Zdenka2 prvotno napisa
Kad se radi o smrti dragih osoba, razumijem i plač i urlik ljudi, ali ako to predugo traje, imam osjećaj da to vrijeđa dostojanstvo pokojnih.
Vidiš koliko smo svi različiti. Kod mene je ovo dijametralno suprotno, mene uvijek slomi kako sve ide dalje i kako je to nefer prema onima kojih više nema. Kad mi je umro stric, koji mi je bio kao drugi tata (i na čiji je rođendan Kaleb rođen

), još godinama nakon su mi bila najgora sunčana jutra u kojima on više ne može uživati, život koji je išao dalje i ljudi koji su pustili vremenu da učini svoje. Znam da je to normalan proces, ali meni toliko tužan....