Ciao forumašima!
Ne mogu izdržati, a da ne izbacim temu ovakvog naslova budući je nama SOS telefon ful pomogao kada nam je bilo najteže.
Naime, bilo je to negdje krajem bebinog prvog mjeseca starosti. Često se budio, želio biti non stop na cici, bradavice su mi bile oštećene, padala sam s nogu od umora i od nespavanja,...
Čitala sam puno o istim problemima, da su mogući skokovi u rastu i da je tada obično više plača i hranjenja, ali i da su općenito najteži ti prvi mjeseci za dojenje.
I tako je nama jedne od teških večeri plača i sveg pomalo , pružila podršku volonterka na rodinom SOS telefonu; mislili smo da se nitko neće javiti budući da je bilo već oko 21,15; nakon duže zvonjave, ipaak javio se topao ženski glas i iskrena podrška, razumijevanje. Ja sam neumorno postavljala pitanja, glasa na rubu plača, a volonterka mi je sa tako puno strpljenja odgovarala i pomogla mi toliko da je i mali cvrčak skužio maminu opuštenost nakon tog razgovora i prestao plakati i zaspao.
Još jednom zahvala bogu i svima rodama na ovakvoj mogućnosti i pomoći
da nije bilo Vas ne znam kako bi prošla naša kriza, hvalim Vas uvijek i svugdje!
Kakva su Vaša iskustva sa rodinim SOS telefonom?!
Pišite o tome da ljudi postanu svjesni kakvu kvalitetnu podršku dojenju imaju!!!!!!!