Meni je uvijek prekrasno vidjeti kako mama doji dijete, ali nažalost to je tako rijetko. Baš neki dan u čekaonici na ortopediji na Šalati bilo je sedam beba starosti oko tri mjeseca, a njih pet koji su ogladnili jeli su na bočicu, a samo jedna mama je pričala da doji, ostale su rekle da nemaju dosta mlijeka, a i ovako im je kažu zgodnije, ne moraju tražiti gdje će se skloniti i nahraniti dijete, već samo izvade boćicu iz termo torbice i nahrane dijete. Tako da kad vidim bebu koja papa ciku, ja se sva raspametim od nježnosti i ljepote.
Svoju djecu sam dojila većinom u sobi, jer bi se kad su bili malo stariji i znatiželjniji uvijek okretali i vrpoljili ako bi netko pričao pored nas pa mi je bilo isto kao I Luni, navuku mlijeko i onda puste bradavicu, a mlijeko leti po metar daleko, a i kad bi izvadila cicu u muškom društvu, ovima bi bilo tako neugodno da su neki čak i izlazili van, kao da imam mir, da ne smetaju. Baš bezveze.