i ja sam željela svoju bebicu s čovjekom kojeg jako volim i to sam i dobila ali možda sam sve ono osjećala jer sam gotovo mj. dana ranije rodila, a prije toga tjednima ležala u bolnici, a onda povrh svega mihić ostane još mj. u bolnici. ali da znaš adiomare da mi je puno lakše otkako sam pročitala tvoje riječi kako ti je bilo najnormalnije prihvatiti da ti se beba često budi noću i sa si spremno ogd. na njene potrebe. mihić je s nama mjesec dana a ja sam tek jučer i noćas sama brinula o njemu. to me veseli jer napokon "činim pravu stvar": puštam muža da bude muško i da radi a ja preuzimam brigu za dijete nikad od nikoga nisam čula da se bebači bude i prije nego prodju 3sata(da spava cijelu noć, to da), a kad miho budio i noću i danju nakon 1,5-2sata...to me strašno umaralo. kao da sam u nekoj blokadi bila pa nisam mogla shvatiti i prihvatiti situaciju.sad kad sam sve uštimala po njegovom ritmu, puuuno nam je bolje.