zari je "ne volim te" glavna fora u zadnje vrijeme. nije to nigdje cula, nego i sama shvaca da je to obrnuto od "volim te". reci ce to i meni, i tati, i dedi, i baki, i to u situacijama kad je ljuta, nezadovoljna, protestira i slicno.
ja to uopce ne uzimam k srcu, niti me ista steze i smeta jer znam da to ne znaci da nas stvarno ne voli, nego je to njen nacin da se izrazi kad je frustrirana : kad su jos manji, udaraju nas u frustraciji, sad su malo veci pa ju mogu i izgovoriti.

kad kaze "ne volim te", mi joj odgovorimo: "u redu, to je tvoje pravo." i onda pokusamo saznati sto ju zapravo muci i to rijesiti. ili samo kazemo :"u redu, ali ja tebe volim" i pustimo ju da se smiri.

sto se tice drugog pitanja, ne vidim nikakvu potrebu za bilo kakvom reakcijom. da mi dijete dodje doma s pitanjima o smrti i bolesti, pricala bih s njim o tome, vidjela sto ga muci, sto ga zanima i odgovorila mu na pitanja.