Citiraj ronin prvotno napisa
I meni se ovo što sam danas vidjela svidjelo;tip jest malo luckast ali onako,pozitivno,i slažem se sa stavovima koje je iznio.

Posebno mi se sviđa jedna rečenica koju je rekao a to je da uvijek ispred svoje djece moramo misliti na svoj brak.

Svi to zaboravljamo,mi smo davno taj razgovor obavili još kad nam se rodio stariji sin i to moram priznati na inzistiranje MM.Ja sam se sva izgubila u ljubavi prema djetetu i sve mi je,pa i on,postalo sporedno u životu.

Zaboravila sam na one riječi "jedno tijelo,jedna duša"koje sam slušala na svom vjenčanju.U današnjem svijetu kad su razvodi svakodnevnica te riječi su tek fraza,mrtvo slovo na papiru,a istovremeno zaboravljamo da ako svojoj djeci pokazujemo bračnu ljubav kaoi živi primjer i ona će jednoga dana nastojati proživjeti svoj život u ljubavi.

I da u svemu zabrljam,a u tome ne,rekla bih da sam zadovoljna žena.
predivno receno, ja bih jos otisla dalje od toga, mislim da djeca odnos svojih roditelja dozivljavaju osobno. Sjecam se sebe u nekim ranim godinama bilo mi je dovoljno gledati kako se moji medjusobno zezaju i sale i cijeli svijet je bio moj kad sam gledala njihovu ljubav, a u onim trenucima kad su se prepirali (moram priznati da moji i dan danas imaju skladan brak i super odnos i nikada se nisu svadjali vise one prepirke ponekad) u tim trenucima ko da ti netko rusi sav tvoj svijet a ti ne mozes nista, Zato mislim da je odnos izmedju tate i mame cak i vazniji nego npr. hladna atmosfera a pri tom smo puni ljubavi prema djetetu. Zapetljala sam sad al mislim da se vidi sta hocu reci.