Citiraj ljerka prvotno napisa
Kad sam rodila E. nisam imala pojma o puno toga. Nije mi bilo ni važno. Bila sam sretna da ju imam i da ide sa mnom kući. No, kad joj je treći dan po porodu pozlilo, odnijeli su ju u dječju sobu i nisu ju vratili. Ja sam mislila da ju hrane. Nje nije bilo. Onda je došla pedijatrica, stala na vrata (ne kod mog kreveta!) i s vrata mi promrmljala, ali doslovno, da će bebica malo ostati kod njih. Okrenula se i otišla. Budući da ju nisam razumjela, pitala sam cimerice što je rekla, ni one nisu bile sigurne. Otišla sam u dječju sobu i molila da mi kažu što joj je. Druga mi je pedica rekla da je malo dehidrirala i da će joj dati infuziju pa će biti dobro. Ok, pomislih. Bezbrižno napustih bolnicu s njom i u otpusnom pismu pročitah da joj je zapravo srce počelo stajati i da se za tjedan dana moramo javiti pedijatru radi kontrole. Nitko mi to tamo nije rekao.
F. sam išla roditi s drugačijim stavom, na svu sreću nije mi trebao.
Sreća da je sve dobro završilo. Eto, pravi dokaz koliko se stav osoblja promijenio u posljednje vrijeme. Danas se takvo što ne bi moglo dogoditi.
Nama su pedijatrice svakoj osobno detaljno rekle sve što je izvan standardnih okvira.
Stvar je u tome da se osoblje tamo jako brzo mijenja - samim time i način rada, odnosno pristup pacijenticama. Na primjer, moja frendica koja je rodila prije dvije godine ne zna polovicu sestara koje sad tamo rade.
A vjerojatno ni moje iskustvo za par mjeseci više neće odražavati trenutno stanje u rodilištu jer će se opet puno toga promijeniti.