Page 1 of 2 12 LastLast
Results 1 to 50 of 70

Thread: Sto su vam govorili dok ste radjale?

  1. #1
    momze's Avatar
    Join Date
    Nov 2004
    Posts
    4,443

    Default Sto su vam govorili dok ste radjale?

    Udruga Roda, zajedno sa Udrugom primalja i Udrugom B.a.b.e, trenutno priprema jednu akciju za Majcin dan. Akcijom želimo senzibilizirati svijest građana o lošim uvjetima u hrvatskim rodilištima, upoznati ih sa kršenjem osnovnih ljudskih prava tijekom porođaja.

    Kako bi ova akcija bila sto uspješnija i dobila pravi odjek u javnosti, molimo vas da nam pomognete. Potrebne su nam vaše izjave (dakle, ne treba nam vaše ime samo izjava) u vezi s onim što su vam lijecnici, med. sestre i/ili primalje rekli tijekom poroda. Jesu li vas pozurivali, jesu li bilil grubi ili ljubazni prema vama, objašnjavali vam sto rade itd...?

    Napišite svoje dojmove, kako ste se osjecale tijekom poroda, nakon...

    Hvala.

  2. #2

    Join Date
    Apr 2005
    Location
    zagreb
    Posts
    2,235

    Default

    - u tranziciji, izgubljena, nakon sati i sati najgorih bolova pod dripom, minutu prije izgona, osjetim doslovce zivotnu opasnost, prvi put se oglasim i kazem "ne mogu". babica, ce na to hladno i bezobrazno: "ah gospodjo, ako vi ne mozete ja stvarno ne znam tko bi to mogao umjesto vas".

    - sivanje bez anestezije (tj. sa, ali uopce ne djeluje) iscrpljena ko pseto, molim i zapomazem da prestanu. babica se i dalje dere na mene i zgraza se zajedno s doktorom kako sam nemoguca jer nisam mirna, uspijem artikulirano reci da ne mogu izdrzati bol i da imam osjecaj da me sivaju na zivo. doktor hladno nastavi svoj mesarski vez i (nakon sto sam upravo sutke rodila) i kaze mi da imam malo nizi prag na bol :shock:

    - rodim, napokon me spuca adrenalin, sretna sam, razdragana i smeta mi neprijateljska atmosfera sa strane babice i rezerviranost doktora. onako omamljena pokusam to popraviti pa se pocnem ispricavati sto sam se tako izgubila tijekom izgona. babica mi na to kaze "ispricajte se djetetu, a ne meni".

    - treci dan u rodilistu, savovi me rasturaju, ne mogu sjediti ni lezati, imam upalu dojke jer mi stalno odnose bebu i dohranjuju na svoju ruku, pokusavam sto ucinkovitije podojiti bebu. dolazi sestra, ljuti se sto drzim bebu u krevetu pokraj sebe, "treba ga drzati iznad prekrivaca". vidi da krvarim i sa najgorim prezirom mi kaze "pa vi krvarite". hm, bas cudno mislim si...tri dana nakon poroda krvarim i jos pri tom dojim, stvarno fuj me bilo :shock:

  3. #3
    anima's Avatar
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Zagreb
    Posts
    2,363

    Default

    ja sam isto zapamtila neljubaznost i nepristupačnost sestara i zbog toga sam se osjećala nesigurno i idiotski

  4. #4

    Join Date
    Jul 2004
    Location
    NL - UK - NL
    Posts
    722

    Default

    I porod:

    - babica: 'Zao mi je sto nisam imala kameru da snimim i pokazem stazisitma kako rodjenje moze da bide lijepo!'

    - babica: 'Hocemo probati sa izgonom'
    - Ja: 'Hocu stojecki!'
    - babica: suteci postavlja krpe po podu (moja spavaca soba)!

    - patronazna: (nakon sto se danima mucim oko dojenja) 'Ja nikad nisam dozivjela da - ako mama hoce da doji - to neuspije.' Sta, ja onda necu da dojim!

  5. #5
    momze's Avatar
    Join Date
    Nov 2004
    Posts
    4,443

    Default

    anima, kada kazes neljubaznost i nepristupacnost, mozes to verbalno predociti? sto su ti rekli, ako ti nije problem napisati?

  6. #6
    momze's Avatar
    Join Date
    Nov 2004
    Posts
    4,443

    Default

    lejla,

  7. #7
    Ana :-)'s Avatar
    Join Date
    May 2006
    Posts
    1,386

    Default

    Na prijemu u bolnicu ja sam bila jako uzbuđena i sretna na što mi je jedna doktorica rekla da ne budem tako sretna jer tu nisam došla popiti kavu nego roditi...šta se ne smijem veseliti rođenju svog djeteta :?

    U predrađaoni i rađaoni sestre ok , doktor jako grub i neljubazan, drugi doktor koji je na specijalizaciji, bio je odličan prema meni (u nekim momentima je čak disao samnom i držao me za ruku).

  8. #8

    Join Date
    Nov 2005
    Location
    Posts
    6,841

    Default

    Sestra na prijemu u rodilište: "Ma nije Vam porod ništa strašno, malo stisnete i gotovo. Ali ono poslije, dojenje, fuj!" popraćeno gadljivom facom.

    Primalja nakon poroda (nisam htjela da me režu, malo sam popucala izvana, sve skupa 3-4 šava): " To Vam je zato jer niste dali da vas recnemo" uz kolutanje očima.

    Na samom porodu su bili stvarno ok, i druga primalja je bila divna i strpljiva nakon poroda, dosta dugo je čekala da se sama popiškim da mi ne bi stavljala kateter.

  9. #9

    Join Date
    Apr 2005
    Location
    zagreb
    Posts
    2,235

    Default

    e pa imam ja i super iskustava (sa drugog poroda) ali ja sam mislila da trebas samo losa, ili?

  10. #10
    momze's Avatar
    Join Date
    Nov 2004
    Posts
    4,443

    Default

    Quote Originally Posted by tridesetri
    e pa imam ja i super iskustava (sa drugog poroda) ali ja sam mislila da trebas samo losa, ili?
    mozete nam reci svoje dojmove,bili oni pozitivni ili negativni, no za ovu akciju bilo bi dobro da imamo upravo te negativne komentare kako bi pokazali kako se odnose prema rodilji i sto joj sve govore.

  11. #11

    Join Date
    Jan 2004
    Posts
    9,951

    Default

    prema meni su svi bili korektni ( ni ljubazni ,ni neljubazni ) osim cimerice koja je i sama pedagoški djelatnik koja mi je rekla da sam bezosjećajna kučka ,a ja sam bila totalno u bedu nakon traumatičnog poroda carskim rezom.....

    znam da nije baš on topic,ali te su me riječi toliko povrijedile i tu osobu ne mogu smisliti od tada,a nije bila ni sestra ni liječnik.....

  12. #12

    Join Date
    Dec 2003
    Posts
    3,187

    Default

    Željela sam se upoznati sa sestrama prije ulaza u rađaonu da odmah uspostavimo kontakt i da se lakše dogovorim s njima oko nekih stvari.

    Kažem im - ja bih ovaj put željela da probamo bez epiziotomije, dripa, analgetika...jel bih Vas mogla zamoliti da mi masirate međicu i stavljate tople obloge?
    One - da, i nama je u interesu da imamo što manje intervencija
    i poslije, kad sam ja htjela disati prema Odentu , očito sam počela nešto krivo raditi, a ona - slušajte me, dišite kako vam kažem ako želite da vam sačuvamo međicu. Nisu me rezali, ali ima jedno 2 mala šava

    što se tiče doktorice, ja sam sve živo ispitivala, na kraju sam već imala feeling da sam dosadna, ali je ona rekla da imam pravo sve pitati i znati. A sad što si je mislila, baš me briga

  13. #13

    Join Date
    Jan 2007
    Location
    zagreb
    Posts
    84

    Default

    1. porod - 1999.
    Bila sam jedina rodilja u nedjelju cijeli dan, sve su druge bile gotove do 12h, ja sam jedina ostala do 20h - i rekli su mi i sestra i doktor da bi im bila super njedjelja da mene nema... Nisu me uopće pratili u predrađaoni, došli bi u jako dugi razmacima, bacili oko dolje iz daljine, ne uputili mi ni riječ i otišli i tako... a kad bih uopće htjela nešto pitati, sestra se pravila da sluša, kimnula glavom i samo izašla iz sobe bez odgovora.
    - Kad su me odveli u box, prva 2 puta sam pokušavala s tiskanjem i nije išlo, vikali su na mene da mi je dijete predugo u kanalu, da moram... ja više nisma imala snage a stalno sam tiskala... i onda sam malo odmorila i kad je rekao doktor "E sad idemo treći put, ako sad ne uspijete - bit će svašta!" možete misliti kako mi je bilo... i 2 doktora i dvije sestre i moj muž su se navalili na moj trbuh i istiskali bebu van - i naravno, rodio se Marko a da nije disao, loš APGAR... UŽAS!
    Sada je Marko - hvala Bogu - skroz OK, ali prvi porod mi je bio takav užas da se nisam usudila nikako ići na drugo dijete.

    I prije 5 mjeseci sam rodila curicu - ali sam unaprijed dogovorila epiduralnu, to je bio jedini način da se odlučim na ponovnu trudnoću. I iako sam čak ovaj put imala poznanika doktora, ljubaznost svih oko mene je bila jako niska, kao da im je to potpuno normalno - oni se svi prema nama ponašaju kao da smo na traci...
    Razmak između trudova mi se jako brzo smanjivao, s 4 minute na 2, pa odmah na jednu minutu - i ja sam pokušavala dozvati doktoricu koja me primila u predrađaonu, i dva puta je došla ali bi rekla "Nemoguće da ćete tako brzo, trajat će to još satima..." da bi me onda na frku odveli u box.
    I kad sam u boxu rekla da osjećam trudove za tiskanje, prvo mi je setra rekla "Nije to ništa" da bi nakon 2 minute vidjela da se nesto oko mene sprema - a one naravno sute, a ja pitam "Sto je, ipak ćete me porađati sada?" - "O da, pa naravno..."

    I inače, najgori je taj osjećaj da, kad god im uputiš neku rečenicu, oni zapravo samo prevrću očima i pobjegnu i prije nego ti odgovore, i uopće te "ne vide i ne doživljavaju"!

  14. #14

    Join Date
    Dec 2003
    Posts
    1,535

    Default

    pozitivno iskustvo - na mom drugom porodu je bila genijalna atmosfera, ja sam sjedila i pricala s njima (bile su tri primalje i dvije rodilje u radjaoni), i u jednom trenutku je jedna spomenula da bi nekog trebale poslati po kavu za sve nas, toliko je bilo lezerno.

    i sjecam se da su mi jako godile pohvale "odlicno vam ide, bravo, samo tako...". znam da nije nesto, ali meni je u tom trenutku davalo feeling da kontroliram situaciju u potpunosti.

    odmah su mi je donijele na podoj i blagonaklono primijetile da se "tu vidi praksa" i da nece biti problema. sva sam procvjetala, mislim da u tim trenucima sibanja hormona svaka lijepa rijec ode na 15tu dimenziju.

  15. #15
    Hannah's Avatar
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Bjelovar
    Posts
    300

    Default

    Mene je užasno i psihički i fizički povrijedilo kada su usred mojih trudova i muka (imala sam brdo nepredviđenih koplikacija tijekom poroda) od nikud se stvorili doktori, kasnije sam skužila da je to bila jutarnja vizita, i bez pitanja u trudu me je jedna doktorica počela pregledavati. I sada kada se toga sjetim sva se naježim, i užasno sam ljuta zbog toga!! Nije mi se ni predastvila ni prije, ni poslje je nisam vidjela, nemam pojma tko je ona. Fuj, fuj!!

  16. #16
    mislava's Avatar
    Join Date
    Mar 2007
    Location
    na rubu pameti..
    Posts
    893

    Default

    Moj prvi porod
    -doktor je bio grub,hladan i non stop je vikao na sestru.Da mi drip dobro ne curi,da nije ctg dobro namjestila,da što me dovela u rađaonu kad još nemam trudove za izgon..Atmosfera za poželjeti..
    -doktor dolazi,ne obraća mi se ni jednom jedinom rječju,i rukama mi širi vaginu..Šok!Strašna bol.A on slavodobitno skomentira da sam sad 2 cm više otvorena i da mi je pomogao
    -govori mi da tiskam,iako nemam pritisak na guzu,a kad to baš i ne ide doktor se obraća mlađem kolegi riječima da bi neke žene da netko drugi rodi umjesto njih..Tužno..
    -poslije poroda su nas obilazile učenice i njihova profesorica(ili kaj već je),i čudile se kako sam rodila toliku bebu.Kasnije srećem profesoricu u wc-u kako skrivećki puši,i nećete vjerovato kaj mi je rekla!"Kad dođete doma kupite adaptirano,jer nećete imati dosta mlijeka za toliku bebu".Najmanje što sam trebala čuti sute riječi..

  17. #17
    elie's Avatar
    Join Date
    Jun 2006
    Location
    zg
    Posts
    364

    Default

    ja sam imala plan poroda, koji su svi koji bi se pojavili u boksu zagledali i komentirali kasnije po susjednim boksovima (tipa ima onih koje zele radjati u bolovima i sve i svasta drugo). cula sam i pricu kako je normalno da je zeni porod tezak jer covjek za razliku od majmuna hoda na dvije noge (sto mi je objasnio jedan vrlo uvazeni doktor). kad su krenule komplikacije (sporo otvaranje i sl.) stalno sam slusala 'htjeli ste prirodni porod, evo vam ga'. kad je mm izasao van u jednom trenutku, isti mi je dr. pripomenuo par malicioznih primjedbi koje sam do sada srecom zaboravila pa ih ne mogu prenijeti...

    uglavnom, ono sto je trebalo biti poseban dogadjaj djelomicno je i radi ovakvih stavova postao razlogom ptsp-a.

  18. #18
    thalia's Avatar
    Join Date
    Jan 2005
    Location
    Rijeka
    Posts
    1,861

    Default

    meni je bilo svega i svačega. spomenuti ću samo liječničke bisere. kad sam došla, doktorica je primijetila da "Koliki Vam je to trbuh", bila je izrazito gruba.
    nitko nije rađao i sve primalje i sestre su bile u mom boksu i non stop komentirale da sam trebala uzet epiduralnu, drip i da bi me izrezali i već bih bila gotova (moje cimerice su to i uzele pa su plakale cijelu noć od bolova).

    poslije poroda, nisu mi rekli gdje, kako i koliko sam pukla. ležala sam gola, krvava, u šoku i s raširenim nogama dva sata dok se nije dovukao uvaženi dr. P. koji me šivao na živo, vikao na mene i nije me niti pogledao, niti mi odgovorio na pitanja o tome gdje i zašto me šiva. saznala sam tek dva mjeseca poslije, od Barbare

    mene je to životinjsko šivanje na živo "za kaznu kad si htjela prirodan porod" uništilo i silno želim drugu bebu, ali čim počnem raditi, stavljam novac na stranu za Austriju :/, ne idem nazad u bitku opet.

  19. #19

    Join Date
    Mar 2007
    Posts
    193

    Default

    1. Dali su mi drip iako sam imala svoje trudove i bila 8 i po cm otvorena.
    2.Nitko me nije došao obić više od pola sata (iako sam ja cijelo vrijeme zvala).
    3. Buše mi vodenjak, a id.t ne uspijeva iz prve, pa mi još jednom kopa po rodnici - a to me više bolilo nego ijedan trud!
    4. Isti doc me pregledava užasno grubo-usred truda, kad sam jauknula, rekao je doslovno : "A šta si ti neka mimoza! Dobro kad nećeš da ti pomognem i neću" okrenuo se na peti i UVRIJEĐENO otišao
    A onda je došao doktor Vulić i sve je krenulo nabolje...

    Sestre su mi bile ok (koliko se sjećam), ali ta seljačina od doktora -žao mi je što mu nisam izgovorila što ga ide.. Mlado, naivno prvi put rađa.. ali drugi put -hehehe

  20. #20
    Osoblje foruma mikka's Avatar
    Join Date
    Nov 2006
    Posts
    7,247

    Default

    joj muka mi je kad citam ove postove. moj porod je isto bio grozan i sjecam ga se s gadenjem. jos uvijek placem kad ga se sjetim. ni sama ne znam zasto citam ovakve topice kad znam da ce mi biti muka. zelim jos djece, ali mislim da u bolnice vise neidem.

  21. #21

    Join Date
    Jan 2007
    Posts
    1,610

    Default

    Inducirani porod.
    Vodenjak pukao u 02,00, iz sobe me premjestaju u predradjaonu. Dolazi babica i kaze:"ha, ha necete vi jos barem 12 sati". Da, bas sam to htjela cuti.
    Pocinju trudovi, drip u ruku. Bez pitanja. Trudovi sve jaci, divlji, bez ikakvog reda. Dolazi babica i kaze:"Nije to nista, bit ce jos puuuno gore". Hvala na informaciji. Nakon nekog vremena pocinjem stenjati. Opet dolazi babica i kaze:"Nema ti svrhe da to radis, sta bi ti htjela, ima tu zena koje se muce i po 24 sata". U medjuvremenu su mi i babica i doktor provjerili koliko sam otvorena.
    U 6.15 idem u radjaonu. Nemam nagon za tiskanjem. Srecom dolazi druga babica koja mi govori kako disati. Govore mi kad da tiskam, ne ide, navaljuju mi se na trbuh (bez pitanja) a onda-boliii, doktor me zarezuje kad nije trud (bez pitanja). U 7.15 sve je gotovo, ali ne, nije, zaostao je komad posteljice, moram na reviziju. Potpisujem suglasnost i odvoze me.
    Pomoc oko dojenja necu komentirati.
    Uglavnom, moglo je i bolje.

  22. #22

    Join Date
    May 2005
    Posts
    980

    Default

    Glavna sestra me hrabrila riječima " mama za godinu dana ćete peći rođendansku tortu" ,a doktor sa mnom nije progovorio više od dvije tri riječi "neće to još........"

  23. #23

    Join Date
    Apr 2007
    Posts
    254

    Default

    Joj, ja ne znam od kuda da počnem. Trebale su mi 4 godine da se opet odlučim za trudnoću iako sam nakon svog iskustva rekla da neću više nikada. Ja sam rođena u Petrovoj pa sam tako htjela i ja tamo roditi.Sve u svemu duuuuga priča, ali da skratim. Došla sam u bolnicu sa puknutim vodenjakom. U boks naravno nisu pustili muža(samo ako imaš vezu i lovu), nakon punih 26 SATI sam rodila normalnim putem. Stalno su me gelirali, nisam se otvarala i trudovi su bili jako slabi. Nakon nekih 20-tak sati provedenih u boksu(vratili se i isti doktori u novu smjenu) počeli su neki trudovi, tada sam dobila neki papir da potpišem za carski. Tu sam već bila na kraju snaga i dobila cijevćice kisika u nos. Infuzija stalno kaplje, vodu sam molila više puta, nitko mi nije "smio" dati. Nabrzake dolaze dvije doktrice anesteziologice i pucaju mi epiduralnu u kičmu.Oduzima mi se donji dio tijela i trnu ruke. Ja kroz bunilo pitam jel sve ok, da bi one rekle da je to normalno. Počinju me razvaljivati trudovi,ja potiho da ne budem dosadna(ipak sam tamo već ne znam koju smjenu)dahćem i govorim da mi netko pomogne i vidim sestre koje prolaze po hodniku i viču"Gospođo prodišite trud, prodišite trud"! Tu i tamo netko dolazi, gledaju onaj papir od ctg-a i odlaze i govore s leđa da samo prodišem trud.Nakon još koji sat već ne znam koji dr. po redu kaže da sam otvorena 9 prsta, ali meni sve hoće izaći i ne mogu više kontrolirati dok oni govore da ne tiskam. Odjednom dr. sa laktom na meni ja tiskam i hopla,moj sin je napokon vani. Vidjela sam ga na sekundu(21.21h) i ponovno sutra ujutro kada mi ga je sestra stavila na krevet okrenula se i otišla. Ja pojma nisam imala kako da mu stavim siku i nahranim ga pa su mi cure iz sobe pomogle. O šivanju da ne pričam, :shock: s jednom injekcijom koja je počela dijelovati negdje na pola puta jer me je šivao punih 45 minuta!!! Otpusno pismo sam dobila na papiriću na kojem uopće ne piše koja bolnica niti išta drugo osim mog imena i broja narukvice. :shock: :shock: Pravo otpusno pismo sam tražila nakon mjesec dana i nisam ga nikada dobila uz objašnjenje da se otpusno pismo ne daje zdravo rođenom djetetu. :? Apgar im je bio 10/10 što je nemoguće nakon takvog poroda, a dijagnoza moga sina nakon dva mjeseca na uzv mozga distony sindrom, krvarenje II stupnja u mozgu.
    To je u najkraće bio moj prvi porod, tako da ta bolnica ovaj put nas neće vidjeti.

  24. #24

    Join Date
    Nov 2006
    Location
    split
    Posts
    33

    Default

    Ono što želim reći prije nego napišem nešto o tretmanu na mojim porodima je da bi trebalo sagledati i drugu stranu medalje, tj. način na koji su prisiljeni raditi mnogi liječnici. Kronično su umorni i zbog toga mi se čini da ih se, u nekim situacijama, mora i razumjeti.
    Ono što se ne mora razumjeti je činjenica da vas, čim pređete prag rodilišta počinju oslovljavati sa "ti". Što ne bi bio slučaj kad pređete prag samoposluge, kazališta, autobusa, zubarske ordinacije. Meni se čini da taj "ti" simbolizira stav da ne moramo poštovati slabije od sebe. A žena u trudovima je prilično bespomoćna i neminovno ovisna o njihovoj pomoći, bili postupcima, bilo riječima. Većina verbaliziranja sa rodiljom ima jedan uvredljivi, patronizirajući ton koji si ti isti ljudi (bilo liječnici, bilo sestre ) ne bi dozvolili u dodiru s tim istim ženama ni u kojoj drugoj situaciji i ni na kojem drugom mjestu. Pitanje je zašto misle da im je to dozvoljeno u toku poroda.
    Sjećam se jedne situacije kad je u boksu bila 18 - ogodišnja rodilja koja je zbog komplikacija u porodu bila hitno prebačena u Split iz sinjskog rodilišta. Bila je izbezumljena od bolova, iscrpljena i preplašena. Liječnik je došao do nje i ona je pokušavala prodisati trud i pri tom je puhala kroz zube. A on joj je iznervirano rekao: Ma šta pušeš u mene sa tih tvojih sto kila!
    Nakon mog prvog poroda, koji je bio težak i dug, kad me sestra prebacival sa onog pokretnog ležaja na krevet u sobi meni je bilo tako slabo da sam padala u nesvjest kad bi samo pokušala dignuti glavu. Sestra se derala na mene: Da si se odmah digla i prebacila na krevet! Kako ja nisam mogla savladati opetovane nesvjestice ona me iznervirano išamarala po licu. To je bilo takvo žestoko šamaranje sa netrpeljivošću u očima da vam ja ne mogu opisati. DA sam se žalila na nju vjerojatno bi se izvlačila da me samo malo protresla da dođem sebi. Ali ja znam što je bilo.
    Druga stvar koju pamtim je jedna crna, našminkana sestra koja je tako drsko odgovarala kad god bi je zamolile žene da im donese bebu da je to zaista teror na pacijentima. Zašto oni svi misle da ne moraju snositi posljedice svog ponašanja?

  25. #25

    Join Date
    Dec 2006
    Posts
    56

    Default

    Odgovor je jednostavan: zato što zaista ne moraju. Jeste kad čuli da se nekom nešto dogodilo, da je sankcioniran(a), otpušten(a) ili sl? Mene malo brine to što iz ovih postupaka izbija netrpeljivost i gotovo mržnja, a to mi zaista nije jasno
    Otkud te otrovne riječi? I zašto su specifične za rodilišta, prema zdravim ženama?

  26. #26

    Join Date
    Nov 2006
    Location
    ISTRA
    Posts
    124

    Default

    Kao što se već spominjalo također me smjetalo oslovljavanje sa "ti". Na prvom porodu sam bila prekoračila termin, i imala sam trudove sa sukrvicom, te sam ležala tamo gdje se inače čuvaju trudnoće. Šef odjela je pri svakoj viziti vikao na mene " Je li ti, što si došla ? To ti nisu nikakvi trudovi, odi doma!" Kao da sam ja htjela tamo biti....

    Kad sam došla do rađaone doveli su cijeli razred studenata koji su morali od mene uzimati kao povijest bolesti odnosno postavljati mi pitanja za vježbu, a mene su tjerali da u trudovima odgovaram, jer ih je bilo puno pa ne bi stigli...

    Također me jako smetalo kad su me pregledavali, pa me onako ostave raskrečenu i negdje odu, a tuda prolaze druge sestre, doktori, i tko zna kakvi ljudi. Koliko god da si u bolovima, ipak si ljudsko biće i neugodno je.

    Ima toga još jako puno negativnoga za ispričati, ali ima i puno dobrih strana, krasnih babica u rađaoni koje bi uvijek znale reći koju lijepu riječ i ohrabriti.

  27. #27
    mišica's Avatar
    Join Date
    Nov 2003
    Location
    Zagreb
    Posts
    318

    Default

    hohoho topic za mene
    1. došli prvi put i vratili nas doma. nakon par sati došli opet i sestra sa vrata : Opet vi! +kolutanje očima
    2. strahoviti neučinkoviti trudovi, povraćanje i kakanje cijelu noć. zove sestra mladu babicu da me očisti a ova svojoj kolegici uz kolutanje i prijezir u glasu : Usrala se!!
    3. prije velike vizita i nakon 20 sati trudova ja stenjem i gubim se a sestra meni: -Tiho, samo se vi čujete ovdje!!
    4. molim da mi daju nešto protiv boli iako sam prije 5 sati rekla da neću ništa a babica će: Ajde pa niste vi prvi koji rađate, htjeli ste prirodan porod i evo vam sad!
    5. nakon tiskanja na 8 prstiju., nalijeganja na trbuh i pucanja sve do guze babica važe maloga i komentira: Evo mama, sve sam ja obavila!!
    6. 2 dana nakon poroda na jutarnjoj viziti pitam dr kad mogu počet radit kegela a on počeo urlat posprdno: -Kakav Kegel, šta je sad to, vi mlade mame bi odmah na fitness!!

  28. #28

    Join Date
    Nov 2003
    Location
    ZADAR
    Posts
    1,828

    Default

    prvi porod
    1.Na pregledu su mi stavljali spekulum , ja se malo meškoljila a doktorica s visoka - ako ne želite pregled , odmah recite da ne gubim vrijeme na vas, ima ih još koje jedva čekaju....
    2.Nakon klistira hoću na wc ( sila mi je , jelte) , a sestra koja upisuje podatke nikako da mi pokaže koja su vrata - ne može , pa još nismo upisali ni pola formulara
    3.Navečer donose bebe u ponoć na podoje , je već u polusnu ,
    viče sestra s vrata - stotridesetšest, stotridesetšeeeest - ne reagiram,
    ona ode u dječju sobu pročitati čija je beba , kad se vratila probudila me
    i izderala se - ma kakva si ti majka , ni broj narukvice ne možeš zapamtiti
    :shock:

    drugi porod

    1. Dolazim u rodilište rano ujutro , sva vrata širom otvorena i ja pravo u rađaonu... tamo me dočekala sestra s pitanjem- Što vi trebate!? i tko vas je uopće pustio unutra ( a ja drob do zubi )
    2. Sestra mi je rekla da je I. poplavio dok je plakao i da su mu vadili jonogram , da će nas možda duže zadržati u rodilištu.... pitam ja sutra dr.
    na viziti da mi objasni situaciju - a on kaže - Previše pitate , sve će vam reći božja mudrost i naša pamet !
    3. Na mene su gunđali što sam s kolica u hodniku uzela čiste plahte i
    promijenila one koje su bile krvave- Pa tko je vama dozvolio da da to uzimate, već danas ste dobili jednom čiste plahte !

  29. #29

    Join Date
    Dec 2006
    Location
    Pula
    Posts
    95

    Default

    na porodu su bili korektni prema meni, ali ne mogu se oteti feelingu da bi bilo drugačije da mm nije bio sa mnom....
    za razliku od dr-a moram pohvaliti divnu sestru zoricu koja me je hrabrila i specijalizanta koji me je šivao nakon 1,5h uz dozu i pol anestetika jer se rana ohladila.....

  30. #30
    ivanaos's Avatar
    Join Date
    Aug 2006
    Location
    osijek-bilje
    Posts
    414

    Default

    meni je cijeli boravak u bolnici i porod ostao što se tiče osoblje u pozitivnom svijetlu. Jedino par stvari mogu navesti kao loše. Pred porod sam rekla doktorici da odbijam drip, epiziotomiju... i ona na to- onda nemojte očekivati da ćete roditi za 2 sata (kao da je to jedino bitno da bude što kraće) ali pri tom nije zvučala neljubazno. Epiziotomiju ipak nisam uspjela izbječi. Kada je počeo izgon objasnila mi je zašto ipak mora napraviti epiziotomoju (dijete je jako brzo izlazilo, gurao se i nije čekao trudove a nisam bila rastezljiva) i čak je MM pozvala da vidi . Dakle, ipak me je pitala na neki način. Drip nije bio ni potreban. Pohvalili su me kako dobro dišem. Kada su mi stavljali pipetu u ruku na početku također su mi sve objasnili zašto. I poslije kad su Lukasa iznjeli obitelji da ga vide primalja je rekla za mene- dobro je, još je prepuna pitanja
    što se tiče sestara u bolnici sve su bile prekrasne osim časne sestre. prvo je bila jako bezobrazna prema jednoj ženi koju je dečko ostavio pred porod. Ona se pakirala za kući i časna ju pita - a gdje je tata? Žena (onako sva jadna) -nema tate. Časna-a kako nema tate? Pa gdje je tata? Žena-Otišao je u tunguziju Časna-Pa mora biti tate. Baš je inzistirala bezosječajno
    A ja sam imala problema sa dojenjem na desnoj sisi i ostale sestre bi ostale i po pola sata samnom i namještale njega i bradavicu i kaod sam nju pozvala ona- Pa kao vam neide, već tri dana dojite osječala sam se jadno.

  31. #31
    Osoblje foruma mikka's Avatar
    Join Date
    Nov 2006
    Posts
    7,247

    Default

    mislis glavne sestre?

  32. #32
    ana-blizanci's Avatar
    Join Date
    Apr 2007
    Location
    Šibenik
    Posts
    835

    Default

    -trudovi u najvećoj i najjačoj mjeri, a ginekologinja i babica dolaze po mene da idem na klistir. ja onako pri pola svijesti od bolova govorim im da nemogu živit od bolova, babica umre od smjeha, a doktorica mi samo zloćesto kaže: ajde mala muči neznaš ti šta su pravi trudovi!
    -nakon klistiranja(3 sata nakon) molim doktoricu da mi dade nešto da mi smanji bol(jer sam od ponoći do 8 ujutro provela u bolovima) ona me niti ne pogleda nego mi ispred nosa zatvori vrata.

  33. #33

    Join Date
    Jan 2007
    Location
    ZG,R. Pešćenica
    Posts
    2,190

    Default

    Moj prvi porod mi je ostao u tako dobrom sjećanju da sam rekla da ne želim više djece ni u ludilu, da ću pobacit ako ostanem trudna itd...
    Došla u bolnicu oko 10 navečer, skoro bez trudova, 2 tjedna iza termina, ne znam točno ni zašto sam došla. Bio je praznik (1. maj) dežurnim doktorima sam išla na živce. Nafilali su me s dripom i otišli spavat. Kad je iscurila infuzija, ubacili su novu s novim dripom... Da ne duljim skoro sam crkla od tih dripova jer nisam bila dosta otvorena za porod, a mali se rodio s 4150g (valjda treba više vremena za toliko djete).
    Negdje oko 6 ujutro ja skoro crknuta se derem da ja idem doma i da ne mogu više. Kisik mi je u nosu odavno, ali ja polako gubim svjest. Malom počinju padat otkucaji, oni se uspaničili, onda je doktor nalego na mene (mislila sam da će mi rebra puknut), babica me lijepo recnula, ostatak je popuco i ta ko se rodio Luka.
    Uopće ga nisam vidjela, rekli su samo da je muško i odnjeli ga. Ni dan danas si nisam oprostila što sam to dopustila.
    Nakon dva sata je došo doktor iz nove smjene me šivat, sve se ohladilo, nije mi dao anesteziju i napravio je oko 30-40 šavova (nije htio reć kad sam pitala). Naravno da sam se derala ko luda ali to njega uopće nije tangiralo.
    Drugi porod je bio bolji, zahvaljujući sestri koja je na vrijeme smanjila drip pa je to sve išlo nekim normalnijim tokom a i ja sam znala nešto više o tome šta me čeka.
    Kad sam trebala rodit ja sam urlala da ću rodit, a doktor je mrtav hladan ustanovio da neću jer se dijete nije dovoljno spustilo. Ja sam rekla da mogu rodit i bez njega što ga je ponukalo da me ozbiljno shvati. Maša se rodila u dva truda , nisam popucala, nisu me rezali (zahvale babici i njenim uputama). Bila je umotana u pupčanu vrpcu i nije se mogla spustiti više nego što je.
    Dojila je u rađaoni, ja sam se osjećala sto puta bolje nego nakon prvog poroda, ali ni to nije bilo to.
    Moji osjećaji su vezani uz to što sam si ja proizvela određenu briju u glavi u stilu ja to mogu sama, a ne uz to da su doktori postali jako ljubazni.
    Mislim da je problem "ono što ti ne govore na porodu" skoro jednak problemu "ono što ti govore".

  34. #34

    Join Date
    Nov 2006
    Posts
    2,908

    Default

    Meni su u prvom porođaju pukli plodovi ovoji i iscurila je skoro sva voda,no nisam bila otvorena-točnije bila sam zabetonirana i ušće maternice bilo je nezrelo.Nakon 20 sati,gela i bolnih trudova rezultat je bio tri centimetra,beba je bila na suhom.U 22 navečer izgubila sam svijest i vratili su me šamarima.Brzinom svjetlosti završila sam u operacijskoj sali(objašnjenje=fetalna patnja)gdje je oko 23 sata rođen moj sin.
    Kada sam nakon dva dana prebačena s intenzivne na odjel,jedna od sestara posprdno je prokomentirala kad je pogledala mog sina(3500/52):I OVO niste mogli roditi prirodno?!?

  35. #35
    brane's Avatar
    Join Date
    Nov 2003
    Posts
    1,315

    Default

    nakon 13 sati bolova pod dripom, samo sam tiho plakala da bi odjednom čula:

    "šta je balavice, kad si se hebavala sigurno nisi tako plakala"

    prije nego ću roditi na par minuta, dr. je prolazeći pored boksa zaključio kako bi mogao malo proprčkati po mom međunožju
    ja u polunesvijesti, 13 sati dripa, i odjednom samo osjetim odvratnu i stravičnu bol...neki kreten mi je zabio ruku, instiktivno sam ga odgurnula nogom..."pitka ti materina tis meni tako...a sad sama radaj..."


    poslije poroda sam dobila užasan proljev, temperatura 40, ne mogu kontrolirati mokrenje, ne mogu kontrolirati stolicu, grčevi nesnosni...
    lancuni su mi bili ČISTI, ogrtač mi je bio ČIST, na spavačici mi je ostala fleka krvi...u grču i boli i dem do wc-a i molim sestru da mi pomogne jer ću se srušiti od bolova...a ona turpijajući nokte veli..."šta je sad, šta oćeš...boli, kad si radila one stvari nije te bolilo..."
    do kraja života je neću zaboraviti pozdravila sam je s lijepim željama: dabogda ti svaki dan bio u bolovima koje imam ja sad....


    mislim da je ovo sasvim dovoljno...

    e da...nakon 16 dana razdovojenosti od djeteta (neonatologija iz samo njima znanih razloga) dolazim po dijete da ga vodim doma..."aaaaaaa nama niko nije reka da ide doma"...i zalupe mi vrata ispred nosa...a ja bijesna ko pas..."izvolite i zovite dr. M" .... nakon par minuta izlazi dr i veli..."a ja vam zaboravila ispisati otpusno pismo...dođite drugi dan po dijete valjda ću skupit vremena za napisati pismo"...došlo mi je da je sastavim sa zemljom...."briga mene za vaše otpusno pismo dajte mi moje dijete odmah..."
    "a dobro...ja ću napisat da ide na vašu odgovornost doma, pa ako mu se nešto desi vi ste krivi..."

  36. #36
    brane's Avatar
    Join Date
    Nov 2003
    Posts
    1,315

    Default

    nisam napomenula, grčevi, temperatura, proljev su bili radi salmonele koju sam skupila u rodilištu

    otpustili su me doma treći dan uz riječi: ma nije to ništa, to je šok od poroda, mlada je pa tako reagira....
    nakon 3 dana što sam doma zovu me i govore: gđa.r. uzmite uputnicu u vaše dr. opće prakse i vratite se u bolnicu na zarazni odjel vi imate salmonelu..."
    nisam se vratila...oporavila me je želja da vidim svoje dijete koje je bilo smješteno među starim i odbačenim inkubatorima, starim stolicama, starim lavandinom...jadan sam u kutu sobice, od mene odvojen staklom...16 prokletih dana

  37. #37

    Join Date
    Nov 2006
    Posts
    2,908

    Default

    Isuse dragi pa sve su najužasnije stvari iz splitskog rodilišta???
    Pa jel moguće da netko (doktor/sestra)izgovori ovakve riječi kakve je Brane navela i da prođe nekažnjeno?
    Ne mogu zamisliti da me netko oslovi s "mala"

    A inače što se persiranja tiče imam ja jedan doživljaj sa drugog poroda.Inače izgledam puno mlađe od svojih godina,a kada sam došla na porod bez mrve šminke,stvarno sam im vjerojatno djelovala ko da sam ravno s mature došla roditi dijete.

    Doktori i sestre su me oslovljavali s ti,no u onim bolovima to mi je bila najmanja briga.
    Tada se pojavio doktor koji mi je vodio prvu i drugu trudnoću i rekao im da me pripaze,da sam profesorica i novinarka i počeo se zafrkavati da ću ih ocrniti na radiju gdje sam radila ako ne budu dobri.
    Ne moram ni opisati promjenu...počeli su me doživljavati,rastapati se od ljubaznosti...

    I sad se ja pitam:zar to oni odokativno procjenjuju kako će se odnositi prema ženama?Npr...ova ima 18-s njom ćemo lako,što ona zna?!?

  38. #38
    fegusti's Avatar
    Join Date
    Mar 2007
    Location
    pu
    Posts
    2,033

    Default

    Sada, kada vas čitam, postajem svjesna da se meni nisu obraćali ni s "vi" ni s "ti" jer mi se nisu ni obraćali. Razgovarali su kao da ja nisam prisutna i nisu mi objašnjavali što mi rade ili mi imaju namjeru raditi. "Dajte JOJ drip", "zarežite JE lijevo"...
    Nisu bili neljubazni i nitko mi se nije obraćao ružnim riječima, jedino je izostao ljudski kontakt nakon kojeg bih se osjećala kao ravnopravna osoba a ne kao neki "slučaj" koji se došao poroditi a nije za to "kvalificiran".
    Iznimka je bio dr koji došao u smjenu pred kraj mog poroda.

  39. #39
    (maša)'s Avatar
    Join Date
    Aug 2006
    Location
    Zg, IR
    Posts
    2,187

    Default

    ja imam sve pohvale doktoru Bolanči i babici Ines u Vinogradskoj...cijelo vrijeme je netko od njih dolazio....(nisam ni skužila da je ta mlada cura babica)......nisu me rezali ni klistirali.....dali mi drip i objasnili zašto iako je moglo i bez toga al ajde.......doktor je cijelo vrijeme govorio "nemojte se bojat brzo će beba van"......svi sa smješkom i strpljivi (babica mi donosila posudu za mokrenje).....smireno govorili kad da tiskam kad ne (malac zapeo rukom).....pokrila me ugrijanom dekom jer sam rekla da mi je zima, donjela mob nakon što su me sredili.......

    jedino loše su sestre koje nisu pomogle sa dojenjem...
    Nisu mi ga dali dojit 24 sata jer sam poslje poroda dobila temperaturu koja je pala u roku 2 sata al su me pratili da vide zašto se povisila, njega u međuvremenu hranili na bočicu i kad su ga donjeli nije htio cicu.....pa su ga odnjeli 2 puta "da ga smire"...umjesto da nam pomognu da počne sisat......srećom sad M. neć ni dudicu ni bočicu samo cicu.....

  40. #40

    Join Date
    Nov 2006
    Location
    Koprivnica
    Posts
    507

    Default

    U Kc rodilištu ima jedan već dosta stari doktor koji si voli popit i ima jako neukusne komentare. Kad sam ja došla njemu je smjena srećom završila i došla je druga super doktorica. Kako se moj boravak u rađaoni protegnuo i na drugu smjenu, na samom porodu mi je bila prisutna druga doktorica, isto jako draga.
    E sad da se vratim na onog doktora. Znam više cura koje su rađale baš dok je on bio i uobičajan komentar mu je: Šta se sad dereš, dok si se j.... onda ti je bilo dobro, sad pretrpi malo! :shock:
    Mislim, sreća njegova da je otišao doma dok sam došla, mislim da ne bi preživio da mi je uputio takav komentar.
    Inače, dolazio mi je u vizitu i bezobrazno se izrugivao curi koja je bila samnom u sobi, a rodila je sa 17 godina. Njemu je to bilo jako smiješno. Meni je rekao da već vidi po meni da se vidimo za godinu i pol, a ne kužim uopće što je to trebalo značiti.

  41. #41

    Join Date
    Feb 2005
    Location
    Zagreb
    Posts
    107

    Default

    Petrova bolnica, trudnička ambulanta.
    Uvaženi dr B. : Dušo, skidaj gaće!
    Nakon pregleda: idi dolje napravi ultrazvuk.
    Nisam znala gdje je to "dolje" pa sam ga pitala a gdje , kaže on: pa ne valjda u guzicu. Naravno, sestre su se odvalile od smijeha, a ja sam se osjećala tako jadno i poniženo.

  42. #42
    marta's Avatar
    Join Date
    Nov 2003
    Posts
    15,678

    Default

    Meni se čini da taj "ti" simbolizira stav da ne moramo poštovati slabije od sebe. A žena u trudovima je prilično bespomoćna i neminovno ovisna o njihovoj pomoći, bili postupcima, bilo riječima. Većina verbaliziranja sa rodiljom ima jedan uvredljivi, patronizirajući ton koji si ti isti ljudi (bilo liječnici, bilo sestre ) ne bi dozvolili u dodiru s tim istim ženama ni u kojoj drugoj situaciji i ni na kojem drugom mjestu. Pitanje je zašto misle da im je to dozvoljeno u toku poroda.
    Rekla bih da je to pokusaj umanjivanja snage i vaznosti zene u tom trenutku. Zena u trudovima ima ogromnu moc jer daje zivot. Nikako ju ne bih nazvala bespomocnom. I cini mi se da bas taj osjecaj da imaju pred sobom nesto vece od sebe, "tjera" osoblje da pokusaju umanjiti vaznost i snagu rodilje razgovorom u trecem licu o prisutnoj osobi, obracanju bez trunke postovanja, vrijedjanju i ponizavanju...

  43. #43
    Osoblje foruma mamma san's Avatar
    Join Date
    Nov 2003
    Location
    zagreb
    Posts
    10,959

    Default

    Baš sam si duuugooo razmišljala što bih napisala na ovaj topic. A imam stvarno puno toga napisati.

    No, moram reći da upravo zbog toga što mi nitko ništa nije rekao, niti me umirio, savjetovao i sl...ispalo je baš onako kako sam napisala u svojoj priči.

  44. #44

    Join Date
    Jan 2006
    Posts
    1,077

    Default

    ..najiskrenije, plače mi se dok ovo čitam

    meni je porod bio ok što se tiče odnosa osoblja prema meni jer je MM bio sa mnom cijelo vrijeme i kad ovo pročitam i razmislim, to je navažnija stvar koju je za mene ikada napravio

    ..u jednoj tako patrijarhalnoj sredini, ako nema nekakve muške glave, onda je valjda dozvoljeno ponašati se prema ženama kao prema životinjama

    i ti komentari, 'kad si se jebala onda ti je bilo fino, a sad..', pa to ne mogu vjerovati da si netko dozvoljava tako nešto govoriti

    ne mogu reći ni da su prema meni bili preljubazni, da su me hrabrili ili mi se obraćali kad bi nešto trebalo napraviti (mladi doktor mi je došao probušti vodenjak, a da mi NIŠTA nije rekao, kao da sam ja neka stvar koja nije sposobna shvatiti što se događa), ali da bi me netko tako grubo VRIJEĐAO, e pa to je zbilja previše

    i da..ne znam koji bi to opravdani razlog trebao biti za očeve da ne prisustvuju porodu?
    gadi mu se krv, nelagodno mu je..?
    ni meni nije baš bilo kao da idem na piknik

  45. #45
    Deaedi's Avatar
    Join Date
    Jul 2004
    Posts
    9,727

    Default

    Jel tu spada i porod carskim ?
    Ako da, evo mojih iskustava:

    Na cuvanju trudnoce su super, tamo sam provela 1 dan i 1 noc. Nemam primjedbi.
    Porod carskim: svi su bili ljubazni, puni podrske...Sve mogu samo pohvaliti.

    Ali odjela babinjaca: strava. Neljubazne, bezobrazne sestre...Pomoc kod dojenja: 0 bodova

  46. #46
    momze's Avatar
    Join Date
    Nov 2004
    Posts
    4,443

    Default

    Daedi, naravno da spada.
    I sama kazes da su nakon poroda carskim prema tebi bili neljubazni i bezobrazni, nisu ti dali nikakvu pomoc oko dojenja...

  47. #47
    litala's Avatar
    Join Date
    Nov 2003
    Posts
    5,852

    Default

    brane tako sam se rasplakala citajuc tvoju pricu


  48. #48
    yasmin's Avatar
    Join Date
    Jan 2005
    Location
    Zagreb, Dubrava
    Posts
    1,779

    Default

    ja sam u šoku od ovih priča
    nikada mi se nitko nije obratio sa "ti" niti sa tako nepristojnim i bezobraznim tonom ili riječima
    doktor prije svakog pregleda mi je rekao: oprostite, ali ovo će malo boljeti
    sestre (kada sam prvi put stisnula krivo): samo se koncentrirajte, sad će biti bolje, u drugom stisku mi je samo stavila ruku na trbuh i rekla da snagom mišića probam pomaknuti njenu ruku i ivan je bio vani a one su navijale: Bravo dušo, super ti ide, odlično ste to napravila, mamma evo vašeg sina,
    na babinjačama su sestre bile korektne, mogle su biti malo toplije ali nisu bile ni bezobrazne

  49. #49
    mislava's Avatar
    Join Date
    Mar 2007
    Location
    na rubu pameti..
    Posts
    893

    Default

    ne znam da li ovdje spada i dio prije poroda,točnije dva dana prije,ali imam potrebu to podijeliti s vama..riječ je o mojoj drugoj trudnoći kada sam provela par dana na odjelu s trudnicama.Poslije vizite mi doktor kaže neka dođem na pregled..jedva se penjem na stol(bol u trtici,slomila sam ju prije koju godinu),a glavna sestra mi govori - dajte molim vas požurite,teška ste,stol nam se savija..
    imala sam 92 kg i bila sam ih svjesna itekako.
    ja sam to shvatila humoristično,žena mi je zapravo uljepšala dan,iako znam mnoge koje ne bi to tako shvatile

  50. #50

    Default

    Pa iako ne bi htjela strašiti sadašnje i buduće trudnice najgori je riječki "dr" Sindik,nažalost sve najgore o dotičnom, a o njegovim gnjusnim ispadima,ma bolje se i ne prisjećati.....

Page 1 of 2 12 LastLast

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •