Da li je moje mlijeko u redu?

[lailah]

Prvo dijete nisam dojila. Moj drugi bebač ima sada 4 mj. Dojim ga i dohranjujem. S tim da smo mu bocu počeli davati samo navečer prije spavanja kako bi malo duže potegnuo i kako bih se ja i moje bradavice mogle odmoriti. U zadnjih mjesec dana kao da nema vremena biti na prsima preko dana. Počne sisati pa stane. Pa onda ponovo potegne nekoliko puta pa opet stane. I na kraju počne plakati. Mlijeka ima ali on neće. I nema mi druge nego mu ići napraviti bocu. Pitam se da li je u redu moje mlijeko, da li mu je kiselo pa zato neće ili koji je vrag. Pa mislim šta sam jela al ko će se sjetiti. Preko noći mi je samo na prsima. I još uvijek jede svaka 2-3 sata. Jedino navečer prije spavanja kad mu napravimo bocu potegne 4-6 sati. Imam osjećaj da ću izluditi. Do kad će tako? Inače jako lijepo napreduje.

[MGrubi]

tvoje mlijeko je u potpunosti normalno i kvalitetno

gle dva su moguća razloga
1. beba primječuje svijet oko sebe, pa je sve ometa - riješenje: dojiti u tihoj sobi, polumračno
2. beba ti odbija sisu jer je shvatila da je na bocu lakše - riješenje: izbaci bocu, dok nije prekasno, no čini mi se da ste na rubu

[Sun]

Ja ne razumijem baš točno šta te to izluđuje? Beba cica svaka 2-3 sata, prvi dio noći odvali 4-6 sati (by the way, tako bi bilo i bez bočice najvjerojatnije) u čemu je problem? jer to sve meni zvuči savršeno!

A što se tiče načina na koji doji to je po meni zbog dude na bočici iz koje mu lakše curi pa je zbunjen.

Predlažem ti da pomalo smanjuješ formulu i vratiš se na isključivo dojenje. Tvoje mlijeko je najprirodnija i savršena hrana, prilagođena baš tvom djetetu, idealna za njegovo zdravlje, rast i razvoj. Ovako riskiraš da mu to uskratiš.

Držim vam fige da uspijete

[Mamita]

mislim da ga zbunjuje bočica jer mu je lakše jesti na nju.
normalno je za djecu u dobi od 4 mjeseca (pa i više ) da se bude nekoliko puta po noći i traže maminu pažnju, siku...
to što spava po 6 sati u komadu ne znači ništa, mislim znači za tebe, odmoriš se, istina, i to je u redu ali..
njemu je možda samo želudčić opterećen od veće količine hrane koju mu nudiš.

sa sikom beba sebi sama regulira koliko želi pojesti.

moj savjet je da smanjuješ davanje bočice inače baj baj dojenje...

i najvažnije od svega budu uporna u nuđenju. evo marisa prolazi neke krize i isto nema vremena sisati normalno pa sam jučer brojala. 40-ak puta uzme sisu i odbaci je i ustane i ode svojim poslom.
imala sam 3 let downa, sva mokra, a ona se sprda i cereka.
ali 41. ju zagrli i krene dojiti.
upornost, upornost
nije lako
sretno!

[jossy]

Probajmo ovako:

Pozitivan stav buduće majke utječe također i na njenu sposobnost za dojenje. Dojenje je tek od nedavno –nakon dugi niz godina – opet postalo moderno. Iako je još uvijek prava rijetkost, dijete se doji pola godine ili nešto više, što se prije podrazumijevalo. No nikakva bočica ne može nadomjestiti dojenje. Međunarodno istraživanje tu tvrdnju je jednoglasno podržalo; jer to što dijete dobije na vrijeme svoj obrok, ne znači da je dobilo sve što mu je potrebno! Sisanjem se naime postavljaju prvi i za životni razvoj djeteta najvažniji temelji odgoja. Dijete mora svoju hranu 'isisati'. Ono mora raditi, želi li postati sito. Na taj način već se u najranijem djetinjstvu povezuju doživljaj rada i uspjeha, kroz naprezanje preko kojeg se dolazi do zadovoljstva. Dijete – iako nesvjesno- već tada spoznaje vrlo važno saznanje; isplati se potruditi se, uspjeh je zajamčen ako se oko njega potrudi. Ispravno i dugo dojena djeca – što se može na pojedinačnim slučajevima i dokazati – osobito se dobro snalaze kasnije u svom radu i odvažni su u svom poslu. Izdržljiviji su, otporniji, a time i uspješniji u onome u čemu se zateknu, bilo da se radi o učenju u školi, o izobrazbi za neko zvanje ili o nekom tjelesnom naporu.
Kome je to iskustvo u ranom djetinjstvu bilo uskraćeno, postoji mogućnost poremećaja u daljnjem razvoju. Dakako moguće je postići da se dojenče hranjeno bočicom također napreže prilikom sisanja. Ali sisanje iz dojke i iz bočice su dva potpuno različita doživljaja. Sisanje iz dojke zahtjeva više naprezanja te dijete stoga zadovoljnije spava. Dijete koje jede iz bočice umara se teže zbog neznatnog naprezanja – te je sklono tome da previše pojede, osobito stoga što se osjećaj sitosti tako brzo pojedenog obroka pojavljuje tek neko vrijeme poslije obroka. Da bi se što je moguće učinkovitije izjednačio doživljaj sisanja iz dojke i bočice, trebalo bi se dojenčetu koje jede iz bočice – omogućiti da se potrudi da dođe do jela. To se može postići tako da se na bočici probije tek mala rupa, koja će trajanje obroka produžiti na dvadeset minuta. No u tom slučaju se za vrijeme hranjenja, jelo mora podgrijavati uslijed čega se gubi spontanost koja je dojenčetu toliko potrebna. Osim toga i majci je to naravno prilično mučno – cijeli taj postupak hranjenja bočicom u usporedbi s dojenjem: Ako majka doji, ona u svako doba ima spreman obrok, bilo kad i bilo gdje i on je uvijek odgovarajuće temperature. Kod hranjenja bočicom, majke često proširuju rupicu kako bi se proces ubrzao, a ponekad to čine i zato što smatraju da im je dijete nezadovoljno. No pokusi sa životinjama pokazuju upravo suprotno, a to je da "sisavac" nikako nije zadovoljan kad ga se naglo hrani. Tada mu nešto nedostaje, postaje nemiran i viče te pojačava sisanje.

Najpoučniji pokus sa životinjama učinio je O'Connor. Uzeo je tri para psića s različitim navikama hranjenja. Prvi par jeo je zamjensku hranu iz bočice s malom rupom. Drugi par također je jeo iz bočice, no s velikom rupom na bočici, dok je treći par sisao iz majčine dojke, privijen uz majku. Prvi par štenaca neprestano je sisao svoje šape u pauzama između obroka, drugi par je to činio povremeno, dok treći to uopće nije činio!
Mnoge majke ne znaju koliko je važno da se dijete napreže dok sisa. One podliježu zabludi da dijete još nije sito ako nakon prebrzo pojedenog obroka viče. Takva majka nastavlja dijete dalje hraniti pa dijete ubrzo postaje pretilo i za kratko vrijeme počinje nalikovati ogromnom izobličenom balonu. Takav način prenatrpavanja djeteta umanjuje njegovu spremnost da uloži trud što kao posljedicu može imati lijenost djeteta, jedno svojstvo koje kasnije može negativno utjecati na odgoj, razvoj i sreću jednog čovjeka.
Ovo malo pojašnjenje pedagoške vrijednosti dojenja poslužit će nam prije svega kao osnova da razumijemo kako je svakako poželjno dojiti dijete. Ovaj uvid prema najnovijim istraživanjima čini najvažniji preduvjet za to da se može i dojiti.

U jednoj američkoj anketi sudjelovala je devedeset i jedna žena kojima je nakon poroda bilo postavljeno pitanje žele li dojiti svoje dijete. Veliki postotak odgovorio je Ne, a mali DA. Za vrijeme boravka majki u bolnici, promatrana je proizvodnja mlijeka i hranjenje. Iako se, prije svega nije mogla ustanoviti razlika u izlučivanju mlijeka, majke s pozitivnim stavom prema dojenju, već četvrti dan nakon poroda, imale su više mlijeka od onih koje su bile suzdržane ili s negativnim stavom. Veliki dio majki koje su bile za dojenje odustao je, dok je ostatak žena bio sposoban za dojenje.
Još dojmljivija je pripovijest jedne liječnice iz koncentracijskog logora iz doba Hitlera. Ona je izvijestila kako su sve žene koje su rodile u logoru, unatoč nepodnošljivom duševnom zlostavljanju i unatoč lošem sveukupnom stanju organizma bile sposobne dojiti, stoga što im tamo zamjenska hrana nije bila dostupna.


Uporna volja i neumoran trud pomažu ženama premostiti početne teškoće s dojenjem. Preduvjeti za to:

1) duševna priprema za dojenje već za vrijeme trudnoće
2) njega i ojačanje bradavica prije rođenja djeteta (kako bi se izbjegle bolne i upaljene bradavice)
3) što je moguće brže stavljanje djeteta u majčinu blizinu nakon poroda, dojenje na zahtjev, (također i noću) te izbjegavanje prenatrpavanja novorođenčeta. Proizvodnja mlijeka počiva na zakonu " ponude i potražnje". Ona se ravna isključivo po djetetovoj potrebi te se tako npr. može povećati pojačanim djetetovim podražajem za sisanje. Početna neznatna količina mlijeka povećava se brzo tijekom čestog stavljanja djeteta uz majku, osobito tijekom sisanja.
Na taj način preko dojenja na zahtjev iz kojeg proizlazi zadovoljstvo, dijete uči da se isplati potruditi. Ono je sposobno naučiti to, iako mu veliki mozak još nije razvijen. "Učenje" nije uvijek i isključivo posao velikog mozga; već u najranijem djetinjstvu, uz pomoć pozitivnih ili negativnih utisaka, nastaju iskustva koja se trajno usađuju u nas te mogu voditi ljubavi, ali i povučenosti i strahu, za koje se uglavnom ne zna otkud dolaze.

Cjelokupno raspoloženje jednog čovjeka, ovisno o tome je li on više pozitivno- optimistično, ili negativno-deprimirajuće okrenut prema svijetu, može zavisiti od najranijih iskustava iz njegovog života. Kada se postavi pitanje: "Kako na adekvatan način uspjeti postaviti stvari prema dojenčetu da ne doživi svijet kao dolinu suza, nego da doživi život kao lijep i poticajan za stvaranje?", tada se dođe do spoznaje da takav način postupanja s novorođenčadi u našim rodilištima unatoč nekim prednostima i napretku još uvijek ne zadovoljava. Što zapravo osjeća dijete, rođeno bespomoćno kao i svako drugo živo biće, koje je potpuno bilo zaštićeno i privijeno u majčinom tijelu, kad ga se u dojenačkoj sobi premiješta s jednog mjesta na drugo, a ponekad mora čekati i 24 sata dok ga se ne odvede tamo gdje mu je mjesto – kod njegove majke! Možda je i najbolje što se svega toga ne sjećamo! Jer, velika je vjerojatnost, da smo na to reagirali sa strahom, osjećajem napuštenosti i negativnim raspoloženjem! Vjerojatnije da smo u takvim okolnostima reagirali s takvim osjećajima, nego da smo se radovali našem rođenju! Jer i većina mladunaca kod sisavaca i ptica, koji se rađaju sa znatno manjim stupnjem bespomoćnosti, reagiraju paničnim strahom ili plačem napuštenoga, ako ih se nakon rođenja na duže vrijeme odvoji od majke. Zbog toga i soba u kojoj boravi novorođenčad u rodilištu nije ispunjena slatkim mirom! Smatra se da već tu postoji mogućnost stavljanja temelja nervoze koja će se očitovati u kasnijoj dobi. Svatko se treba zaustaviti i razmisliti o ovim spoznajama, osobito stoga što u jednom crnačkom plemenu u Africi, gdje je dojenčad neprestano u majčinoj blizini nema duševnih bolesti kao što je depresija, dok je u visoko razvijenim zemljama ta bolest tako česta, da broj duševnih liječnika nije dostatan, kako izvješćuju istraživačke grupe. Da bi majka bila sposobna što bolje brinuti se oko djeteta također joj je potrebna djetetova blizina. Slično kao i kod nekih životinja tako i kod ljudi, majčin pogled na dijete koje je nesretno a pritom i plače budi u njoj poriv da se pobrine za dijete. Majka jednog dojenčeta može ako duboko spava prečuti jaku grmljavinu, dok odmah reagira i na najslabiji djetetov krik. Glasan krik djeteta djeluje na majku kao prekidač za svjetlo, fenomen koji se ponavlja kao i kod zahtjeva za dojenje. S obzirom na izgled djeteta, dokazano je da je određeni tipični izgled dojenčeta ( kratko okruglo čelo, okrugli obrazi, mala brada) tzv. "shema djetešca", prikladan za poticanje jake potrebe za zbrinjavanjem. Taj instinktivan postupak, kao i sisanje djeteta na prsima, potiču ubrzanje laktacije (proizvodnje mlijeka).
Jednom riječju: Neposredna blizina majke i djeteta poboljšava vezu između njih oboje. Ta veza za dojenče je jednako važna kao i njegova potreba za hranom. U VI poglavlju ta tema je detaljno obrađena, gdje se ističe kako ta veza pozitivno utječe na odgoj, dok njen nedostatak može prouzročiti negativne posljedice.
Kako način na koji majka provodi babinje može utjecati na djetetovu sudbinu, objašnjeno je u sljedećem slučaju:

Jedna neudata žena svojevoljno je prijavila svoje dijete za posvojenje. Tada je dospjela u kliniku u kojoj je nedavno došlo do temeljnih promjena: gdje je dijete odmah po porodu cjelodnevno smješteno uz svoju majku. Nakon što se ta mlada žena tjedan dana brinula za svoje dijete, povukla je zahtjev za posvojenje. Toliko je zavoljela dijete da je bila spremna brinuti se za njega. Zaposlila se kao kućna pomoćnica kako bi njeno dijete moglo biti uz nju.

Još uvijek u nekim ženskim bolnicama postoje običaji da dijete tek nekoliko sati nakon poroda donesu majci, a potom svaka četiri sata na hranjenje s noćnim prekidom od osam sati. Takva pravila postoje da bi se poštedjelo majku te da se dijete od samog početka uči redu. Tu se prvi puta u djetetov život uvodi zahtjev s naglaskom na odgoj. Čak i kad se dijete oglasi (to znači, kad ono svoj jedinstveni signal, viku, produži na beskrajan, gromoglasan plač), mora čekati dok ne dođe njegovo vrijeme. Takav način odgoja od prvog dana života ostavlja trajne posljedice: Uskoro dijete počinje rjeđe plakati i javlja se samo još kad je gladno ili se uopće ne javlja. No ne znači da se svako dojenče, koje mirno i dobro leži u svom krevetiću osjeća sigurnim i zadovoljnim! Pomna promatranja pokazala su da već kod dojenčadi postoji sveukupno odustajanje, tako zvana anaklitička depresija, koja u čovjekovoj duši može izazvati sklonost prema rezignaciji.
Iskustva s odraslima koji imaju duševnih problema pokazuju kako se radi o ljudima čiji je život počeo s prisilnim privikavanjem na odricanje kojem su se morale podrediti njihove prirodne potrebe.
Ova negativna iskustva s pretjeranim privikavanjem na red dojenčadi potrebno je sučeliti s načinom odgoja koji primjenjuju narodi koji žive u jedinstvu s prirodom. Tamo majke većinom djecu dok su u dojenačkoj fazi nose na leđima i doje ih na zahtjev. Protiv svakog očekivanja ta djeca su sretna i ne traže mnogo te u starijoj dobi pokazuju mirnu hladnokrvnost, koja je za jednog Europljanina iznenađujuća.
Naučiti se redu i odricanju bitno je za čovjekov odgoj. No trenutak za takve zahtjeve počinje tek onda kad je duševni razvoj djeteta toliko napredovao da ga se kroz način i mjeru zahtjeva ne preopterećuje. Jedini pokazatelj njegove potrebe, vika djeteta, koje se često ostavlja satima plakati, u najvećoj je mjeri neprirodan način za majku i dijete te im može štetiti.
Zbog toga se pojedini liječnici zalažu da se dijete otpočetka doji na zahtjev – s ciljem da se postepeno postigne kod djeteta ritam dojenja svaka četiri sata. Mnoga iskustva s takvim načinom hranjenja ujedno su potvrdila da je takav prirodan način ophođenja s dojenčetom ispravan. Čestim sisanjem (obje dojke pri svakom obroku dojenčeta!) brzo se povećava proizvodnja mlijeka koja takvom i i ostane sve dok je to djetetu potrebno. Neka dojenčad se na taj način već nakon nekoliko tjedana više ne javljaju noću, a kroz sljedeća jedan do dva mjeseca čak niti jednom ne traže obrok u 22 sata, nekima opet treba duže, no to nije razlog za zabrinutost.
Uspjeh je nevjerojatan. Tako izvještava gospođa J., koja je svoje drugo dijete, za razliku od prvog, hranila na taj način: "Naše mlađe dijete jedno je od onih koji zrače vedrinom i zadovoljstvom. Dok je naše starije dijete ostalo zanovijetalo, zahtjevno i nestrpljivo, nezadovoljno stalno želeći nešto od mene, naše mlađe dijete u sebi je sretnije i zadovoljno te ga je zbog toga lakše odgajati. (vidi VI. poglavlje)

U novije vrijeme razboriti ginekolozi sve više i više podliježu pritisku novih rezultata istraživanja, koji govore o navedenom prirodnom i korisnom načinu provođenja babinja. Tako zvani "Rooming – in" isto tako napreduje kao i napori Lige – dojenja, koja se trudi progurati u svijet upute i prednosti dojenja. Preporučljivo je također već prije poroda prikupiti literaturu s konkretnim primjerima o dojenju. (H. Lothrop: Knjiga o dojenju. Kösel – naklada, 1992), kako bi bili spremni za nastojeće moguće probleme s dojenjem i kako biste izbjegli trenutačan očaj ili da ne biste zbog zastarjelih savjeta odustali od dojenja.

Ako treba još poticaja javite se privatnom porukom.

Sretno!!!

[MGrubi]

Zbog toga se pojedini liječnici zalažu da se dijete otpočetka doji na zahtjev – s ciljem da se postepeno postigne kod djeteta ritam dojenja svaka četiri sata. Mnoga iskustva s takvim načinom hranjenja ujedno su potvrdila da je takav prirodan način ophođenja s dojenčetom ispravan. Čestim sisanjem (obje dojke pri svakom obroku dojenčeta!) brzo se povećava proizvodnja mlijeka koja takvom i i ostane sve dok je to djetetu potrebno. Neka dojenčad se na taj način već nakon nekoliko tjedana više ne javljaju noću, a kroz sljedeća jedan do dva mjeseca čak niti jednom ne traže obrok u 22 sata, nekima opet treba duže, no to nije razlog za zabrinutost.

molim!!!!!
4 sata?
bez nočnog hranjenja (kad je ujedno i največe lučenje prolaktina)
pa to je gore od onih 3sata po 20min iz istog izvora

isključivo hranjenje na zahtijev

[lailah]

Znam i imate pravo što se dojenja tiče. Zbunjuje me to što imam mala prsa i stalno mislim kako nemam dovoljno mlijeka a u biti je suprotno. Kad mi je samo na prsima, jeo bi stalno a najgore od svega je to što mi izmrcvari bradavace i počnu me peckati i boljeti. Moram ih stalno mazati. Koristila sam mast od Babylova. Čak sam i poslije podoja mlijekom mazala bradavice ali melem mi se pokazo nekako najboljim za sada.

Prvo dijete mi je počelo spavati cijelu noć već sa 2 mj. Očekivala sam da će mi tako biti i s ovim ali naravno svako dijete je drukčije. Stoga moram biti strpljiva i čekati tu noć kada ću se napokon naspavati.

[MGrubi]

normalni razmak za dojenu djecu je 1,5-2 sata, jer toliko je potrebno da se mlijeko razgradi

moja ima skoro godinu dana i još nije prospavala noć
s 5mj prebacila sam je u svoj kreveti i od tad sam u potpunosti naspavana
ako ti se može skinutzi jedna stranica krevetiča (našem se to ne može), skini, približi bebu sebi i doji ležeći

ako češ izbacivati adaptirano nemoj naglo , izbaci cca 20ml svaka 3 dana, tako neće biti puno naporno

[lailah]

Lakše mi ga je držati na rukama dok doji. Tako radimo od prvog dana. Ovako i onako on popapa u 5-6 min. jer jako halapljivo jede. I sad po novom kod noćnog hranjenja uopće ne želi da ga držim da podrigne. Čim završi s dojenjem želi da ga stavim u krevetić inače plače i izvija se.

[Mamita]

ne brini za podrigivanje ako nema grčeve pusti ga, bez podizanja

[MGrubi]

Lakše mi ga je držati na rukama dok doji. Tako radimo od prvog dana. Ovako i onako on popapa u 5-6 min. jer jako halapljivo jede. I sad po novom kod noćnog hranjenja uopće ne želi da ga držim da podrigne. Čim završi s dojenjem želi da ga stavim u krevetić inače plače i izvija se.

pa to je super, moja bi sisala min 20min, što me je umaralo
sad kad je veća posisa u 5-10min i okrene se na drugu stranu i nastavi spavati

[Lu]

. Čestim sisanjem (obje dojke pri svakom obroku dojenčeta!) brzo se povećava proizvodnja mlijeka koja takvom i i ostane sve dok je to djetetu potrebno.

često sisanje apsolutno da...uvijek i koliko god dijete hoce. obje dojke pri svakom obroku NE. djetetu se nudi ista dojka sve dok je potpuno ne isprazni kako bi popilo i masnije mlijeko koje se nalazi pri kraju. prvo mlijeko naime je vodenasto i sluzi vise za utazivanje zedi, duzim sisanjem se dolazi do masnijeg mlijeka koje je zasitbije i od kojeg se vise dobiva na tezini.

dakle u istom podoju obje dojke DA, ali samo onda kada je prva ispraznjena a dijete i dalje trazi.

[Morwen]

Lailah, to što imaš mala prsa nikako ne znači da u njima nemaš dovoljno mlijeka.
Dojenje ne funkcionira po principu kanistera: što veće cice-to više mlijeka Ono se stvara upravo u trenutku kad beba doji i o tome koliko doji ovisi koliko će tvoje tijelo stvoriti mlijeka.

Kad mi je samo na prsima, jeo bi stalno a najgore od svega je to što mi izmrcvari bradavace i počnu me peckati i boljeti.

Važno je da ti je dijete stalno u dobrom položaju i da dobro zahvaća dojku cijelo vrijeme podoja. Zna se dogoditi da se uslijed vrckanja i meškoljenja prilikom podoja, negdje izgubi ono početno dobro zahvaćanje dojke (bradavica i velik dio areole u ustima, usnice izvrnute na van, jezik koji obuhvaća dojku poput peciva oko hot-doga) i eto mami za čas - bolnih bradavica :/

[jossy]

Apsolutno sam za dojenje na zahtjev pa i noću (jer ako se ne radi pauza veća od 4 sata može se računati na izostanak menstruacije što ima svoje prednosti a 6 sati je previše, dakako) a tekst sam cit. više zbog onih informacija o depresiji. Hvala Bogu ako ima onih koji mogu i žele više i bolje.

O izmrcvarenim bradavicama: pokušaj se sjetiti kako se ručno muze krava. Nema cuclanja nego se pokretima ruke istiskuje mlijeko. Sličnu stvar radi i beba jezikom i nepcem. Zato mora dobro i duboko zagristi prostor oko bradavice a ne iz nje cuclati. Meni je pomogao savjet da djetetu bradavicom dotaknem gornju usnu (tada beba otvori jače usta a onda uskočiš što više). Dijete više izdaja nego sisa.

Sretno.

[martinaP]

Apsolutno sam za dojenje na zahtjev pa i noću (jer ako se ne radi pauza veća od 4 sata može se računati na izostanak menstruacije što ima svoje prednosti a 6 sati je previše, dakako) a tekst sam cit. više zbog onih informacija o depresiji. Hvala Bogu ako ima onih koji mogu i žele više i bolje.

OT: ako je ovaj podatak točan (bez pauza duljih od 4h nema M), onda ja još duugo neću dobiti M , ajde neka ima i neke koristi od dojenja svaka 2h i po danu i po noći.

[lailah]

Noćas sam uživala! Od 1.00h pa do 6.00h svakih sat vremena smo se budili i hranili.

Na samom početku bila sam jako ponosna što dijete mogu dojiti i što lijepo napreduje. A sad me to već počelo umarati ali ipak se n e d a m.

[Riana]

Noćas sam uživala! Od 1.00h pa do 6.00h svakih sat vremena smo se budili i hranili.

Na samom početku bila sam jako ponosna što dijete mogu dojiti i što lijepo napreduje. A sad me to već počelo umarati ali ipak se n e d a m.

Predivno! Samo naprijed!

[martinaP]

Noćas sam uživala! Od 1.00h pa do 6.00h svakih sat vremena smo se budili i hranili.

Na samom početku bila sam jako ponosna što dijete mogu dojiti i što lijepo napreduje. A sad me to već počelo umarati ali ipak se n e d a m.

Većini nam je tako, u nekom trenutku zna biti naporno. Kad mi je dosta svega, razmislim o dobrobiti majčinog mlijeka, i koliko sam zapravo sretna što nam od početka dojenje savršeno funkcionira, i odmah mi je bolje.

[ljiljan@]

Počne sisati pa stane. Pa onda ponovo potegne nekoliko puta pa opet stane. I na kraju počne plakati. Mlijeka ima ali on neće. I nema mi druge nego mu ići napraviti bocu. Pitam se da li je u redu moje mlijeko

Eto, opisala si i moj problem od prije nekoliko tjedana, koji smo mi uspješno riješili - mom Ivanu smetalo je mlijeko koje ja pijem u velikim količinama - oko litru i pol dnevno. Naime, jedino mi mlijeko uspije utažiti žeđ. Međutim,industrijsko sam mlijeko morala zamijeniti domaćim, a otkrila sam i još namirnica koje Ivanu smetaju. I druga stvar, naučila sam prepoznati njegov gladni plač od plača kojim zahtijeva pažnju ili treba podrignuti ili pustiti vjetar...jer on bi sisu prihvatio u svakom trenutku, kad i nije gladan, a time bi mu se probavne tegobe samo povećavale. Adaptirano mlijeko ti nije rješenje, ono ti samo pogoršava situaciju u bebinu želučiću.

[lailah]

Ne smijem hvaliti da ne ureknem, ali mi počeli opet lijepo dojiti. :D
Jest da me noćno dojenje iscrpi ali je gušt kada vidiš kako beba lijepo i mirno papa.

[MGrubi]

:D :D