stanje, opalili su te hormoni i to je sasvim normalno! Nisi stara i samo misli pozitivno i uživaj! A kad beba dođe i muž će se pomladiti

[anita rain]

Helena potpisujem carminu, upravo sam ti i ja sama to htjela reći... Gle ovako ja imam 39 godina, kći od 16, sina od 11 i bebu od mjesec i pol...Prvih dvoje klinaca su mi iz prvog braka. Iskreno, nisam više mislila imati djece, ali eto udala sam se po drugi puta, muž mi je 10 godina mlađi od mene, bijaše momak dok me nije oženio i nema dječice, pa se ja odlučih pokušati donijeti na svijet još jedno. Znaš, gledala sam njega kako se brine pun osjećaja za mojih dvojih, pa odlučih pokušati..i onda, nakon godinu dana neuspjeha, plakanja, kupovanja testova i nadanja ugledam plusić našoj sreći nije bilo kraja. Međutim, nakon što se me oprali hormoni znala sam često biti tužna, čak i plakati da li sam ipak pogriješila. Grozno sam se osjećala što uopće tako razmišljam ali opet, znaš kako mi ljudi znamo razmišljati, prestara sam, velika su mi djeca, posao, sve se posložilo i sad mala beba
Nakon što su se hormoni stabilizirali, počela sam se radovati bebi i svemu što me očekuje. I evo sad, nakon što sam rodila mojoj, tj. našoj sreći nema kraja. Pomladila sam se, djeca je obožavaju, muž se raspametio, a ja se osjećam potpunom, sad znam da je još ona nedostajala u mom životu, u ovoj priči i da sad tek mogu reći da sam stavila točku na I.
Sretno i vjeruj mi, brzo će te proći negativa....

[helena2]

Hvala drage cure, malo sam se primirila. Nevjerojatno sto hormoni rade od nas! U prvoj trudnoci mi je bilo zlo al sam bila "bistra u glavi", a sad obratno. Vjerojatno ce biti bolje kad trbuh poraste i kad kazem mojoj kcerkici jer ce se ona jaaaako veseliti. Anita cestitam ti na tvojoj bebici, samo uzivaj sa svojom obitelji!

[sretna 41]

Helena potpisujem carminu, upravo sam ti i ja sama to htjela reći... Gle ovako ja imam 39 godina, kći od 16, sina od 11 i bebu od mjesec i pol...Prvih dvoje klinaca su mi iz prvog braka. Iskreno, nisam više mislila imati djece, ali eto udala sam se po drugi puta, muž mi je 10 godina mlađi od mene, bijaše momak dok me nije oženio i nema dječice, pa se ja odlučih pokušati donijeti na svijet još jedno. Znaš, gledala sam njega kako se brine pun osjećaja za mojih dvojih, pa odlučih pokušati..i onda, nakon godinu dana neuspjeha, plakanja, kupovanja testova i nadanja ugledam plusić našoj sreći nije bilo kraja. Međutim, nakon što se me oprali hormoni znala sam često biti tužna, čak i plakati da li sam ipak pogriješila. Grozno sam se osjećala što uopće tako razmišljam ali opet, znaš kako mi ljudi znamo razmišljati, prestara sam, velika su mi djeca, posao, sve se posložilo i sad mala beba
Nakon što su se hormoni stabilizirali, počela sam se radovati bebi i svemu što me očekuje. I evo sad, nakon što sam rodila mojoj, tj. našoj sreći nema kraja. Pomladila sam se, djeca je obožavaju, muž se raspametio, a ja se osjećam potpunom, sad znam da je još ona nedostajala u mom životu, u ovoj priči i da sad tek mogu reći da sam stavila točku na I.
Sretno i vjeruj mi, brzo će te proći negativa....

pozdrav svim curama, po prvi put sam na ikakvom forumu iako jako puno ih citam, imam jako slicnu situaciju kao anita rain i to me navelo da se rpijavim, ima jedna mala razlika, ja imam 41 godinu i vjerujte nikad n ije kasno za nesto najlipse sta zena moze dozivit, ja san u 7-om mjesecu trudnoce i svi skupa jedva cekamo ovog bebaca da dodje na svijet, imam dva sina od 15 i 11 godina i evo treceg na putu, puno puta nije lako al kad se sjetim sta je kraj puta presretna sam, i svi oko mene, najvaznije je da to jako zelite a strah od svega je normalan, sretno svima

[bisernica]

Lijep pozdrav svim zenama,majkama i cestitke svim prinovama

Pratim ovaj forum vec dugo,dugo i pronasla sam uz vas mnogo rjesenja i odgovora koja su me ponekad mucila.

No da se sad osvrnem na temu.Dakle ja sam majka troje djece od 20,17 i 15 god...s tim da zivim s mlade dvoje jer najstariji studira vani....dva sina i najmlada je kcer.Razvedena sam,ali sreca mi se osmijehnula pa sam nasla svoju srodnu dusu prije 3godine.Ja cu uskoro 42 god,a on 44god....no,vec duze vrijeme imamo neopisivu zelju za jednim malim stvorenjem koje bi bilo nase zajednicko,plod nase ljubavi.I on ima kcer iz prvog braka od 19godina,ali zivi s majkom i imamo izvrstan odnos s njom.Kceri su odusevljene tom idejom,srednji sin bas i nije,a o okolini(mislim na poslu kad sam jednom prilikom izjavila da bi se veselila trudnoci,popljuvali su me)da i ne govorim.Sestra me podrzava,isto je clanica Rode,a kad sam mami rekla....omg...pocelo je s tim kako sam vec prestara da mogu biti baka,pa sta ce ljudi reci ,pa to djete ce imati sigurno nekih malformacija i jos stosta...Zdravi smo,vitalni,radimo oboje tj.nismo nikome na teret i puni zelje za malom bebicom.
Znam da su moguce komplikacije,znam da je to rizicna trudnoca,svega sam svjesna(med.sam radnik),ali zelja je jaca od svih tih mogucih problema.
Sva tri puta rodila sam vag.putem iako su svi bili preko 4kg,vise-manje uredne trudnoce(mislim na oticanje,kod jedne infekcija i sl.)...nisam neka mimoza...sva se ta bol zaboravi cim ugledas to malo stvorenje.
No,toliko su svi puni negativizma da se pitam da li je stvarno nasa zelja samo pusti san....ili da pokusam izignorirati tu tudu zlobu i zloceste komentare te pokusamo ono sto zelimo(ako se uopce u ovim godinama primi).Sva sreca da njega ne diraju ti komentari,ali ja primam sve k srcu...previse...

Oprostite na duzem postu.

[Inesz]

Bisernica,

slušaj sebe i svoje srce. Ti i tvoj dragi postupajte u skladu sa vašim željama. Ako je vaša želja imati dijete, pitanje je elementarne pristojnosti da ostali to ne komentiraju u negativnom smislu.

Sretno!

[Sadie]

Ja imam 40 g i cekam prvu bebu za 2 mjeseca. Problem koji su mi donijele godine je kvaliteta jajnih stanica pa sam zatrudnjela uz lijecnicku pomoc. Uspjelo nam je iz 4. pokusaja, sto je u redu, naricito kad citam kako cure koje isto nemaju nikakvu dijagnozu (i mlade su) jos duze ne mogu doci do trudnoce. Sto se tice same trudnoce, nemam nikakvih teskoca, sve prolazi skolski. Moja sestra je oba puta strogo mirovala, prije 30.godine.
Da, i nisam cekala do sada s trudnocom zbog karijere il cega vec, vec mi se zivot tako odvio.

bisernica, pusti komentare drugih ljudi. Mene su mogle ubit u pojam statistike, ali nisu -briga me za ne znam koliko zena, mene zanimaju moje sanse. Ak ces slusat druge, malo toga ces postici. Meni je moja sestra rekla da zasto ja toliko zelim dijete kad sam se navikla biti sama, nek se posvetim karijeri (al nije htjela bit zlocesta). To moze reci samo netko tko vec ima djecu.