Citiraj annabell prvotno napisa
...uglavnom od ljudi koji se ipak prije svega smatraju vjernicima, a onda su tek kriticni. Naime, ako je netko potpuni ateist i ukljucuje se u ovakve rasprave samo sa kritikom, a ne "osjeća" ono sto osjećaju ostali sugovornici, ne pomaže nikome, ni sebi ni ostalima.

....
Kao nekakav poluateista se nisam htjela uključit u ovu raspravu o RKC. Obično, čim se uključit poklope me kao... ja gadim ili ne gadim jer potpuno ne vjerujem, ne "osječam". Nije istina. Malo tko ne osječa. I oni što mrze crkvu osječaju nešto.... a mržnja je najčešće samo izraz nerazumijevanja. Čim razmišljaju i osječaju.... bitno im je. Ali, nismo svi jednaki kao što neki gledaju. Ovdje ste se sve izjasnile kao vjernice i slično razmišljate, pa evo mišljenja jednog ateiste koji poštuje RKC kao dio naše tradicije.
Meni je bitno što kaže Crkva, iako možda na neki drugi način nego vjerniku koji pohodi crkvu. Možda je razlog u tome što vjerujem da postoji nešto, Bog....moral. Ali se pitam ima li prava RKC tumačit to postojanje upravo onako kako radi. U našoj državi se pitaju svečenici o svemu....i to zadire u moj život, a mene nitko ne pita zanima li me njihovo mišljenje. Ponekad je to mnogo gora situacija jer se osječaš glupo....
Tako je vezano i uz ovu temu. Od kada se aktualizirala priča o MPO na inzistiranje Crkve i sada kada to isto misle uglaviti u zakon, osječam se izdano. Rečeno mi je da živim u modernim vremenima kada svi imamo pravo na svoje mišljenje, vjeroispovjed i slobodu. A onda, kroji mi zakon netko ili nešto u koga/što ne vjerujem. Sa oltara dopuštam da se govori što god hoće, pa se čak sa jednim dobrim dijelom njhovih govora i razmišljanja slažem. Ali zakon ne smije biti pod utjecajem vjeroispovjedi.
Postoje religije u kojima je zabranjena transfuzija... zašto to ne uđe u zakon. Zabranimo darivanje krvi i primanje u slučaju opasnosti. A meni je to isto. Dobrovoljni sam darivatelj krvi i svaki 4-5 mjesec dajem, za moj zdrav život, jedan jako bitan organ. To je moja pokora, moj poklon čovječanstvu za slobodu u kojoj želim živjet. Jesam li zbog toga griješnica.... naravno da jesam u skladu ne nekom tamo religijom.... ali tko njih pita.
Pa......po čemu sad sebi RKC daje pravo da dira u moj život, u jedine zakone jedine države u kojoj želim živjet, da me osuđuje a mene ne zanima što misli?
I da posebno naglasim da me se ne bi krivo shvatilo.... ovo govorim bez gorčine, samo nevjerica.