Reakcija na novinske napise o potpomognutoj oplodnji u siječnju 2007.
...ili zašto Roda ne želi novi Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji
"Radnici...su dužni podatke iz kojih bi se mogao utvrditi davalac sjemena, umjetno oplođena žena i njezin muž, čuvati kao tajnu.
U slučaju heterologne inseminacije (tj. začeća sjemenom donatora op.a.), davalac sjemena ne smije znati za koju je ženu korišteno njegovo sjeme, a umjetno oplođena žena ne smije znati tko je davalac sjemena."
"Umjetno oploditi se može punoljetna i zdrava žena u starosnoj dobi pogodnoj za rađanje.
Ako je žena u braku, umjetna oplodnja sjemenom drugog muškarca može se izvršiti samo uz suglasnost njezinog bračnog druga. (dakle, uvjet suglasnosti za oplodnju žene doniranim sjemenom postavlja se samo ako je žena u braku)."
"Davalac sjemena može biti samo zdrav muškarac.
Davalac sjemena nema pravo na naknadu za dato sjeme."
Ne, ovo nije citat iz švedskog, francuskog, britanskog ili npr. španjolskog Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji. Ovo je prijepis 32., 33., i 34. članka važećeg zakona iz 1978. godine koji regulira medicinski potpomognutu oplodnju u RH.
U zemlji vladavine prava, gdje se poštuje slovo zakona, želja pojedinca za donacijom sjemena bila bi glatko ispoštovana, kao i želja svake žene koja želi postati majka, neovisno o bračnom statusu.
Neplodnost je bolest, a donacija jedna od metoda kojom se ovaj teški zdravstveni problem koji pogađa preko 15% stanovništva u fertilnoj dobi može riješiti, kao što se neke druge bolesti rješavaju donacijom krvi ili koštane srži.
No već preko dvije godine u RH nema ni jedne raspoložive doze sjemena za donaciju.
Banka sperme, kao i tehnički uvjeti za donaciju postoje, no uzorci za potrebe heterologne oplodnje jednostavno se i bez objašnjenja ne uzimaju, iako prema podacima struke u RH godišnje postoji potreba za približno 400 donacija bilo sjemene bilo jajne stanice. I ponavljamo, obavljanje postupaka medicinski potpomognute oplodnje iz doniranog sjemena zakonska je obaveza medicinskih centara u ostvarenju reproduktivnih prava građana i ta se obaveza ne poštuje.
I ne samo da nema donacija, već HZZO svake godine potpisuje sve manji broj ugovora s bolnicama u kojima je moguće obaviti postupak medicinski potpomognute oplodnje (2005. potpisano je 1700, a prošle godine samo 1400 ugovora, kao da se broj osoba s problemom neplodnosti statistički rapidno smanjuje, a ne povećava!).
Primjerice, prošle godine sa splitskom bolnicom nije sklopljen ni jedan jedini što znači da cijela Dalmacija dolazi na postupke u Zagreb ili, zbog dugih lista čekanja koje su nužna posljedica takve zdravstvene politike, u inozemstvo.
RH je u rujnu 2004. imala šansu približiti se europskim standardima u zakonodavstvu na području medicinski potpomognute oplodnje. Vlada je tada pripremila dokument pod nazivom Prijedlog nacrta zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji, kvalitetan prijedlog, kojim su bili zadovoljni i liječnici i pacijenti.
Vladin Prijedlog zakona predvidio je široki krug korisnika prava na postupak medicinski potpomognute oplodnje (sve žene s problemom neplodnosti, neovisno o bračnom statusu), te pravo na donaciju sjemene i jajne stanice, te donaciju zametka, uz stroge mjere sprječavanja zlouporabe.
Taj je nacrt prijedloga zakona rezultat zajedničkog rada vrhunskih stručnjaka-liječnika (kao što znamo RH je 7. zemlja u svijetu u kojoj je začeto i rođeno dijete iz postupka medicinski pomognute oplodnje) i pravnika na području medicinski potpomognute oplodnje i bioetike, te nevladinih udruga, odnosno pacijenata.
Već nekoliko dana po predstavljanju javnosti Zakon je, zbog političkih pritisaka i lobiranja utjecajnih društvenih skupina, povučen iz procedure i vraćen na doradu.
Od tada ministar zdravstva prigodno, najčešće u intervjuima povodom sretnog ishoda višeplodnih trudnoća, najavljuje novi prerađeni prijedlog zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji i građane priprema na mogućnost donošenja restriktivnog zakona koji bi zabranio čak i pohranu zamrznutih zametaka, a o donaciji genetskog materijala ne bi bilo ni govora.
Na žalost, u MZ doista, i to ne samo na riječima Ministra, postoji namjera sastavljanja novog prijedloga zakona, no ni jedan liječnik, stručnjak s područja medicinski potpomognute oplodnje, ni pravnik koji se bavi tim područem nije involviran.
Stručni tim koji je pripremio prijedlog iz 2004. maknut je i nema više nikakvog utjecaja na daljnji rad u izradi zakona.
Sam Ministar očito nije upućen u problematiku jer u protivnom, barem u izbornoj godini, ne bi izazivao bijes birača izjavama da će bez zamrzavanja doduše "žena i liječnik biti, rekao bih, više inkomodirani i tražit će se njihov veći angažman".
Koliko veći, gospodine Ministre, kad su liste čekanja i sada, bez prijetnje drakonskim zakonom popunjene preko godinu dana unaprijed, a jedan jedini postupak iziskuje najmanje dva tjedna bolovanja i vrlo često isto toliko vremena plaćanje smještaja i boravka u drugom gradu?
I još pokušavate tvrditi kako će zakon koji pripremate biti restruktivan u odnosu na vladin zakonski prijedlog iz 2004., kako bi bio primjereniji svjetonazoru građana Hrvatske.
Pa ne mislite valjda da su građani Hrvatske monstrumi koji žele ljudima ograničavati reproduktivna prava?
Najbolje što u ovom trenutku možete učiniti za pacijente odjela medicinski potpomognute oplodnje i njihove liječnike jest da pustite u miru izradu novog zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji, barem do trenutka kad dopustite da Vam struka dobro obrazloži i argumentira o čemu se tu zapravo radi.
Za sada nam je zakon iz 1978. godine, uz savjesne i stručne liječnike puno prihvatljiviji od onoga što Vi pokušavate ponuditi 2007. Još samo da se počne primjenjivati...
UDRUGA RODA