na djecjem igralistu..

[mel]

Evo ako netko ima neki pametan savjet, pomozite..
Cesto odemo na djecje igraliste,
E. se obicno penje po toboganu, ljulja...

Igraliste je dosta veliko i ok opremljeno!
Obicno smo MM i/ili ja jako blizu E. jer je sve dosta visoko i ...

No... da skratim:
desilo nam se nesto nezgodno,
Ela se spustala niz tobogan i dvoje djecice (oko 3 i 2god.) stali su ispred tobogana i ruke u zrak i vika: neces proci...
Ela se zbunila i gleda mene, ja zbunjena, intervenirati ili ne, djeca ni makac' ? (nista ih ne smeta sto ja stojim pokraj i gledam?!)... i tako nakon par sec. i komentara djece - neces proci i ...) ja rekoh Eli neka ide s druge strane - neka ih obidje!
Nasto se moja E. uvredila, spustila glavu i ...

A, ja se zamislila, a sto da ucinim?!
Nisam se htjela mjesati: kao ono... djecja posla !
Ali opet.... nekako mi to ne izlazi iz glave! :?

Inace sam sklona malo temperamentnijim akcijama (nisam bas jako za mirno rjesavanje, ako treba vrlo dobro 'pokazem zube' )
pa me zbog toga valjda i ova situacija muci!

Ali, pitam se sto bi bilo da je Ela solo na igralistu ili da mi nismo blizu .. ne bih voljela da je netko bas udari ili gurne ili ..... :/
Pa mozda je bolje da to sve skupa izbjegne?!

Inace su to dvoje djecice, prilicno agresivni - znam ih sa igralista - odmah upadnu u oko, jako su nezgodni, a opet maleni... a, i mama im je u blizini i bas ju briga?! Ma kakvi su to roditelji :shock:

Ok, mozda pretjerujem oko svega skupa...
Ali zbog buducih 'situacija' zanima me kako rjesavate ili sto reci djetetu da se ne osjeti povredjeno (svojemu i tudjemu)?

-ja sam se u djecjoj dobi nazalost u takvim situacijama ili slicnim obicno potukla, pocupala, posvadjala... , pa eto neznam sto reci djetetu ?!

Djeca su danas malo slobodnija, pa me sve to skupa brine ...

[sofke]

Sofi ti se na igralištima često zna 'prikrpati' starijoj djeci i onda ih ili gleda ili bi se igrala s njima pa malo gnjavi i oni je naravno tjeraju pa čak i guraju od sebe
..e onda mama tj. ja s klincima počnem pričati, pa se malo upoznamo, pa ih pitam šta rade, pa kad malo otopimo led i kad ih sve pitam kak se zovu i kad oni mene pitaju kak se moja zove zamolim jel bi malo Sofi uključili u igru, da je ona tu najmanja ali eto da oni malo na nju pripaze, i tako..klinci su zapravo super, uvijek spremni za suradnju, na kraju se toliko skompamo da me slijede po igralištu
..ali to onda znači da ne možeš sjediti na klupi ko gro roditelja, pušiti i povremeno baciti pogled jel dijete još uvijek tu i jel živo nego moraš bauljati po igralištu i 'družiti' se s klincima
to je naravno napornija varijanta, ali klinci znaju biti guba i svašta od njih čuješ i iznenadi te da nakon agresivnog starta znaju biti baš super
..zapravo, ono što htjedoh reći je da ti s klincima počneš komunikaciju, malo ih animiraš sve skupa i da to skoro uvijek upali
..ak su klinci baš tako agresivni, onda dijete pod pazuh i premjesti je na drugu spravu
..ovisi i koliko ti je malena velika, moja tek dve i pol pa joj ja ipak još uvijek pomažem u snalaženju u prostoru i vremenu

[Ancica]

Ja bih djecici rekla - Naravno da ce proci. Molim vas da se maknete, ovo sto radite je opasno i ruzno.

[Riana]

Žalosno je to što roditelji ne reagiraju, kako će dijete znati bolje?

Mislim da je dobar i ejdan i drugi pristup. Prvo lijepo, a onda malo oštrijim glasom.
A i razgovor s roditeljima, ako to možeš smirene glave i ljubazno

Nas to tek čeka...

[Lutonjica]

e onda mama tj. ja s klincima počnem pričati, pa se malo upoznamo, pa ih pitam šta rade, pa kad malo otopimo led i kad ih sve pitam kak se zovu i kad oni mene pitaju kak se moja zove zamolim jel bi malo Sofi uključili u igru, da je ona tu najmanja ali eto da oni malo na nju pripaze, i tako..klinci su zapravo super, uvijek spremni za suradnju, na kraju se toliko skompamo da me slijede po igralištu
..ali to onda znači da ne možeš sjediti na klupi ko gro roditelja, pušiti i povremeno baciti pogled jel dijete još uvijek tu i jel živo nego moraš bauljati po igralištu i 'družiti' se s klincima
to je naravno napornija varijanta, ali klinci znaju biti guba i svašta od njih čuješ i iznenadi te da nakon agresivnog starta znaju biti baš super
..zapravo, ono što htjedoh reći je da ti s klincima počneš komunikaciju, malo ih animiraš sve skupa i da to skoro uvijek upali
..ak su klinci baš tako agresivni, onda dijete pod pazuh i premjesti je na drugu spravu

ovako i ja.
nebrojeno puta sam bila iznenađena (mislim da sam čak pisala i ovdje na forumu par primjera) koliko ti, na početku agresivno nabrijani, klinci postanu super prema zari, igraju se s njom i paze je kao oko u glavi.
ali se kao roditelj moraš jako angažirati, ne samo prema svojem djetetu (što vjerujem da svi radimo), nego i prema drugoj djeci u parku. meni je to, srećom, uglavnom vrlo zabavno i poticajno, baš kao i sofke.

[Maruška]

Ja bih djecici rekla - Naravno da ce proci. Molim vas da se maknete, ovo sto radite je opasno i ruzno.

ja ovako

[Natasa30]

Ja bih djecici rekla - Naravno da ce proci. Molim vas da se maknete, ovo sto radite je opasno i ruzno.

Potpisujem definitivno.

[ninet]

Ja bih djecici rekla - Naravno da ce proci. Molim vas da se maknete, ovo sto radite je opasno i ruzno.

Potpisujem definitivno.

A ako oni i dalje tjeraju svoje?

[mel]

Ela ima 2,7god. i mi obicno setamo po cijelom igralistu s njome, nije sama jer se bojimo da ne padne!
Ali eto... jos se nismo 'druzili' s ostalom djecom!
Cesto Ela naleti na nekoga iz vrtica, pa se onda igraju skupa!
Ili se seta po cijelom igralistu (a, mi za njom) ... dosada nismo imali ovakvih situacija, vjerovatno zato sto smo i mi s njome pa mozda to ostalu djecu malo odbija...?!

Ma, ovih dvoje su nekako problematicni, ja sam tip, naravno da cu odmah komentirati i ... ali neznam je li to ipak najbolje za ubuduce za nju, ne bih voljela da odmah krenemo 'agresivno'... !
Mozda ipak ovaj 'model', pricanje i upoznavanje?!

Vidjet cemo... treba probati
Trebam ja najprije nauciti taj model ponasanja... hihihi... 8)

[TATA MATA]

..e onda mama tj. ja s klincima počnem pričati, pa se malo upoznamo, pa ih pitam šta rade, pa kad malo otopimo led i kad ih sve pitam kak se zovu i kad oni mene pitaju kak se moja zove zamolim jel bi malo Sofi uključili u igru, da je ona tu najmanja ali eto da oni malo na nju pripaze, i tako..klinci su zapravo super, uvijek spremni za suradnju, na kraju se toliko skompamo da me slijede po igralištu

Mislim da je ovo jedino ispravno, kako prema svom kikacu tako i prema drugima !

Moj primjer je da je Vita na prošloj misi u nedjelju kao i obicno veselo trckarala po crkvi i u isto vrijeme jedan stariji decko dolazi do nje i kao prihvaca igru i trckaraju zajedno. Nakon nekog vremena mali primi Vitu i pocne ju jako stiskat i štipat na što Vita reagira i odmice se od njega i prilazi meni, no dolazi i decko i ne pušta je. Oboje ih zagrlim i objašnjavam decku kakoje ona njezna curica i kako mora curice maziti i biti dobar prema njima a ne ih stipati i pokazujem mu kako da ju mazi. Decko prihvaca sugestiju i nastavljaju se igrati dalje bez stipanja.
Vrlo jednostavno...ne cini drugima ono što ne zelis da drugi cine tebi (kako za nas tako i za djecu).

[maria71]

ova taktika pali i kod 19 to godišnjaka

[Paula]

Ja se uvijek obratim roditeljima i to dovoljno glasno da čuju svi okolo. Bili smo oko Nove godine u King Crossu i neki klinac je stalno gurao i udarao djevojčice (pa i moju). Samo sam glasno pitala: a čije je ovo dijete?. Ljubazno sam zamolila tatu da sinu objasni da nije lijepo tući curice. Tata ga je pošpotao i nestao zajedno s klinjom i druga su djeca napokon imala mira. Nažalost nisu svi roditelji takvi. Neki jednostavno nemaju srama.

[mel]

ma... koliko sam ja primjetila, ova 'mama' je prilicno cool, sjedi i gleda i pusi i .... i nista :? Ili je na kavi u obliznjem kaficu..

Ma, kako god.. i ja sam najprije za mir!
Pa cemo probati najprije fino...

[Lutonjica]

ma... koliko sam ja primjetila, ova 'mama' je prilicno cool, sjedi i gleda i pusi i .... i nista Ili je na kavi u obliznjem kaficu..

e, u tome je poanta.
njihova djeca traže pažnju (jer ju taj tren ne dobiju od roditelja) na način da maltretiraju druge klince.
ali ako im TI tada pokloniš i trunčicu pažnje i zainteresiraš se za njih, odmah okreću ploču

(btw, i ja nekad znam potpuno po strani sjediti jer vidim da se zara želi sama igrati s djecom, tako da sad ne ispadne da sva djeca čije mame sjede na klupi vape za pažnjom i agresivna su )

[mel]

Lutonjica oaj komentar je

[Lutonjica]

a čuj, da se ne uvrijede sve mame koje možda isto nekad sjede na klupi ili piju kavu, kao i ja, ali ne zato što se ne bave djecom, nego zato jer djeca trebaju nekada biti sama i vole nekada biti sama

(na ovom forumu se svako malo netko naljuti tako bezveze, pa bolje da odmah objasnim stvar)

[Eci]

a čuj, da se ne uvrijede sve mame koje možda isto nekad sjede na klupi ili piju kavu, kao i ja, ali ne zato što se ne bave djecom, nego zato jer djeca trebaju nekada biti sama i vole nekada biti sama

Sa ovim bi se ja složila. Ponekada djecu treba učiti da sami rješavaju svoje konflikte.
Moji se klinci znaju jako dobro sami rješiti napasnika i ako se ja umješam se ljute (na mene).

mel da se ti ne naljutiš, ne mislim da si ti nužno trebala to napraviti, ovisi o situaciji i roditeljskoj procjeni.

[mel]

ma sto bih se ljutila pa zato sam i poslala post, da vidim sto vi radite u takvim situacijama!

Ja se isto nisam htjela mjesati, jer mi se nije cinilo taj tren to tako strasno.. :/ Ali kako se Ela nije bas snasla, onda sam probala ju maknuti od situacije i ona se uvredila.. ..
pa sam se zapitala, a sto uciniti, onako 'pravilno', da ne uvrijedim tudje, a ni svoje dijete :?

Ali nije mi palo na pamet 'pregovarati' s djecom.. u smislu upoznati ih i ..!
Pa mi se to cini prihvatljivo, jer neka Ela vidi pa neka sama pokusa tako-nekako bez konflikta? Jer prilicno je samostalna (svojeglava i tvrdoglava) pa ne bih da jos na kraju krene nekakvo cupanje ili stogod

[Eci]

Ali nije mi palo na pamet 'pregovarati' s djecom.. u smislu upoznati ih i ..!

Ni meni to nije palo na pamet, ja nekako nisam taj tip, iako mislim da je to odlična varijanta. Ja sam više tip mame koja sjedi i pije kavu , a urgiram samo ako prijeti neka opasnost.

[mel]

ma ja se nisam definitivno bas nesto snasla tada!
Inace mi hodamo za njom, ne sjedimo, ma nekad se popenjem i na penjalicu s njome.. ali eto nista ne znaci ni to 'stajanje iza ledja' kad eto nije pomoglo u ovome slucaju, tako da vjerovatno nije to toliko ni bitno!
Bitno da se djeca nauce, odnosno znaju ponasati! A, naravno treba biti u blizini... vjerovatno ovisi o djetetu koliko blizu treba biti!

Elena je jos nepazljiva,... pada jer uopce ne gleda kuda hoda, skace sa ljuljacke i penje se na tobogan sa suprotne strane, a da pri tome ne gleda spusta li se tko odozgo .... dakle nije jos spremna za samostalno trckaranje po igralistu..

[cvijetak]

Evo, da se i ja prikljucim. Nedavno smo Sara i ja bile u igraonici po prvi put, ona je tada jos bila mladja od godine dana. I tako dolaze klinci redom, dive se bebi, donose joj igracke, neke su je curice cak podragale. Ona sjedi na stolici i sve to promatra razrogacenih ociju.
I zatim dođe djecak od cca 2 godine i pridje Sari. I uzme joj iz ruke neki plasticni kolut i svom snagom je razvali kolutom po glavi :shock:
Treba li reci da sam se skoro srusila. Samo sam zgrabila malenu koja se jako rasplakala i otisla je tjesiti. Roditeljima malenog djecaka je sve to bilo jako simpaticno, sa smijeskom su mu rekli, iz daljine: Ne smijes tako...
Otada nismo vise istrazivali druzenje u igraonici...
Mene pokolebalo... A ja sam i inace pomalo nesigurna s nepoznatim ljudima.

[vera]

Ja bih djecici rekla - Naravno da ce proci. Molim vas da se maknete, ovo sto radite je opasno i ruzno.

Potpisujem definitivno.

A ako oni i dalje tjeraju svoje?

....ovo i mene zanima: što ako dječica ignoriraju takvu "intervenciju" ?

[Luna Rocco]

Ja kao Lutonjica i Sofke. Danas sam okupila ravno šestero djece oko Kalebove kantice i lopatice i motivirala ih da skupe puuuuuuuuno kamenčića za gradnju kućice za mrave.
Da vidite kako su se lijepo igrali...Među njima i jedan dječačić koji inače slovi za hahara i mama mu stalno govori kako je zločesti i prijeti batinama (inače ga ignorirajući, naravno).

[memole]

MM je danas imao jedan takav incident na igralistu, uglavnom malom uhvatio ruku u zraku da ne pogodi Tonkicu kamenom u glavu. Poceo on njemu pricati, ali mali uopce ne slusa, i dalje skuplja kamenje i trci okolo.
Sto napraviti u ovakvoj situaciji?

[cvijetak]

A mi smo opet bili u središtu borbe Sara stoji pored tobogana i zaleti se dečkić od cca 2 godine na nju (ja očito ništa nisam naučila od prvog incidenta) i čvrsto je zagrli i krene ljubiti/sliniti/gristi za nos (tako ju je ščepao da se nije dalo zaključiti). Ona urla, ja pokušavam malenog odlijepiti s nje najnježnije što znam u velikom strahu da je možda ozljeđuje. I skinem ja nekako njegova usta s nje, ali on ruke ne pušta, baci se dolje i pokušava je svaliti na sebe da se valjaju. U tom trenu ja ga nekako odlijepim od Sare i spustim (već je padao) dolje da ne se ne lupi, a zatim zgrabim vrišteću malecku. Na to mališan dohvati (bez pretjerivanja) metar dugu batinu i krene udarati po nama svom snagom. Ja se izmičem on za nama i udara. Čitavo to vrijeme on je bio SAM na tom igralištu! Kad nakon koje minute dolazi čovjek (teško je reći jako mladi djed ili malko stariji tata) i pita mene je li XY bio zločest. Ja kažem da nije bio zločest, ali da bi ga trebalo upozoriti da ne ozljeđuje male djevojčice. I čovjek lijepo izlupa malenoga i prebaci ga preko ramena i odnese, a ja prokomentirala kako uopće nije čudno da je dečkić naučio udarati.

[Angie75]

I ja se ubacujem, ovo mi je vrlo zanimljivo jer i sama imam nebrojeno situacija u kojima ne znam što bih. Ali ova priča s malom Sarom je zastrašujuća! Ne mogu vjerovati da jedan dječak može samo tako uzeti štap i ići udarati i roditelja, ne samo drugo dijete!
Inače ja uglavnom hodam i loptam se s njim, nekad sjedim i gledam kako će se moj Filip (1,5 god) sam snaći, nekad interveniram ali uglavnom sam pomirljivi tip pa nastojim, kao što je netko napisao, "pregovarati" s djecom, ali to ima smisla samo s malo starijima, s malenima do 2 godine mi se čini da nema neke koristi od toga.

[luce mala]

evo i ja sam imala takvih situacija npr.u jednom kaficu je onako igraonica za djecu ima i kucica i razne igrice onda ja i moj muž tu sjednemo a ona se igra tu negdi blizu nas da je vidimo kraj te kucice i jednom se ona tako igrala ulazila u tu kucicu i izlazila kad na jednom dvoje malih bebača mozda vrsnjaci poceli cupat za kosu, ja sam odma dosla ona je zacenila a oni ne pustaju,pa sam im rekla i objasnila da nesmiju tako i odma su je pustili a nju sam utjesila i ohrabrila da im vrati i primjetila sam da se bila malo povukla u igri valjda je opeklo pa je bila suzdrzanija al to oni vrlo brzo zaborave ja se nadam neznam ni ja nekad kako bi reagirala,ja nekad pustim da se sama izbori za sebe a nekad ovisi o situaciji i ja dodjem ipak neka djeca nemaju granica a sta moze mala beba samo zacenit i cekat mamu...al bolje da vidi sve situacije tako ce se prije naucit i dobro razvijat..ja ne panicarim puno oko tih situacija da ne bi na nju prenila strah,al normalno svaka mama je uvijek zabrinuta

[emincic]

Mnogi od nas budu u takvoj situaciji. Strašno je kada roditelj ne reaguje, pa onda neko drugi treba to dijete ''učiti pameti'', a to je strašno nezgodno.Ja svom sinu dok je na toboganu, a neko mu tako smeta, kažem ''Sada će se dušo braco skloniti, pa ćes ti moći proći''. I to upali. Sve u svemu, nezgodno je miješati se, a nezgodno je i pustiti dijete da se samo izbori. :?

[a zakaj]

ja ne mislim da je nezgodno mijesati se medju djecu.
uvijek mi je draze obratiti se djeci u takvoj situaciji, nego traziti od njihovih roditelja da urgiraju. Cesce ovako kao lutonjica, kroz igru i razgovor, a nekad i stroze, poput ancice. Ali nikad se ne derem na tudju djecu, niti se ne sablaznjavam nad njihovim ponasanjem, ma kakvo bilo.

Isto mi vrijedi i kad su u pitanju moja djeca: bilo bi mi draze da ih neki roditelj lijepo opomene, nego da dodje k meni i trazi da obuzdam svoje dijete.

[mamaValdo]

Ja sam isto dok sam bila mlada mama radije micala moje klince iz potencijalno konfliktnih situacija radije nego da se umiješam i pokušam im svojim primjerom ukazati kako da tu situaciju preokrenu. Od tada sam puno naučila, a učim i danas pa mi je s Dorom i Vedranom puno jednostavnije.
Obzirom da su naši stariji klinci, kći i sin, već srednjoškolci, a i ja sam u međuvremenu počela raditi u srednjoj školi (iako sam sada doma na rodiljnom do 3. godine naše Vedrane) mogu reći da je bilo svakojakih situacija, i nije se uvijek bilo lako snaći odmah na licu mjesta. Kad bi se radilo samo o nama svatko bi reagirao u skladu sa samim sobom, ali ovdje se radi o našim malim srećicama koje nastojimo odgojiti za idealni svijet, kojeg nažalost nema, pa im moramo pokazati primjerom kako se snaći u postojećem.
Puno se govori o zlostavljanju, u vrtićima, školama i nemojmo se zavaravati, djeca neke probleme mogu, ali puno veći broj sukoba ne mogu sama riješiti. Odrasli i svi ostali, ako ne reagiraju, prvo lijepo, razgovorom, sklapanjem prijateljstava, pozivanjem na igranje, bombonima, keksima itd, ali stalno razgovorom, prešutno se slažu sa time da drugo dijete smije prigovarati, štipkati, zadirkivati, uzimati (čupati) igračke iz ruke, isključivati, u školi: pikati u leđa, podmetati noge, izmicati stolice, šarati po tekama, knjigama, ogovarati, i da ne nabrajam cijelu paletu sitnih i krupnijih "šala", ako odrasla osoba ne reagira, na primjereni način, djeca se ne mogu sasvim sama obraniti. Dok su mali treba im pomoći da se nauče zauzeti za sebe (lako je to reći i napisati),
Uh, sad sam previše rastegnula, i čini mi se jako zakomplicirala...Potrebno je s njima razgovarati i čuti ih, slušati što nam govore i najvažnije pokazati ima da imamo povjerenja u njih. Pokušati im dati nenasilan savjet kako da riješe konflikt, ali dok su još mali, pokazat im primjerom.
Nije tak crno, ali evo jedan primjer kad sam se ja umiješala, iako se ništa posebno nije dešavalo:
Dora (4g i 5 mj) i Vedrana (21mj) jele su kokice na klupama, a bili smo na jednom događanju gdje je bilo i puno druge djece, manje i veće. I nakon kratkog vremena, dođe mi Dora i veli: "Mama, ova djevojčica me pitala hoću li joj biti prijateljica" (radilo se o nekoliko djevojčica po mojoj procjeni 1-2razred OŠ. I sve bi bilo OK da to prijateljstvo nije značilo da je dotična djevojčica uzela onu veliku kartonsku posudu s kokicama i puno više ih dijelila sa svojim prijateljicama, a Dora je jedva do kokica dolazila, a Vedrana skoro nikako, iako je mala sjedila na klupi zajedno s njima. Ja sam jedno vrijeme promatrala, i onda sam se umiješala, i uzela kokice i dala u ruke Dori koja je sjedila do nje, i rekla da nema problema, da ima kokica za sve, ali da nek se zna da su to Dorine kokice, i da ih želi jesti i njena mala seka Vedrana, koja siroče jedva da je na prstićima uspijevala dosegnuti do kokica jer je mal kao fol nije primjećivala. I to je bilo OK 1 minutu i tada je mala opet preuzela kokice jer sam se ja par koraka odmakla i okrenula jer sam srela prijatelje, i ja sam ponovila istu stvar. I nakon toga je bio mir i svi su iz Dorinog naručja uzimali kokice. Dok im nije dosadilo pa su otišle na drugu stranu, a Dora i Vedrana nastavile jesti same.
To je samo jedna sitnica, mogla bi ih puuuuuno još navesti, a što su stariji više je situacija s kojima se trebaju nositi. I da dalje ne duljim, moje je mišljinje da ih ne smijemo poticati da se maknu, osim kad je nešto opasno i nije mudro ulaziti u sukob, već da trebaju pristojno, ali čvrsto zauzeti svoj stav, da trebaju podijeliti, ali ne i dozvoliti da ih se iskorištava. Ako ne mogu sami, da je ne samo u redu već dapače potrebno o tome porazgovarati s odraslom osobom koja bi trebala tada imati obavezu riješit problem po mogućnosti da sve strane budu zadovoljne. Ili jednostavno drugom djetetu nešto ljubazno zabraniti i objasniti zabranu.
Sorry, ja se raspisah, neeeću više, obećajem