Prvi porod mi je ostao u trajnom sjećanju, vjerojatno kao i svima. Nisam znala što me čeka. Došla sam na pregled dan poslije termina, bez bolova i s planom djelovanja za ostatak dana (trgovina, šetnja, ručak...). Na pregledu je dr. ustanovio da sam otvorena 6 cm i da idem u rađaonu. Ostala sam iznenađena, kao pa ne mogu danas roditi. Ne moram vam ni reći kako je izgledao MM kad sam mu rekla da mi donese stvari iz auta. ..... :shock: Rodila sam prekrasnog dječaka nakon sat i pol vremena.
Druga trudnoća mi je tekla uredno kao i prva. Između sam imala spontani nakon 8 tjedana. Ovaj put nosila sam djevojčicu i pomalo me bilo strah, ovaj put sam znala što mogu očekivati. Nadala sam se da me neće uhvatiti vikendom i po noći. I tako jedne noći u 3 i 30 osjetim da mi nekontrolirano curi voda. I sad, ustanem se i shvatim da je to to, da je noć i nedjelja. Super. Pregledam još jednom torbu, sjednem i počnem mjeriti razmak između trudova koji su krenuli čim je pukao vodenjak. Krenu oni svakih 10 minuta, MM se probudi (opet si zamislite to lice). Odvezli smo sina baki i djedu i u 5 ujutro smo došli na Hitnu. Nakon svih redovnih priprema u 6 ( nakon sat vremena) ugledala sam malenu čupavu djevojčicu koju sam već u 7 sati prvi put dojila.
Znam da sam ispričala priče bez bolnih detalja, ali ispričala sam vam ono čega se najradije sjećam. Onaj ružniji i bolniji dio nisu tako važni jer svaki dan gledam svog krasnog dječaka i svoju još čupaviju djevojčicu.