ah, nas kad krene, onda nas krene.
jučer je prije ručka počeo povraćati u mlazu sve što utrpa u usta![]()
žali se da ga buba želučić, a hoće jesti i piti.
jučer je postio kao nikada u životu, u bušici mu kruli da ne mogu slušati, a žao mi i dati mu nešto što će povratiti za 5 min.
evo jutros je samo cicao, i iz vedra neba povratio mm i kiselinu, sada spava...
eh, i pelena je jutros bila skoro pa suha, ne sjećam se kada se probudio tako suh.
temperaturu nema, super je raspoložen.
ovo nam je prvi susret sa želučanom virozom, pa vas molim, pomagajte.
što da mu dam jesti, a što ni u kojem slučaju da ne pomišljam?