rodila sam blizanke s 34+6, (1800 grama , 44 cm i 2200 grama, 46 cm). obje curice su bile u inkubatoru, jedna 2 tjedna a druga 3 tjedna...nadoknađivale su težinu. ništa drugo.

s obzirom da sam ih rodila na merkuru (u zg.) koji nema postnatalnu jedinicu za nedonošćad, moje curice su odvedene u drugu bolnicu (vingradsku-koja ima jedinicu za zdravu nedonošćad i ugroženu novorođenčad) a da ih nisam ni vidjela.
4 dana sam živjela na slikicama mms-a, pričama i fotkama. Počela sam odmah s izdajanjem i MM im je svaki dan donosio "dostavu"...

Zaista ne vjerujem da su ih izgladnjivali noću ili bilo kada jer su izgubile samo 50 grama i dnevno dobivale lizmeđu 40-80 grama...nemoguće s izgladnjivanjem.

kad sami ih konačno vidjela (nakon 4 dana) bila sam najsretnija mama na svijetu, iako su bile male, mršave, bile su MOJE!!!
i mene je mučilo hoću li se moći povezati s njima, no kad sam ih samo vidjela, sve je bilo drugačije, bila sam sretna što su dobro, što dobro napreduju...pred nama je je cijeli život da se povežemo.
nemoj se bojati nepovezivanja...nemoguće...to nam je u prirodi.... opusti se i uživaj u svakoj sekundi s bebicom. prvi fizički kontakt razbio je sve moje strahove...gita je nakon tjedan dana izašla iz inkubatora i još tjedan dana bila na grijanom krevetiću, mogla sam je maziti, dali su mi je dojiti iako nije znala što bi s cicom....doma smo to sve nadoknadili. neva je bila tjedan dana dulje u inkubatoru i nju su mi vadili iz inkubatora kako bi naučila cicati.
kod nje je to trajalo malo dulje....ali i ona je naučila cicati.

kako rastu oni, tako rastemo i mi u njima!!!!

osmijeh na lice i bebaču u bolnicu!!!!