Hvala Rode, spasile ste mi dojenje

[ljiljan@]

Nemam puno vremena, pa će ovaj post biti kraći nego štobi htjela. Ivan i ja došli kući iz bolnice 12. dan (pobrao infekciju u porodu). Od samog početkaizvrsno prihvatio sisu, nikakvih problema. Oko 10. dana počinju problemi (dakle, još u bolnici). Neće sisu, vrti glavom, vrišti i plače. Bila sam uvjerena da nemam dovoljno mlijeka i da treba nadohrana. Sestra u bolnici tvrdi da imam mlijeka jer kad uhvati sisu, mlijeko štrca i nakon podoja. Po dolasku kući, uvodim nadohranu adaptiranim. Žalosna što iz dana u dan povećavam dozu. I onda počinjem čitati forum o dojenju. Pa vidim da i druge majčice imaju istih problema - plače dok sisa, sisa kratko (5-7minuta), traži svaki čas, dojke mlohave, a ne više tvrde i prepunjene...i unatoč tome doje. To me učvrstilo u namjeri da i sama ustrajem i da izbacim iz upotrebe adaptirano - tako smo s 200 ml adaptiranog dnevno raspoređenog u tri bočice došli do 0 (nula) - brojkom i slovom!!!
U međuvremenu sam otkrivala, a i još uvijek otkrivam koje namirnice smetaju mom Ivanu. Prestala sam piti industrijsko mlijeko (a počela sam ga piti još u bolnici,mm mi donosio, pa otuda problemi s neprihvaćanjem dojke još tamo), našla ženu koja mi nosi domaće mlijeko, ne smijem grahorice, kiselo, jake začine... Najteže nam je bilo riješiti se večernje flašice - jedno vrijeme izdajala sam se navečer u žličicu i davala mu izravno u usta da bi zaboravio tu flašicu! Sve je to trajalo, borba s dojkom događa se i sada, ali sve rjeđe, ali da sam prije mjesec dana odustala, danas više vjerojatno ne bih mogla dojiti, ostala bi tužna spoznaja da sam propustila najvažnije...Hvala Rode!

[Brunda]

Bravo ljiljan@!!! Da nije tvoje upornosti nijedna Roda ne bi ti mogla pomoći. A u kombinaciji se i brda pomiču :D

[Ancica]

Bravo ljiljan@, vas pocetak nikako nije bio lak ali ste uspjeli kroz informiranje i upornost, uzivajte

I, naravno, hvala za hvala

[makita]

[ms. ivy]

ljiljan@, sjećam se tvojih dvojbi u trudnoći i strašno mi je drago da ste uspjeli! :D

[Riana]

[mikka]

:D :D :D

[mikka]

:D :D :D

[mikka]

sorry, nekaj nije valjalo
al svejedno bravo!

[aries24]

bravo i čestitam na upornosti, isplatilo se
i ja dojim jedino zahvaljujući iskustvima sa foruma

a sad si i ti svojom pričom sigurno nekome pomogla

[martinaP]

Bravo za vas :D

[Morwen]

Baš mi je drago

[Leica]

bravo i čestitam na upornosti, isplatilo se
i ja dojim jedino zahvaljujući iskustvima sa foruma

a sad si i ti svojom pričom sigurno nekome pomogla

:D :D

[ljiljan@]

ljiljan@, sjećam se tvojih dvojbi u trudnoći i strašno mi je drago da ste uspjeli! :D

U trudnoći mi se "naselila" u glavu neka fiks ideja da zbog svojih godina neću moći dojiti. Sjećam se da ste mi tada svojim savjetima uspjeli dosta "razbiti" tu ideju.
Pa zaista, kad sam zanijela s 39 godina, iznijela trudnoću do kraja bez ikakvih problema, rodila navršivši već 40. godina, danas vidim da ne postoji nijedan razlog zbog kojeg ne bih mogla dojiti svoje dijete. Ja sam mlada mama!!!

[mimama]

.... i sad nakon punih 7 mj.sva bitna hvalim se naokolo kako dojim svoju princezu i osjećam se posebno, baš kao da letim jer vidim tu radost iz njezinih okica kada zadižem majicu, a imamo i poseban jezik kojim mi kaze da zeli malko povući... tada cvatem jer znam da to mogu samo ja i cvatem jer smo opet jedno kao i svih onih divnih 9 mjeseci...

drage Rode, možda smo dosadne kada tisućiti put čujete jedna te ista pitanja, vječne sumnje kada, kako, koliko, ali vjerujte ,vi ste anđeli tih naših mališana i svakim podojem iznova shvaćam koliko ste pomogle da i ja letim
beskrajno vam hvala

[roko006]

ovakve lijepe priče mi pomažu da zaboravim sve one tužne završetke dojenja iz kojekakvih razloga, koje me uvijek tako pogađaju...
ljiljan@, mimama hvala vama!!!