S nama je razgovarala jedna odrešita, ali jako draga žena i njezini mnogo "mekši" kolega i kolegica. Odmah su nam stavili do znanja da smo upravo mi izabrani i da nisu nikog drugog zvali. Ali, rešetali su nas tri sata: kako mi živimo, kakve promjene mislimo uvesti, kako ćemo se nositi s tim promjenama, kakve su nam obitelji, što radimo, kako ćemo regulirati posao i dijete.... hrpu toga. Primijetila sam da su budno pazili i na neverbalnu komunikaciju. Bilo je očito da im je jako, jako stalo do djeteta i zbog toga su htjeli potpunu provjeru. Na kraju ta tri sata su nam priopćili da smo u redu i da ćemo dobiti M. Odmah smo potpisali papire: s teškom mukom smo odčekali da ti papiri postanu pravomoćni i nakon toga smo išli po M. kojeg smo tada vidjeli prvi puta. Prije toga nam nisu nipošto htjeli dozvoliti da ga vidimo. Odmah smo dobili i nove dokumente i poveli ga kući.