Mala anketa o epizotomiji

[Goga 19]

Oba puta sam rezana, drugi put manje. Oba puta već sam drugi dan skoro normalno sjedila i zacijelila u rekordnom roku i bez nekih komplikacija. Ali ja nisam referentna, imam turbo moć regeneracije tkiva, cijelim kak se pogledam. Ali nakon prve, šav me znao žigat na promjenu vremena. Ovaj drugi još nije stigao. Ipak bih rađe da sam prošla bez škara.

[cekana]

prvi put sam rezana i to, mislim s pravom, jer je pupkovina bila oko vrata i rukica išla uz glavu, ali je frajer to zašio bolje nego singerica, a drugi put ne znam jesam li trebala biti rezana, znam samo da me nije zašio kak spada i da četiri godine šizim. Po mom je trebao biti barem još jedan šav. Kad sam došla na prvu kontrolu, po porodu, gin je rekao da se tu neda ništa učiniti, morali bi me ponovno sjeći i dok je svježa rana šivati, inače se nebi prihvatilo, za to tada nisam imala snage, a sad sam u 3otom tjednu trudnoće, voljela bih nekad u životu to riješiti, da li je porod prava stvar za popravljanje ranijih brljotina ne znam, što vi mislite? Kad već duraš bol, pa nek se onda sve napravi kak spada!!!

[TinnaZ]

Ne znam da li da stavim novi topić sa pitanjem:
Da li je neka od vas odbila epiziotomiju, a onda popucala tako da je požalila, odnosno da je bilo gore nego kad su joj radili epiziotomiju (npr. u prvom porodu).

Evo da sama sebi odgovorim (ne sjećam se uopće kada sam postavila ovo pitanje).
Rodila sam 01.08., bez epiziotimije, bez dripa, beba 4550 gr. Bravo za mene!!!
Prvi put epiziotimija a da me nisu niti pitali da li smiju, a ja sam toliko malo znala o svemu, da ne bih to izbjegla niti da sam htjela.
Drugi put sam se pripremila: nisam potpisala "punimoć" pri prijemu u rodilište, tako da su me za svaki zahvat prethodno morali pitati. Za epiziotomiju sam rekla primaljama da ne želim, i da znam da se može izbjeći ako su primalje dovoljno stručne i ako rodilja surađuje. Rezultat: nisu me masirale niti su bile nešto posebno educirane, ali su škare ostavile kao zadnju varijantu. Kada je beba počela izlaziti, primalja mi je masirala međicu i po njezinom mišljenju je međica bila ok, međutim kada je glavica izašla i kada su vidjele kako je beba velika i da su ramena malo zapela pa nije izašla na 3 tiskanja, malo su se primalje prestrašile (dosta su bile mlade) i jedna mi je pomagala tiskanjem na trbuh (prije me pitala da li smije) , tako da sam naravno popucala.
No ono što je bitno, i sada odgovaram sama sebi: IAKO SAM POPUCALA JER SAM ODBILA EPIZIOTOMIJU, NISAM POŽALILA, JER JE OPORAVAK SADA BIO MED I MLIJEKO, U USPOREDBI SA OPORAVKOM NAKON PRVOG PORODA SA EPIZIOTOMIJOM. Tada se nisam mogla tuširati, u krevetu sam bila mjesec dana, stolica i ostale funkcije katastrofa, lijeva noga mi je trnula tako da se nisam mogla okretati u krevetu pa sam imala problema i sa dojenjem (a komentar sestre da šta izvodim sa tim čudnim položajima za dojenje - sada bih ju izbacila iz sobe da mi tako nešto komentira), psihički sam se osjećala kao da je netko vršio pokuse na meni bez moga pristanka, jedva sam se brinula o bebi od boli i jada, ma užas ...
Sada, nakon drugog poroda sam plakala od sreće, doma sam išla nakon 3 dana, odmah sam hodala, ništa me nije jako boljelo (bez obzira na jedan komentar jedne neinteligentne doktorice, po kojem sam zaključila da sam jako popucala), a nakon 2 mj. ne mogu uopće napipati ožiljke od tih "silnih" puknuća. Za razliku od ožiljka od epiziotimije koji je tako debeo da ga i danas osjećam.
I što je najbitnije - NITKO ME SADA NIJE PIPNUO A DA JA TO PRETHODNO NISAM DOZVOLILA (osim dotične dr. koju smo nakon toga uputili da napusti rađaonu i da se više ne pojavljuje), da sam znala kako je beba velika vjerojatno bih dozvolila epiziotomiju, sada mi je drago da nisam znala. I ljudi dragi da završim, kako netko jednom reče "Porod je čin na kojem počiva ljudska vrsta", pa valjda ga onda u većini slučajeva možemo najnormalnije proživjeti prirodno i bez intervencija.

[cekana]

Bravo Tinna, svaka čast na upornosti, a o konfekcijskom broju, što reći...