Kad smo same dobro se slažemo.Kad je tata s nama, mama ne postoji.Kad tata izlazi (iz kuće, auta) plače kao da ostaje s najgorom mačehom. Kad se u jutro budimo a same smo, prvo zovne tatu, ne pravi drame ako ga nema. Ali u slučaju kad nas on napušta pa makar i na 3 minute ona pati da ide s njim. Rjetko kad ide sa mnom ako ja odlazim-desi se i to a tada ne mogu vjerovati. Kad plače-traži tatu, kad se noću budi-pogađate! Dijete jednostavno obožava tatu da sam malo ljubomorna.Ona i tata-cijeli svijet je njihov. :? Ima li netko slična iskustva.